Za 40. Obljetnicu Gospinih ukazanja doveo je grupu od 64 portugalska hodočasnika. Ovo mu je prvo hodočašće u Međugorje nakon hodočašća za Svi Svete 2019. Pripremali su se doći za prošlogodišnji Mladifest sa 90 mladih, ali im nije bilo moguće, a tako su mislili i sve do 4 dana pred ovaj put kad im se avio-kompanija Lufthansa javila da sad mogu krenuti. I pošli su na vlastitu odgovornost jer su im tražili i potvrde da će moći ući u Split, a to nisu imali. Pouzdali su se u Gospu i uspjeli su doći.
Sa svojom turističkom agencijom Antonio organizira hodočašća i putovanja na različita vjerska i turistička odredišta diljem svijeta. Preko hodočašćenja u marijanska svetišta žele zapravo stići do Isusa, rasti i oblikovati se u zrelosti vjere. Ne s ciljem traženja čuda, ili udovoljavanja znatiželje, nego s ciljem pronaći poruku koju je Gospa dala u svakom tom mjestu za taj narod ili svijet i za to određeno povijesno vrijeme. A također žele otkriti i što Gospa sada, u ovom trenutku ima reći i svakome od njih, a ne samo doći i tražiti je da udovolji nekoj njihovoj molbi.
Za Antonija je Međugorje poput nekog 'zbroja' svih drugih mjesta ukazanja: Gospine poruke ovdje kao da objedinjuju sve ono što je Gospa i prije kroz stoljeća u drugim mjestima ukazanja pozivala: na obraćenje, na molitvu, na pokoru… „Ali ovdje Gospa sve to smješta u srce – jer je međugorska duhovnost duhovnost SRCA! Nema duhovnog hoda bez srca!“ - ističe Antonio – te nastavlja: „Mi smo u vremenu u kojem trebamo shvatiti Božji plan s nama! I vidimo kako Gospa ovdje traži da sve što radimo, radimo sa srcem. Ne ustima, ne površno. Trebamo biti iskreni, činiti srcem.
Interesantno je i kako mnogobrojna „euharistijska čuda“ koja se događaju i prije i sada, kada se hostija pretvori u meso, pokazuju kako to nije obično meso bilo kojeg dijela tijela, nego komad ljudskog srca. Dakle, Isusovo srce se daje za nas u svakoj Euharistiji! I to je Međugorje. Srce koje se treba davati drugima!“
Antonio je zatim istaknuo slijedeće: „Ja idem i organiziram hodočašća i u druga svetišta po svijetu, ali preferiram i najradije vodim hodočasnike u Međugorje, jer sam se ovdje i ja najviše promijenio. Na početku svog poslovanja bio sam više svjetski turistički djelatnik, bilo je samo važno zadovoljiti klijente, pružiti im uzbudljivo putovanje: tipa safari u Africi, nogometni spektakl u Brazilu… ali polako, polako, kako sam sve više puta dolazio u Međugorje, ono je u meni probudilo želju da ljudima ponudim istinsku radost! Shvatio sam da ako mi je Gospodin dao tu milost da ja shvatim što je ono što istinski ispunjava čovjekovo srce, da to nije samo za mene, nego da to trebam i svjedočiti drugima, u poniznosti.
Dovodim na hodočašća roditelje koji više ne znaju kako trebaju odgajati ili upraviti svoju djecu, svećenike koji su izgubili žar vjere. Roditelji ovdje dobivaju svjetlo istine, a svećenici se, shvaćajući kako su oni važna karika u Božjem planu spasenja, obnovljenog svećeničkog poziva vraćaju svojim župama.“
Ove godine ako sve bude po redu, Antonio planira još hodočašća u Međugorje sve do 1. studenog. Za hodočašća iz Portugala je puno kompliciranije doći nego npr. iz Italije. Moraju promijeniti dva leta, prvi je Lisabon – Monako, a drugi je Monako – Dubrovnik i onda još autobusima do Međugorja.
Antonio se ne boji budućnosti što se tiče hodočašćenja, on naime misli kako putovanja na hodočašća neće prestati ili se smanjiti, nego da će se povećati jer su ljudi umorni od „lažnog luksuza“. I ponovno kaže: „Ja sam organizirao VIP hodočašća, na razna egzotična mjesta s „nezaboravnim provodima“ kako stoji u reklamama… Ali sam primijetio kako su ljudi s takvih putovanja odlazili prazni. Puno puta spavali smo u prekrasnim hotelima, ali ljudi su imali smrt u očima, bili su bez radosti. Sad vidim više radosti u ovim hodočasnicima koji se znoje i uzdišu penjući se na Brdo ukazanja ili Križevac jer otkrivaju jedan sasvim drugačiji smisao života i živu, praktičnu vjeru koja se živi u sadašnjosti.“ – završava svoje svjedočanstvo Antonio Benito.
Razgovarala: Paula Tomić/medjugorje-info.com
