Rođen oko 469. godine u plemićkoj obitelji u Vanessu, mjestu francuske Bretagne, sveti je Albin, zapravo, svoj život mislio posvetiti monaštvu. Godine 504. postao je i opat samostana u Tincillacu te je gotovo četvrt stoljeća mudro vodio svoju opatiju. Tada je zbog svojih velikih kvaliteta i omiljenosti u narodu, iako se tome iz svoje skromnosti silno opirao, postao biskup u Angersu.
Novi položaj pozvao ga je na novu, veću zadaću: suprotstavio se tada raširenoj pojavi incestuoznih brakova između plemića. Svoj glas protiv brakova onih koji su vezani bliskim krvnim srodstvom dizao je i na pokrajinskim saborima 538.i 541. u Orleansu, tako da je došao i u sukob s nekim ne tako ćudorednim biskupima. Mnogi plemići, pak, nemoćni pred njegovom energičnošću i odlučnošću, prijetili su mu smrću. Albin se, dakako, nije dao pokolebati, a njegov je zadatak bio to važniji što su u to doba novi narodi primali kršćanstvo, ali se njihovi plemići nisu olako odricali starih i ne baš odviše moralnih navika vezanih uz brak i obiteljski život.
Tako je svojim ustrajnim djelom i sv. Albin potvrdio ono što se potvrđuje i danas – da je uvijek teško i nezahvalno »miješati« se u bračni i obiteljski život – usprkos najplemenitijim i najuzvišenijim motivima. Iscrpljen radom i starošću, sv. Albin je umro 550. godine u Angersu, a već šest godina poslije tu je sagrađena crkva njemu u čast i u njezinu kriptu smješteni su njegovi posmrtni ostaci.
U istom stoljeću štovanje sv. Albina brzo se proširilo iz Francuske u Njemačku, Poljsku, pa i Englesku, tako da se može reći da je mudri ćudoredni preporoditelj bio jedan od popularnijih svetaca srednjega vijeka.
