Perry je poznat po ulozi Chandlera u hit seriji Prijatelji. Bing je bio sarkastičan, šarmantan i uvijek spreman za dobar provod, a dok je Perry to mogao učiniti pred kamerom, iza scene je živio mučnu bitku teške ovisnosti.
“Do svoje 18. godine pio sam svaki dan. U to sam vrijeme pio s prijateljima, puno, a onda bih u 13:45 rekao ‘Idem kući’ i jurio bih preko puta u dućan s alkoholnim pićima, kupim bocu votke i popijem onoliko koliko sam popio s ostalim dečkima te večeri”, rekao je Diane Sawyer u intervjuu za Nightline.
Perry je godinama pokušavao sakriti svoju rastuću ovisnost od prijatelja, obitelji i kolega. Onda se jednog dana suočio s kolegicom Jennifer Aniston.
“Zamislite koliko je to bilo strašno”, rekao je. “A ja sam rekao: ‘Kako? Mislio sam da to tako dobro skrivam.’ A ona je rekla, ‘Možemo to namirisati na tebi.’ Ali nisam bio u poziciji da stanem jer je to ovisnost, ali ona je bila ta koja je najviše posegnula.”
– Stvarno sam joj zahvalan na tome – dodao je.
U svojim memoarima, Friends, Lovers, and the Big Terrible Thing, Perry vjeruje da se nekoliko puta onesvijestio jer se ne sjeća snimanja nekih scena.
Priča da je u jednom trenutku uzimao čak 55 tableta Vicodina dnevno.
“Bio sam u mračnoj sobi, sastajao sam se samo s dilerima droge i bio potpuno sam, mjesecima”, rekao je.
Ovisnost mu je uzela zdravlje – istrunuo mu je gornji red zubi.
Oduzela mu je novac – gotovo 9 milijuna dolara u programima rehabilitacije i oporavka.
I na kraju umalo mu je oduzela život.
Predoziranje opioidima dovelo je do pucanja debelog crijeva i produženog boravka u bolnici.
“Dali su mi 2 posto šanse da preživim noć”, rekao je Perry. “Nisu mi to rekli, očito, jer zapravo nisam bio tamo, ali rekli su mojoj obitelji. I stavili su me na uređaj koji se zove ECMO. Pet je ljudi bilo na ECMO-u te noći, a ostalih četvero je umrlo, a ja sam nekako uspio.”
Prema Perryjevim memoarima, njegova ovisnost dovela je do 14 boravaka na rehabilitaciji, 15 operacija želuca i više od 60 pokušaja detoksikacije.
Ali ništa se nije promijenilo za Perryja sve dok nije doživio snažan susret s Bogom.
“Bože, molim te, pomozi mi’, šapnuo sam. ‘Pokaži mi da si ovdje. Bože, molim te, pomozi mi'”, prepričava u svojim memoarima.
Nastavio je: “Dok sam klečao, svjetlost je polako počela postajati sve veća i veća dok nije postala toliko velika da je obuhvatila cijelu sobu… Što se događalo? I zašto sam se počeo osjećati bolje?”
“Počeo sam plakati”, objasnio je. “Mislim, stvarno sam počeo plakati – to drhtanje ramena, neka vrsta nekontroliranog plača. Nisam plakao jer sam bio tužan. Plakao sam jer sam se prvi put u životu osjećao dobro. Osjećao sam se sigurno, zbrinut. Desetljeća borbe s Bogom, i hrvanja sa životom, i tuge, sve je isprano tamo na koljenima, kao rijeka boli otišlo je u zaborav.”
“Bio sam u Božjoj prisutnosti. Siguran sam u to. I ovaj put sam molio za pravu stvar: pomoć”, rekao je Perry.
Perry smatra upravo taj susret s Bogom razlogom zašto je ostao trijezan sljedeće dvije godine.
“Bog mi je pokazao djelić onoga što bi život mogao biti. Spasio me tog dana, i za sve dane, bez obzira na sve. Pretvorio me u tragatelja, ne samo za trijeznošću i istinom, nego i za Njim,” napisao je Perry.
