Njezino iskustvo ne spada u klasična ukazanja, nego u ono što Crkva naziva lokucijom – posebnim duhovnim darom u kojem duša čuje Božji glas unutarnjim sluhom, bez vanjskih znakova. To nije mašta ni vanjski zvuk, nego nutarnji susret duše s Bogom, koji donosi mir, jasnoću i ljubav.
Takav dar kroz povijest su imali i mnogi sveci: sv. Terezija Avilska, sv. Katarina Sijenska, sv. Faustina Kowalska… a u Međugorju ga je, kao dijete, primila Jelena. Kroz te tihe, svete razgovore, Gospa joj je povjerila riječi koje i danas dotiču srca milijuna:
“Molite srcem. Ne govorite molitvu kao obavezu, nego kao susret ljubavi.”
“Ako znate koliko vas ljubim, plakali biste od radosti.”
“Postom i molitvom možete zaustaviti ratove i promijeniti svijet.”
“Otvorite vrata svoga doma i neka molitva ponovno bude središte obitelji.”
U jednostavnosti tih poruka krije se Marijin poziv svijetu – ne na izvanredne geste, nego na povratak tišini, vjeri i zahvalnosti. Jelena je taj poziv prihvatila ne kao misiju slave, nego kao put služenja. Njezino svjedočanstvo ostaje mirno, gotovo skriveno, ali snažno. U vremenu kad svijet viče, ona pokazuje kako Bog govori u tišini. U jednome od svojih razmatranja rekla je:
“Marija nas ne poziva na nešto što nadilazi naše snage. Ona nas uči kako živjeti s Bogom u svakodnevici – kroz rad, molitvu, ljubav i mir.”
Danas, više od četrdeset godina kasnije, riječi koje je čula i dalje odzvanjaju Međugorjem. Mnogi hodočasnici u njezinu svjedočanstvu pronalaze ono što im nedostaje – unutarnji mir i svijest da Bog govori svakome tko Mu dopusti. Jer tamo gdje srce utihne, tamo Gospa šapuće. U vremenu nemira, podjela i straha, Marijin glas kroz Jelenu poziva svijet na ono što nikada ne zastarijeva – na molitvu, mir i povjerenje u Boga.
“Draga djeco, ako budete molili, vaš će život postati novi svijet ljubavi i mira.”
U tim jednostavnim riječima sadržana je cjelokupna teologija Međugorja – poziv na obraćenje srca. Gospa ne traži savršenstvo, nego otvoreno srce; ne traži veličinu, nego spremnost na ljubav. I upravo zato, poruke koje je Jelena primila nisu samo sjećanje na jedno vrijeme, nego živa nit između Neba i zemlje. One nas podsjećaju da se svaka duša može susresti s Bogom, ako Mu dopusti da uđe u njezinu tišinu. Kao što je i sama Jelena jednom rekla:
“U svijetu u kojem se sve mijenja, Marija nas uči da se Božja ljubav nikada ne mijenja.”
Zato, dok mnogi hodočasnici i danas prolaze kamenitim putem prema brdu ukazanja, u njihovim srcima odzvanja tiha istina – da Bog i dalje govori, i da nježno srce još uvijek može čuti Nebo.
