Kako je sveta djevica, rođena oko 420. godine u siromaškoj obitelji mjesta Nenterre, uopće došla u situaciju da »spašava cijeli grad«? Od malih nogu Genoveva je, kao pastirica, izuzetno puno vremena provodila u molitvi i razmišljanju. Na njenoj nježnoj, jednostavnoj i poniznoj osobi dokazala se istinitost o onom blagu koje uživaju »siromašni duhom«, jer Bog je sve više ulazio u njezinu širom otvorenu djetinju dušu. Već u petnaestoj godini znala je da cijeli zemaljski život želi posvetiti Bogu. Zaogrnula se koprenom, a nakon smrti svojih roditelja otišla je na dvor biskupa Germana da tamo provodi samostanski život. Svojim ponašanjem vrlo brzo osvojila je duše priprostih, kakva je i sama bila.
Ipak, kad je 451. godine Atila »stajao« pred vratima Pariza, mnogi uspaničareni ljudi nisu mogli ili željeli čuti njezin glas. Genoveva im je uvjerljivo kazivala da ne napuštaju Pariz, da ne bježe u Orleans. Uvjeravala ih je da će Pariz ostati pošteđen. Ona je to osjećala, ona je to u svojoj vjeri i bliskosti Bogu – »znala«. Bog joj je to »javio«. Tek kad ju je podupro i sveti biskup German, mnogi su ljudi ipak ostali. Bezglavi strah i bijeg odmijenili su molitvom, te sabranom pripravom za obranu grada, bude li potrebno. I – što se dogodilo? Huni su promijenili smjer, zaobišli Pariz i poharali Orleans...
Stoga ne čudi da je sveticu, na tako poseban način povezanu s Bogom, za svoju savjetnicu uzeo i franački kralj Klodvig kad se krajem 5. stoljeća pokrstio. Ona se, pak, silno zbližila s njegovom ženom Klotildom, također budućom sveticom. Dvije svete žene, na tako visokim položajima, već tada pokazale su opravdanost današnjih razmišljanja kako je potrebno »više žena u politici«. Utječući na odluke i zbivanja, kako u Crkvi tako i u državi, Genoveva i Klotilda učinile su puno dobra za svoj narod. Sv. Genoveva preminula je u dobi od otprilike 80 godina ostavivši budućim pokoljenjima idealan uzor ljubavi prema djevičanskoj čistoći, ali i prema Crkvi i domovini.
