U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!«

On usta i pođe za njim. Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.

A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?«

Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Svećenik: fra. Mate Kolak.

Treći put u nizu popis predvodi Sjeverna Koreja, koja je uzgred od 1993. bila 23 puta proglašena zemljom s najvećim progonom kršćana. Nadalje, Open Doors bilježi zaoštravanje položaja kršćana uslijed ratova, autoritarnih vlada i stalnih sukoba u podsaharskoj Africi i središnjoj Aziji.

U izvještajnom razdoblju od 1. listopada 2023. do 30. rujna 2024. diljem svijeta 380 milijuna kršćanskih vjernika bilo je „u velikoj mjeri“ izloženo progonu i diskriminaciji, piše u izvješću. To predstavlja porast za više od četiri posto u usporedbi s godinom ranije, kad je nasilju bilo izloženo 365 milijuna kršćana.

Ubijeno je 4.474 kršćana u povezanosti s vršenjem vjerskih obveza. Udruga međutim napominje da je stvarni broj ubijenih puno veći. U godinu dana porastao je i broj napada na kuće kršćana, za 33 posto na 28.368 slučajeva.

Najveći porast napada bilježi se u Kirgistanu, koji je na popisu skočio za 14 mjesta i sada se nalazi na 47. mjestu popisa zemalja s najvećim progonom kršćana.

„Prije nego što je sadašnji predsjednik Sadir Japarov u siječnju 2021. došao na vlast, Kirgistan je bio najmanje autoritarna zemlja u središnjoj Aziji“, izjavio je Rolf Zeegers, analitičar World Watch Researcha, analitičkog odjela Open Doorsa. Od tada je „uveden cijeli niz restriktivnih zakona“ kojima se ograničava sloboda vjeroispovijesti, dodao je. Osim toga, Kirgistan bilježi veliki porast nasilja protiv Crkava, u koje se ubrajaju kamenovanje ili racije za vrijeme bogoslužja.
I u susjednom Kazahstanu, koji se na popisu nalazi za 38. mjestu, Open Doors bilježi zaoštravanje državne kontrole. Navode se policijske racije za vrijeme bogoslužja i spolno zlostavljanje kršćanki. „Ugroze od strane autoritarnih režima u središnjoj Aziji toliko su se pooštrile, da mnogi kršćani u tome području žive u sve većem strahu“, izjavio je Frans Veerman iz Open Doorsa.

U Jemenu, koji zauzima 3. mjesto na popisu zemalja s najvećim progonom kršćana, građanski rat i „sve veće bezakonje“ pogoduju progonu.
I dalje je napeto stanje u podsaharskoj Africi, navodi Open Doors. Posljednjih godina ondje je prognano 16 milijuna kršćana. U najnovijem izvještajnom razdoblju zabilježeno je blizu 136.000 prognanih.

Sudan se s 8. popeo na 5. mjesto ljestvice. Ondje se bilježi porast broja ubijenih kršćana, seksualnog nasilja i napada na kuće i poslovne prostore kršćana.

Do sredine 2024. na svijetu je bilo u bijegu više od 7.7 milijuna ljudi, što znači da je riječ o „najvećoj prognaničkoj krizi na svijetu“, navodi Open Doors.
Izvješće nadalje pokazuje da se Crkvu u nizu zemalja gura u ilegalu. To je primjerice slučaj u Alžiru, koji je na 19. mjestu po progonu, ili u Libiji, koja zauzima 4. mjesto, gdje su kršćani prisiljeni ilegalno slaviti bogoslužje. U Afganistanu, tvrdi udruga, više nije moguće ni u tajnosti organizirati kršćanska okupljanja.

Kršćani u Kini, koja je svrstana na 15. mjesto, kao i u drugim autokratskim državama, sve su oprezniji zbog sve većeg državnog nadzora, bilo da je riječ „o stvarnom životu ili aktivnostima na internetu“, tvrdi Open Doors.
„Daljnji snažni rast nasilja nad kršćanima u prošloj godini mora nas sve u zapadnim zemljama uzdrmati i potaknuti na ciljano djelovanje“, izjavio je direktor austrijskog Open Doorsa Kurt Igler. Rekao je kako se austrijska politika i javnost moraju zauzimati za to „da vlade u tim područjima poduzmu smislene mjere kako bi se suprotstavile rastućem utjecaju džihadističkih skupina i omoguće zaštitu nejakih od agresora“. U suprotnome, prijeti „nestanak nekoć bujnih kršćanskih zajednica“. Potrebno je omogućiti „pravdu za žrtve i obvezu odgovornosti za počinitelje“, dodao je Igler.
Open Doors prema vlastitim navodima svake godine istražuje razmjere nasilja, državnog tlačenja i društvene i institucionalne netrpeljivosti naspram kršćanima u oko 100 zemalja. Pritom se oslanja na podatke pogođenih crkvenih mreža, regionalnih odvjetnika za ljudska prava, neovisnih stručnjaka i vlastitih analitičara. Metode istraživanja provjerava i potvrđuje Međunarodni institut za slobodu vjeroispovijesti (International Institute for Religious Freedom – IIRF) koji okuplja niz stručnjaka za odgovarajuća područja. (kta/ika)

Papa je također odredio da se roditeljski dopust koji su koristili očevi sa sadašnjih tri, produži na pet dana. Ta odluka također se odnosi u slučaju posvajanja ili udomljavanja djece.

Ove odluke bile su osobna inicijativa Svetog Oca, koju je sam Papa priopćio kardinalu Fernandu Vérgezu Alzagi i s. Raffaelli Petrini, predsjedniku i glavnoj tajnici Uprave Države Vatikanskoga Grada, tijekom audijencije održane u četvrtak 19. prosinca.

Marija Grgić ima 37 godina i dolazi iz mjesta Vranjic kraj Splita. Po zanimanju magistra matematike i fizike, izabrala je najteži posao na svijetu, zanimanje domaćice i majke sedmero djece u rasponu od 13 – do 2 godine. Uz brigu o svojoj obitelji, otvorila se pozivu pisanja, pa je tako sudjelovala u osnivanju te pisala za portal Žena vrsna. Osluškujući Božju prisutnost u svakodnevici, voli pisanjem hvatati sjećanja na Ljepotu. Tako su nastale njezine tri knjige 1. Na vjeđama djevojčice (knjiga poezije o majčinstvu), 2. Čakule male, priče iz djetinjstva protkane kršćanskom tradicijom i najnovija 3. knjiga "Ljubljena – o čednosti i dostojanstvu" koja je i bila povod za ovaj razgovor. Knjiga se sastoji od pet dijelova: Ljubav, Vrijednost, Dostojanstvo, Čednost i Mala pisma o čednosti. U posljednjem dijelu o čednosti i dostojanstvu žene uz autoricu progovaraju i njezine prijateljice. To čini jednu lepezu raznovrsnih razmišljanja o ovoj temi koja može obogatiti i nadahnuti žene, ali i muškarce.

U emisiji ćemo čuti Marijin put vjere, kako ju je osvojio suprug Mario (inače pomorac), kako zajedno hodaju s Bogom trudeći se ideale vjere i kreposti usaditi svojoj djeci. A biti će govora i o tome što je čednost, zašto je ona važna, odakle izvire? Probati ćemo i odgovoriti na pitanje zbog čega je danas svijet toliko pomahnitao za korekcijama, stvarnim i umjetnim uljepšavanjima, plastičnim operacijama, pretjeranom seksualizacijom na svim razinama i upornim traganjem za nekim idealom savršenstva koji nas sve pretvara u klonove?

Iz razgovora s autoricom knjige shvatit ćemo odgovore na predhodna pitanja, jer ona progovara o ženi kao ljubljenom Božjem stvorenju, te u tome svjetlu poziva sve žene da prihvate i zavole same sebe onako kako kako ih Bog ljubi. „Čednost je samo vanjski obris onoga što dolazi iznutra, onoga što izvire iz uvjerenosti da te tvoj Otac voli.“ – naglasila je autorica.

Kako to da su ljepota i istina ustupile mjesto ružnoći i mišljenjima? Ružne građevine, bijeljeni zidovi, ikonoklazam i loše izvedene predstave koje prolaze za liturgiju. Klečala i pričesne ograde su uklonjeni. Otajstvo, sveto, nadnaravno moralo je ustupiti mjesto horizontalnoj ravnosti.”

Biskup je rekao da u mladim katolicima vidi glad za tradicijom i transcendentnošću.

“Međutim, to još uvijek nije prihvaćeno u Rimu”, istaknuo je. “Tamo su zaokupljeni novom sinodalnošću.”

“Vodstvo Crkve nalikuje Demasu, koji je ostavio Pavla iz ljubavi prema sekularnom svijetu”, rekao je. I Juda, koji je mislio da će novac potrošen na Isusa biti bolje dijeliti siromašnima. To je u skladu s liberalima. Oni su poput onih koji vape za Barabasom, aktivistom koji je težio sekularnoj utopiji. Kažu: “Uzimamo stvari u svoje ruke.” Isus je, s druge strane, učinio volju Oca i izabrao križ. To se činilo kao neuspjeh, ali križ je donio otkupljenje.”

Biskup Mutsaerts rekao je da su ljudi napustili Crkvu u posljednjih 60 godina “jer ih je Crkva iznevjerila”.

“Da”, kaže Crkva, “predani smo okolišu, klimatskim promjenama, raznolikosti, siromašnima i sličnim pitanjima.” Na to se stavlja veći naglasak nego na dostojanstvenu liturgiju, na sakralnost, na poziv na obraćenje i na davanje prioriteta spasenju duša. Ljudi zaboravljaju da je upravo to ono što ljudima daje hranu koja im je potrebna za istinsko vršenje djela milosrđa.

“Od 1960-ih Crkva je prikazivala vjeru kao smiješnu, više ne navodeći njezinu jezgru”, rekao je biskup. “Pogledajte liturgijsko zlostavljanje koje je postalo normalno. Redovito me teroriziraju zborovi koji pjevaju samo najboljih pop pjesama. Jednom sam doživio zbor, u pratnji benda, pjevajući isključivo pjesme Bruce Springsteena. Na kraju mise bilo mi je jasno: nikada više nećemo vidjeti te krizmanike u crkvi.”

Na drugoj misi za krizmu, svećenik je odbio dati Pričest krizmaniku jer ga je želio primiti na jeziku. To je zapravo klerikalizam: svećenik donosi svoja pravila i nameće ih vjernicima”, nastavio je.

To je problem Crkve od Drugog vatikanskog koncila: Crkva ne uči ono što Evanđelje uči. Bojimo se naviještati katoličke stavove. Koji svećenik još uvijek govori o “spasenju” i “opraštanju grijeha”? Mi se radije distanciramo od toga. Ispričavamo se za kolegu koji moli ispred klinike za pobačaj.”

“Papa je zabranio tradicionalnu latinsku misu u Chartresu i Notre Dameu i dodao LGBT hodočašće u programu Svete godine – sve u istom tjednu”, naglasio je nizozemski biskup.

Toliko težimo “slobodi i sreći”, ali u praksi se čini da to dovodi do razočaranja i nezadovoljstva. Ono što je potrebno su norme i vrijednosti koje dijelimo. Odakle to dobivamo? Norme i vrijednosti koje se primjenjuju na sve i u svakom trenutku. Da, postoji istina koja vrijedi za sve. I da, možemo to znati. Sokrat, Platon i Aristotel su to već znali. Ovaj prirodni zakon ima nadnaravno podrijetlo o kojem sekularni svijet ne zna ništa.

Rekao je da je “dijalog sa svijetom” otvoren na Drugom vatikanskom koncilu naveo mnoge u crkvenoj hijerarhiji da “relativiziraju ili čak poriču bezvremenske istine Crkve”.

Te istine “postale su samo izmišljotine mašte Tomista i drugih zastarjelih teologa.”

To je dovelo do potpuno horizontalnog prijevoda Evanđelja. Metafizika je odbačena, a fokus je bio isključivo na zajednici. Rezultat je ravna liturgija u kojoj više nema mjesta za grijeh i oprost. Krivnja je prebačena na druge”, rekao je biskup Mutsaerts.

U današnjoj Crkvi, barem u zapadnoj Europi, mainstream stajalište kaže da bi “trebalo raditi na socijalnoj pravdi, u pučkim kuhinjama, te biti u akciji”, nastavio je.

“Da, uglavnom u akciji. Borimo se protiv diskriminacije i rasizma te sudjelujemo u socijalnoj raspravi o klimatskim promjenama. Mi smo prirodno inkluzivni i raznoliki i vijorimo zastavu duginih boja. Naravno, ne govorimo o pobačaju, eutanaziji i sakaćenju [takozvanih] transrodnih osoba. Razlika između svetog i profanog potpuno je nestala.”

“Mladi su to posebno dobro osjetili i glasovali su svojim nogama, to jest, prestali su dolaziti na misu”, rekao je biskup. “Ako je liturgija nekoherentan nered, ako se od vas ne traži da reorganizirate svoj život, ako su oprost i grijeh zabranjene riječi, što onda radite tamo?”

“Dobra liturgija, jasnoća i toplina čine razliku. Mladi traže odgovore na pitanja.”

“Nije ni čudo da mladi ljudi gladni značenja, opraštanja i istine uopće nisu zainteresirani za Laudato Si’, Fiducia Supplicans i sinodalnost”, dodao je biskup.

“Župe i biskupije koje misle da su usredotočene na to ne privlače mlade. Gdje ih nalazite: u župama koji su jednostavno tradicionalna, gdje je sveta misa još uvijek sveta misa, gdje je sveto u prvom planu, gdje je liturgija jasno odvojena od svjetovnog. Tamo ćete otkriti stvari koje prije niste znali. To je pokret prema ljepoti, istini, svetosti, prema pobožnosti, prema mjestima gdje se nudi sakrament ispovijedi i moli krunica. Tu vidim obitelji, tu vidim mlade ljude, tu vidim budućnost Crkve.”

quovadisecclesia.com

Unatoč zdravstvenoj poteškoći, Papa je nastavio planirani dnevni raspored te se susreo s albanskim izaslanstvom i članovima Kolegija argentinskih svećenika u Rimu.

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus.

Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«

Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!«

Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!«

I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

„Bilo je prekriveno čađom, ali je sačuvano, rekao je Paul Escala, nadzornik katoličkih škola za Nadbiskupiju Los Angelesa.
„To je za mene čudesan znak da Krist ostaje, čak i kada je sve izgubljeno“.

Drewniane tabernakulum ze spalonego na popiół kościoła Corpus Christi w Pacific Palisades (ogarnięta potężnym pożarem dzielnica Los Angeles) pozostało nietknięte, wraz z Najświętszym Sakramentem w środku.
-Personel WC https://t.co/yXq6UdF3Up

— The Wojciech Cejrowski DLA ZUCHWAŁYCH (@TheCejrowski) January 15, 2025

Najmanje 20-ak ljudi poginulo je u požarima koje su potaknuli snažni vjetrovi i teška suša. Procjenjuje se da je tisuće domova i drugih građevina, uključujući crkve, uništene su ili teško oštećene.Više od 100 katoličkih škola diljem nadbiskupije zatvoreno je iz sigurnosnih razloga.

Pacific Palisades i Altadena među najteže su pogođenim regijama. Katolička crkva Corpus Christi sada je pretvorena u ruševine , a cijele četvrti oko nje su izbrisane.

Škola sv. Elizabete u Altadeni također je doživjela velika oštećenja, što je potaknulo nadbiskupiju da osmisli mjesta okupljanja gdje se raseljene obitelji mogu skloniti dok obnova njihovih domova ne počne.

Unatoč razaranju, volonteri su se brzo organizirali.

Mons. Liam Kidney podsjetio je župljane na svetoj misi slavljenoj u obližnjoj crkvi sv. Monike, koja je utočište raseljenoj zajednici da „zgrada nije Crkva, mi smo Crkva.”

Diljem južne Kalifornije katolici su župne dvorane i školske dvorane pretvorili u improvizirane centre za prikupljanje pomoći.

Donacije su pristigle iz biskupija diljem zemlje.

„Ljudi pitaju kako pomoći, nude darovne kartice, tegljače sa zalihama ili čak sponzoriraju cijele učionice. Jedan đakon iz Missourija planira donirane stvari sam dovesti ovamo“, istaknuo je Escala.

Nadbiskupija je pokrenula Fond za pomoć žrtvama šumskih požara, dok Catholic Charities USA nastavlja prikupljati donacije za hranu, odjeću i privremeni smještaj. Escalin ured također dovršava program stipendiranja da bi obitelji koje su izgubile domove ili posao mogle zadržati svoju djecu upisanu u katoličke škole.

Paul Escala naglasio je da mnogi ne čekaju upute; spontano pomažu donacijama, skloništima i drugom pomoći.

„Jednostavno znaju što trebaju učiniti, i učine to“, zaključio je.
„Naša je vjera testirana vatrom“, napisao je na društvenim mrežama ravnatelj Centra „Mater Dolorosa“, o. Febin Barose. „Ali mi smo hodočasnici nade… Oporavit ćemo se i opet vam služiti.“

„Tisuće naših susjeda izgubilo je sve“, rekao je nadbiskup José Gomez. „Podsjećamo se koliko je svaki život dragocjen i koliko je krhak.“

Escala je naglasio da mnogi katolici ne čekaju upute; oni spontano odgovaraju donacijama, skloništima i drugom pomoći. "Oni znaju što trebaju učiniti", rekao je, "i jednostavno to rade."

Podsjetimo, s. Vincentia Maria, ravnateljica Memorijalne srednje škole nadbiskupa Charlesa Heereya, Ufuma, i s. Grace Mariette, učiteljica u srednjoj školi Immaculata Girls, Nnewi, otete su na cesti u Ufumi nakon sastanka u Ogbojiju, gradu u području lokalne uprave Aguata. Iako nije službeno potvrđeno, vjeruje se da su otmičari lokalni naoružani kriminalci, poznatiji kao otmičarske bande koje putem otkupnina traže financijsku dobit, a u jugoistočnoj Nigeriji pojačale su svoje aktivnosti.

Molim vas, molimo za obraćenje srca proizvođača oružja, jer svojim proizvodima pomažu ubijati.

"Rat je uvijek poraz"

To je apel-upozorenje pape Franje koji je ovih godina uvijek upirao prstom u proizvodnju oružja. Gladi bi u svijetu nestalo da se godinu dana ne proizvodi oružje – često ponavlja Papa, navodeći razgovore koje je vodio sa stručnjacima o toj temi. I mnogo je, mnogo puta, posebno protekle godine, od poruke konferenciji COP29 u Dubaiju do Bule proglašenja jubileja 'Spes non confundit', Papa dao prijedlog da se, koristeći fiksni postotak novca koji se ulaže u vojne troškove, ustanovi Globalni fond za konačno uklanjanje gladi i promicanje održivoga razvoja cijelog planeta. Želja je to za koju se rimski biskup nada da će se ostvariti u ovoj Svetoj godini, zajedno s onom za prekidom vatre na svim ratnim frontama. Nadu u mir ponovio je i danas na općoj audijenciji, kada je još jednom nabrojao teritorije mučene nasiljem.

Nemojmo zaboraviti napaćenu Ukrajinu, Mjanmar, Palestinu, Izrael i brojne zemlje koje su u ratu; molimo za mir. Rat je uvijek poraz.

Misli za žrtve odrona u Mjanmaru

Papa je uputio apel također zbog tragedije koja je pogodila Mjanmar, a koja se nadovezuje na već teško stanje zbog nasilja i napetosti. U noći 12. siječnja odron je pogodio i odnio više kuća u okrugu Hpakant, u saveznoj državi Kachin. Točnije, urušio se bazen s muljem na mjestu iskopavanja žada, što je uzrokovalo odron. Više desetaka kuća je zatrpano, a brojni se stanovnici vode kao nestali, prema prvim informacijama. Blizu sam stanovništvu pogođenom tom katastrofom i molim za one koji su izgubili život i za njihove obitelji – istaknuo je papa Franjo.

Neka toj našoj braći i sestrama koji se nalaze u kušnji ne izostanu potpora i solidarnost međunarodne zajednice.

U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!«

I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«.

Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

Nikad prije nisam bio u Međugorju. Ali ja sam Talijan i kao i mnogi iz moje zemlje imao sam kontakt s onima koji su tamo otišli. Uvijek sam primjećivao, kad su se vraćali iz Međugorja, da su ti ljudi bili više angažirani na duhovnoj i ljudskoj razini: u crkvi, u katekizmu, u činjenju dobra. Bili su puno zauzetiji nego prije. Sada sam tamo već tri godine: to je jedno normalno mjesto, bez ičega posebnog, a milošću je postalo duhovno mjesto u koje dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Dođu i počnu se tamo moliti. Ulaze u zajedništvo s Gospodinom Isusom, a Djevica Marija ih prati. To je jednostavna molitva: žele promijeniti svoj život, živjeti bolje nego prije, žele riješiti ili se dobro nositi s problemima koje imaju. To je promjena koja se zove obraćenje, a koja se posebno ostvaruje u sakramentu pokore. To se inače događa u Međugorju.

Što Vas se doimlje kada pogledate toliko hodočasnika?

Stižu mladi i stari. Dolaze bez ikakvih sponzora. Svi dolaze s jednim ciljem: susresti Gospodina i Djevicu Mariju. Nemaju što vidjeti ni posjetiti: što se tiče vjerskog turizma, tu smo na nuli. Ali ovdje mladi i odrasli počinju moliti. Bio sam tek došao, u veljači prije tri godine, i nalazio sam se među klupama vani iza crkve. Došla je jedna latinoamerička obitelj, s petnaestogodišnjim dječakom koji je bio buntovnik, pravi buntovnik! Nakon samo pet minuta došao je na ispovijed… a roditelji su ga iznenađeno gledali. To je mjesto milosti koje je Gospodin izabrao za susret s njim. Papino odobrenje znači: idite, idite, idite! Idite tamo jer to je mjesto milosti, gdje se susreće Gospodina i Gospodin susreće vas.

Zahvaljujući novim odredbama koje je želio papa Franjo, postupak za ispitivanje i odlučivanje o tim slučajevima sada je više usmjeren na duhovne plodove.

Dikasterij za nauk vjere ispitao je dvije točke koje se mogu dokazati. Prva se odnosi na plodove. Tisuće i tisuće ljudi dolaze u Međugorje sa svih strana svijeta. Ove godine došlo je dva milijuna ljudi, odraslih i mladih. Gotovo 50 tisuća svećenika došlo je moliti, obratiti se. Drugi vrlo važni plodovi jesu brojna zvanja. Mnogo ljudi koji mole. Drugi element koji je bio ispitan bile su poruke. Svaka je poruka uspoređena s našom vjerom i ustanovljeno je da joj poruke odgovaraju. To su vrlo pozitivni plodovi i pozitivne poruke za vjeru: to nam je omogućilo da kažemo da je Međugorje mjesto milosti.

Osobno ste uključeni u objavljivanje poruka koje se objavljuju jednom mjesečno. Što se konkretno događa?

Vrlo je jednostavno: kada postoji poruka, osoba koja ju je primila napiše ju i pošalje meni na jeziku na kojem piše, a to je hrvatski. Odmah mi ju prevedu na talijanski. Taj je proces vrlo zanimljiv: postoje najmanje dva vrlo važna ljudska posredovanja: zato uvijek govorimo o “navodnim porukama” iako smo naklonjeni tako da na kraju poruke napišemo: “s crkvenim odobrenjem”. Ali pazite, poruke su definirane kao “navodne” jer prolaze kroz dva ljudska posredovanja: ne piše ih Gospa, piše osoba koja prima. Drugo je posredovanje prijevod s hrvatskoga na talijanski: to su dva potpuno različita jezika. Mi kažemo da je poruka dobra, da odgovara vjeri i pozivamo na čitanje i razmišljanje o njoj jer je pozitivna. Ništa ne dodaje Objavi, ali ju obogaćuje. Pomaže da danas bolje živimo svoju vjeru.

Znamo da nijedna privatna objava, dakle ni jedno marijansko ukazanje, ništa ne dodaje Objavi. Kako se trebamo postaviti i koje rizike trebamo izbjegavati? Jer katkada postoji rizik da nas ponese višak znatiželje prema „tajnama“, pomalo apokaliptične znatiželje.

U svibnju je Dikasterij za nauk vjere objavio norme koje su temeljne za razumijevanje odluke o Međugorju. Podsjetio je da je prije svega Objava, Riječ Božja, samo Biblija i da je ta Objava završila Otkrivenjem. To ne znači da se Duh Sveti ne može služiti porukama i privatnim objavama povjerenima ljudima i koje služe boljem ostvarivanju jedine prave Objave. Sve to ništa ne dodaje Objavi, ali može biti korisno. U tomu je važnost poruka. One mogu biti korisne da se danas ostvari Objava koju je Gospodin učinio jednom zauvijek.

Jeste li upoznali međugorske vidioce? Jeste li se susreli s njima?

Da. I mogu reći da su jednostavni ljudi, imaju svoju obitelj, imaju probleme koje ima svaka obitelj.

Oprostite što Vas prekidam: netko je prigovorio zato što nitko od njih nije postao svećenik ili časna sestra…

Pa svatko ima svoj poziv! Oni su jednostavni ljudi, dobri ljudi. Nemam što reći. Često se viđamo, zajedno popijemo kavu. Oni su ljudi koji rastu u vjeri, svatko na svoj način, i postaju mudriji, sve mudriji. U kontaktu sam s njima: nisu postali svećenici ili časne sestre i svatko ima svoje poslanje, svoj obiteljski život.

Što ste naučili u ove tri godine provedene u župi Međugorje?

Da je tu milost. Naučio sam da nas Gospodin svojom milošću uvijek prati. Naučio sam da Gospodin ima plan u našem životu i da nas prati. Voli nas.

Gospa se u Međugorju definirala kao „Kraljica mira“. Poruka je to koja je u našem vremenu aktualnija nego ikada.

Jedna od prvih navodnih poruka, iz 1981. godine, u tom je smislu vrlo duboka. Kaže: mir, mir, mir, neka zavlada mir. Ali pazite: ne među nama, nego ponajprije između Boga i nas, a onda i među nama. To je ključno. Kad su Židovi izišli iz Egipta, Bog je preko proroka Mojsija rekao: ako želite živjeti slobodni, postoje neka pravila kojih se valja pridržavati, to su Zapovijedi. Bog je bitan za mir. U zapovijedima nam se kaže samo nekoliko stvari po kojima treba živjeti: poštovati život i ne ubijati; obitelj je temeljno uporište; i poštujmo jedni druge. Ako tako živimo, živimo u miru. Ako ne živimo tako, dolazi do ratova.

Još jedna značajka koja poruku iz Međugorja čini posebno aktualnom jest činjenica da se navodno ukazanje dogodilo u zemlji u kojoj koegzistiraju različite vjere i koja je u nedavnoj prošlosti obilježena strašnim nasiljem. Ima poruka koje se dotiču te teme. Što možete reći o tomu?

Riječ koju rabimo jest dijalog. Dia logos, dijalog među nama, ali logos znači: predstavljam ti svoj identitet, predstavljam ti svoj način življenja, mišljenja, vjerovanja, djelovanja. Ti me upoznaj sa svojim identitetom. Razgovorom se upoznajemo, svatko zadržavajući svoj identitet. Ako izgubimo svoj identitet, više nema dijaloga. I onda dolazi do tragedije. Tamo su različite vjere, različiti načini života. Moramo razgovarati. I mi tamo u Međugorju imamo jasan identitet: Gospodin Isus Krist za nas je jedini Gospodin.

Nove norme koje je u svibnju objavio Dikasterij za nauk vjere izraz su pastoralnoga duha pape Franje i odgovaraju stavu velike pažnje prema vjeri jednostavnih ljudi i pučke pobožnosti. Koliko je važan taj aspekt?

Moramo postaviti vrlo jake uporišne točke vjere. Pučka se vjera obogaćuje stavljanjem Majke Božje kao uporišta i Gospodina Isusa Krista kao apsolutnoga uporišta. Majka Božja te prati na taj susret. Kada dođu jednostavni ljudi sa svim svojim problemima, susreću Majku Božju koja je patila poput njih. Slika Gospe Žalosne nalazi se u gotovo svim župama: Ona koja je patila kao i ti, i prati te Gospodinu Isusu koji ti daje snagu da dobro živiš. Promijeniti svoj život ne znači napustiti obitelj, napustiti posao… kada se vratiš starom životu, promijenjen si iznutra. Znaš da se s Gospodinom možeš suočiti s problemima. To je vjera jednostavnih. Ovdje su krunica, euharistija i euharistijsko klanjanje. Prošlog sam ljeta imao pred sobom 30-40 tisuća mladih koji su bili u klanjanju u apsolutnoj tišini. Tamo je, u tom preobraženom kruhu, stvarna, supstancijalna prisutnost Gospodina Isusa Krista. On gleda mene, ja gledam njega, On mi govori, ja govorim njemu. Koliko mi je ljudi reklo: ondje sam čuo Gospodina kako mi govori.

Možemo li iz toga što ste nam rekli i iz onoga što smo pročitali u bilješci Dikasterija o fenomenu Međugorja zaključiti pozivom svima na to hodočašće?

Dokument vrlo jasno želi reći: idite u Međugorje jer je to mjesto milosti.

Svatko može prikazati sv Josipu svoju osobnu nakanu i nakanu svoje obitelji, no posebno se preporuča da se na nakanu stavi hrvatski narod, obitelji, mlade, bolesne i nemoćne, hrvatska domovina koja se nalazi u teškoj kušnji i teškoćama.
U nastavku donosimo jednu molitvu devetnice:

DEVETNICA Sv. JOSIPU
Devetnica svetom Josipu jedna je od najpoznatijih devetnica Katoličke Crkve. Sastoji se od uvodne molitve, razmatranja za svaki dan devetnice te litanija. Iako se ova devetnica najčešće moli 9 dana pred spomendan sv. Josipa koji se slavi u ožujku, devetnica se može moliti bilo kada kroz godinu i za sve nakane.

UVODNA MOLITVA (moli se svaki dan)
Sveti Josipe, poočime našega Gospodina Isusa Krista! Ja, siromašni grješnik, položio sam veliko povjerenje u tvoj moćan zagovor i znam da ti ne će biti uskraćena od Isusa nijedna molba. Budući da sada imam posebnu potrebu, odlučio sam se da te tijekom devet dana ustrajno zazivam, da po tvom zagovoru nađem uslišanje kod Boga. Na Njegovu veću slavu i za spas svoje duše, započinjem sada devetodnevnu molitvu..

PRVI DAN
Sa skrušenim srcem dolazim ti, sveti Josipe, dobrostivi poočime Isusa Krista. Pouzdano ti se obraćam za tvoj zagovor kod Boga da se ispune moje molbe, ako se ne protive Božjoj volji. Sveti Josipe, moje je povjerenje tako veliko da smatram kako Bog ne može odbiti moje želje kad mu ih ti preneseš.
Budući da ti je vječni Otac iskazao takvu čast da je tebi ispred svih drugih pravednika povjerio svog jedinorođenog Sina i Njegovu prečistu Majku, ti si visoko umilostivljen.
Sin te Božji časti, dok te je izabrao za svog hranitelja i bio ti je na zemlji poslušan. Zato ti sada na nebu ne će uskratiti nijednu molbu. Duh Sveti konačno te je odredio za zaštitnika svoje neoskvrnjene Zaručnice. Tako ti ni On ne će nijednu milost uskratiti. Stoga mogu naći povjerenje, uslišanje na prijestolju trojstvenoga Boga kad te zazovem. Sveti Josipe, moli za me i ne dopusti da odem od tebe bez utjehe. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Predivno je razmišljati o tome kako je Bog odabrao baš sv. Josipa da bude zaštitnik Njegovog jedinog Sina i najdraže Mu kćeri, Djevice Marije. Ta Božja odluka jasno nam govori da je Bog u Josipu postavio sve one blagoslove koji su potrebni pravom ocu i suprugu, jer inače on ne bi bio taj izabrani čovjek. Sve to nam ukazuje da je Josip idealan svetac kojemu se možemo obraćati kada je u pitanju bilo kakav problem povezan s ljubavlju ili pronalaskom iste. Tisuće i tisuće katoličkih parova kroz povijest javno su svoju hvalu upućivali upravo svetom Josipu jer im je pomogao u njihovim odnosima, zato vjerujmo u Josipov zagovor i molimo se njemu za sve nakane, a pogotovo one vezane uz ljubav.
(Sada se mole litanije koje su na dnu članka)

DRUGI DAN
Dragi sveti Josipe! Tebe častim pun djetinjeg povjerenja, tebe koji si sve svoje misli i brige upravio da prehraniš i zaštitiš Isusa i Mariju te na najbolji način upravljaš kućom.
Nisi se plašio nikakva posla ni truda, i svoju si snagu zalagao dan i noć za Isusa i Mariju. Zato te molim, sveti Josipe, prikloni mi svoje očinsko srce i pomozi mi u mojim željama.
Usliši moj vapaj i daj da postanem dionikom tvoga zagovora, ako se u tome ispunja Božja volja, kojoj se ja bezuvjetno podlažem. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Sveti Josip u Crkvi je poznat kao šutljivi svetac. Što to znači? Prvenstveno znači da u Bibliji ne postoji nijedna riječ koju ju Josip izgovorio, ali osim toga jasno se da zaključiti da je bio ponizan i hrabar te je sve svoje zadatke koje mu je Bog dao izvršavao bez prigovora i s velikim ulaganjem truda. Josip tako i danas izvršava svoje ‘zadatke’. Njegovo najveće poslanje otkada je napustio zemlju je zagovaranje svih naših potreba kod Boga. Zato se nemojmo ustručavati tražiti Josipovu pomoć svakog dana, jer ako je bio tako vrijedan i vjeran na zemlji, koliko li je sve to više na Nebu?

TREĆI DAN
Pozdravljam te, sveti Josipe! Štujem te iz svega srca. Tebe je Marija, Majka Božja, nazvala poočimom svoga božanskog Sina i ljubila kao svog djevičanskog supruga. Spomeni se velike milosti što si tako povjerljivo mogao živjeti zajedno s Isusom i Marijom. Kako si rado ispunjavao svoje dužnosti, kakvom li je nebeskom utjehom bilo preplavljeno tvoje srce.
Sigurno ti je bila draža skromna kuća s njezinom radionicom u blizini Isusa i Marije nego veličanstvena palača na zemlji. Kako si brižno pohitao u nepoznato i pobjegao u Egipat da svoju obitelj zaštitiš pred Herodom. Kako je bila velika tvoja strpljivost u žalosti, strahu i nevolji!
Sveti Josipe, zbog svih boli i radosti, molim te da mi ishodiš od svog božanskog Posinka da ispuni moje srce radošću i usliša moje molbe. Ali, posebno te molim, dođi mi u pomoć s Isusom i Marijom, u posljednjoj nevolji, u smrtni čas, i daj da moje posljednje riječi budu: ‘Isus, Marija, Josip!’ Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Kao svaka, pa tako i ti, sveti Josip je bio samo čovjek. Bio je čovjek kojeg je Bog odabrao za veliku stvar, da zaštiti Njegova Sina, Isusa. Josip i njegova obitelj bili su izloženi raznim opasnostima od Isusovog rođenja. Od samog početka gledalo ih se drugačije od običnih ljudi, pa sve do cara koji ih je proganjao. Sveti Josip je znao da je sam slab, ali uz Božju pomoć sve te napade je ne samo izdržao, već i pobijedio – osigurao je Isusu mirno i sretno odrastanje. Neka Josipova vjera bude i tebi pokazatelj kakav čovjek i sin Božji trebaš biti, da se ne bojiš životnih oluja, već hrabro zakoračiš u njih i uz Božju pomoć sve to prebrodiš.

ČETVRTI DAN
Sveti Josipe, zaručniče preblažene Djevice Marije, podsjećam te na sedam radosti kojima je bilo ispunjeno tvoje srce: kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i navijestio ti da je tvoja Zaručnica začela po Duhu Svetom i da će roditi Spasitelja svijeta; kad si ti u svetoj noći po prvi put zagrlio dijete Isusa; kad si vidio kako su se tri mudraca tom djetetu poklonili i prinijeli mu za žrtvu zlato, tamjan i smirnu; kad ti se u Egiptu ukazao anđeo Gospodnji i zapovjedio ti da se sa svojom obitelji vratiš u svoju domovinu; kad si u Jeruzalemu pronašao u hramu izgubljeno dijete puno milosti i mudrosti; konačno, kad ti je u Nazaretu dječak Isus bio poslušan i u razgovoru ti razveseljavao srce.
Zbog tih sedam velikih radosti, molim te, ishodi i meni radost da jednom zauvijek i vječno gledam Boga. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Bog je tvoj otac, najveći od svih i jedini pravi. On je taj koji te je želio i koji te je stvorio. Međutim, onog trenutka kada je svetog Josipa odabrao za zemaljskog zaštitnika svoga Sina, Josip je postao na neki način otac zaštitnik svih ljudi na zemlji. Josip je i tvoj otac, otac koji je spreman učiniti sve za tebe i koji će, budi siguran, dati sve od sebe da ono što bi usrećilo tebe bude ispunjeno. Možeš ga zvati svojim zaštitnikom, jer on to i jest, ali što je najvažnije možeš mu uvijek doći kada misliš da te nitko ne razumije i da ti nitko ne može pomoći, jer tvoj otac Josip uz Božju pomoć uvijek će znati kako ti pomoći.

PETI DAN
Sveti Josipe, časni hranitelju našega Gospodina Isusa Krista, spomeni se sedam velikih žalosti koje je osjetilo tvoje srce: kad si pomislio da moraš otpustiti Mariju, svoju ljubljenu zaručnicu; kad si u Betlehemu s Marijom pronašao prenoćište u bijednoj staji; kad si ugledao kako božansko Dijete trpi najveće siromaštvo, a ti mu nisi mogao poslužiti prema Njegovu dostojanstvu; kad je starac Šimun prorekao da će to Dijete i Njegova Majka mnogo pretrpjeti; kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i zapovjedio ti da s Djetetom i Njegovom Majkom bježiš u stranu zemlju; kad si u Egiptu morao godinama u oskudici živjeti sa svojom obitelji; kad si izgubljenog Dječaka pun straha tri dana tražio dok ga konačno nisi našao.
Zbog tih svojih gorkih žalosti molim te da budeš moj zaštitnik kod Boga i da mi u mojim patnjama ishodiš u svako vrijeme predanje u svetu Božju volju. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Biti čuvar Marije i Isusa bio je najteži zadatak koji je Bog ikada dao nekom čovjeku. Samim time Josip je često nailazio na bezizlazne i nemoguće situacije. Iako je bio zemaljski otac Isusa koji je Bog, trpio je križ siromaštva i suočavao se s jako teškim životnim okolnostima. Sigurno je poput svakog oca koji svojoj obitelji ne može priuštiti najbolje životne uvjete često bio potišten, tužan, ali i dalje se nije predavao i uvijek je pronalazio rješenja kako bi prehranio svoju obitelj. S razlogom je sv. Toma Akvinski rekao da je Josip svetac kojem je Bog dao neograničenu moć i kojem uvijek trebao obraćati, a pogotovo kada nešto izgleda stvarno nemoguće, kada je potrebno čudo.

ŠESTI DAN
Svesrdno te pozdravljam, sveti Josipe, i zahvaljujem Bogu što te je izabrao za poočima svoga Sina i za zaručnika preblažene Djevice.
Sveti Josipe, u pomisli na naizrecivu ljubav i radost koje si osjetio u krugu Isusa i Marije, i na sve žalosti koje si nosio u zajedništvu sa svojom svetom obitelji, molim milost da se ni u žalostima ni u radostima ne odijelim od Božje ljubavi, koja je prisutna u Kristu, našem Gospodinu. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Bog je ljubav, Marija je sama ljubav, a sveti Josip imao je čast brinuti se o njima, čuvati ljubav, kako je to nevjerojatno! To znači da je sv. Josip najveći mogući svetac zaštitnik ljubavi, jer ju je držao u svojim rukama, grlio, ljubio i njegovao je na najljepše moguće načine. S toga ne ustručavajmo se utjecati Josipu u bilo kojoj nakani ljubavi, bio to pronalazak ljubavi, rješenje nekog ljubavnog problema ili nešto treće. Jednostavno ne postoji nakana vezana za ljubav koja je Josipu nepoznata i u kojoj ne može pomoći. Iskušaj ovog predivnog sveca ljubavi i vidjet ćeš koliko je moćan.

SEDMI DAN
Pozdravljam te, hvalevrijedni sveti Josipe, čuvaru najvećeg blaga na nebu i na zemlji, hranitelju Onoga koji hrani sva stvorenja.
Koga su mnogi praoci i kraljevi željeli vidjeti i čuti, a ipak nisu ni vidjeli ni čuli, koga si ti na svojim rukama nosio, njegovao i štitio. Zbog te jedinstvene časti za koju te je Bog odvijeka izabrao, ishodi mi kod božanskog Posinka, našega Gospodina i Sudca, Isusa Krista, oproštenje mojih grijeha, milost i smilovanje. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Iako svetog Josipa svi sada znamo kao Isusovog zemaljskog oca i jednog od najvećih svetaca svih vremena, dobro je podsjetiti se da je prije svega toga i sveti Josip bio samo Josip, čovjek poput svih nas. Poput tebe imao je svoje borbe, traženja, uspona i padova. Sigurno mu život nije bio lagan, nije se pretjerano ponosio njime sve do onog dana kada ga je Bog dotaknuo, pozvao na pravi put. Zna sveti Josip kako se kao čovjek osjećaš u svojoj koži, zna koliko su bolni padovi i razočarenja koja doživljavaš sa samim sobom. On je idealan svetac koji ti u tome može i želi pomoći. Obrati mu se u molitvi, konkretno ga zatraži što želiš da izmoli kod svog Sina za tebe. On će se pobrinuti da sve krene na bolje.

OSMI DAN
Sveti Josipe, ponosu patrijarha, blistavi potomče doma Davidova, pozdravljam te sa svima svetima na nebu.
Svojim zagovorom uspijevao si mnogo kod utjelovljenog Božjeg Sina već na zemlji, na nebu možeš još više. Jer Onaj, koji ti je na ovom svijetu bio poslušan, ništa ti ne odbija u svom Kraljevstvu, nego ti ispunjava sve tvoje molbe i pruža svoju milost onima za koje ju ti izmoliš. Prikloni mi zato svoje dobrostive oči, ljubazni oče, kad se u svojim željama pouzdano obratim tebi i opskrbi me pobožnim životom i blaženom smrću. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Crkva je svetog Josipa proglasila i postavila zaštitnikom sveopće Crkve. Jasna je logika Crkve, ako se netko mogao brinuti za Sina Božjega i njegovu Majku, onda se s lakoćom može brinuti i za sve nas. To je tako točno – sveti Josip je pravi svetac zaštitnik. Njegov cijeli život na zemlji bio je u znaku zaštite, čuvanja, borbe protiv zla, a to se je nastavilo i na Nebu. Zapamti ove kratke misli da ti dođu u razmišljanje onda kada dođu dani u kojima se budeš plašio nečega i osjećao nemoćno pred životnim preprekama. Sveti Josip, tvoj otac je uvijek tu spreman da te svojim snažnim zagovorom odmah zaštiti.

DEVETI DAN
Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao. Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju. Po tvojoj ljubavi, koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O, dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom. Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju, smjeran, ponizan kao vjerna sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Ljubav, snaga, mir, zaštita, mudrost, staloženost, požrtvovnost. Sve su to darovi koje je Bog dao svetom Josipu kako bi zaštitio Njegova Sina. Sveti Josip je te darove iskoristio na najbolje moguće načine, kako bi služio Bogu i njegova Sina osposobio da izvrši svoje poslanje. Uvijek kada zatrebaš jedan od ovih darova možeš doći u molitvu i zamoliti svetog Josipa da ti ih Bog po njemu daruje, jer Josip te darove savršeno poznaje. Ne boj se više ničega, ništa ne smatraj prevelikim ili preteškim, hrabro zakorači prema svojim ciljevima i željama, a Bog će ti po ovom divnom svecu dati sve što ti zatreba. Uz Josipa Bog je uvijek blizu.

LITANIJE SVETOM JOSIPU
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluje se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelju svijeta, Bože , smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Josipe, moli za nas!
Slavni porode Davidov, moli za nas!
Svjetlosti patrijarha, moli za nas!
Zaručniće Bogorodice, moli za nas!
Stidljivi čuvaru Djevice, moli za nas!
Hranitelju Sina Božjega, moli za nas!
Brižni Branitelju Kristov, moli za nas!
Glavaru slavne obitelji, moli za nas!
Josipe pravedni, moli za nas!
Josipe prečisti, moli za nas!
Josipe premudri, moli za nas!
Josipe jaki, moli za nas!
Josipe poslušni, moli za nas!
Josipe vjerni, moli za nas!
Ogledalo strpljivosti, moli za nas!
Ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Uzore radnika, moli za nas!
Uresu domaćega života, moli za nas!
Čuvaru djevica, moli za nas!
Potporo obitelji, moli za nas!
Utjeho bijednih, moli za nas!
Ufanje bolesnih, moli za nas!
Zaštitniče umirućih, moli za nas!
Strahu zlih duhova, moli za nas!
Pokrovitelju svete Crkve, moli za nas!
Zaštitniče Hrvatske, moli za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Postavio ga je gospodarom doma svojega.
I poglavarom svega imanja svojega.
Pomolimo se:
Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj, molimo, da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

“Kroz ljepotu planina, mora, rijeka i šuma željeli smo dočarati blizinu i sveprisutnost Boga u trenucima ljepote života, ali i borbe i nade. Upravo to je ponekad život - sve zajedno u isto vrijeme. Ali zato je važno znati da je On uvijek prisutan” - istaknuo je Alan Hržica.

Nova pjesma i spot odlična su uvertira za skorašnju Večer slavljenja koju će Hržica održati u
splitskoj dvorani Gripe 25. siječnja 2025. s početkom u 19 sati, a gdje će po prvi puta na koncertu izvesti i novu pjesmu. Ulaznice se prodaju velikom brzinom, a vi svoje možete kupiti preko sustava Eventim.

Pjesmu poslušajte u nastavku:

U dijelom osjećajnim opisima postaja i susreta, papa Franjo u dugim poglavljima pojašnjava temeljne političke ciljeve svoga pontifikata: mir, brigu za klimu, socijalnu pravičnost. 88-godišnji papa protivi se populizmu i isključivanju migranata i poziva na oprez u ophođenju s novim tehnologijama. Uz to, pojašnjava svoj optimistični pogled na budućnost Katoličke Crkve.

Papa istodobno oštro kritizira one crkvene predstavnike koji ustraju samo na tradiciji. Prije svega one koji i dalje inzistiraju na takozvanoj „staroj misi“ na latinskom jeziku, tijekom koje je svećenim leđima okrenut vjernicima. To stajalište uglavnom se poklapa sa skupocjenom odjećom, s vezovima, čipkom i štolama, upozorava. To nije radost u tradiciji, nego čisto pokazivanje klerikalizma, poručuje papa Franjo.
„Ponekad se iza te kostimografije kriju ozbiljna neuravnoteženost, afektne smetnje, problemi u ponašanju ili osobna nelagoda, koja se može instrumentalizirati“, piše Papa. Prema njegovim riječima, s tom se problematikom morao baviti u četiri slučaja, tri u Italiji i jednim u Paragvaju.

Papa Franjo ističe svoja stajališta ne samo u kontekstu crkvene politike. Jasnim riječima osuđuje teroristički napad Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. godine. Onog je dana započelo „novo barbarstvo“, s „klanjem koje su izveli Hamasovi poslušnici“, koji su „nemilosrdno masakrirali“ izraelske vojnike i civile.

Papa isto tako osuđuje izraelske vojne udare. „Rat koji pogađa bespomoćne i nezaštićene civile, čak i suradnike Caritasa koji dijele humanitarnu pomoć, rat koji civilno pučanstvo izlaže neprestanoj patnji i gladi, polučuje isti besmisleni teror“, piše papa Franjo.

Knjiga daje uvid i u duhovni život Pape. Sebe opisuje kao melankolika, u više navrata opisuje trenutke koji su ga tjerali na plač. Pripovijeda o posjetima psihijatrici u vrijeme vojne diktature u Argentini, o svojim neurozama i nestrpljenju, što ga je i u Vatikanu ponekad navelo na pogrešne korake.

Papa Franjo, doznaje se iz autobiografije, nosi ortopedske cipele. Nakon izbora za papu u ožujku 2013. dao je prednost ortopedskim umjesto crvenim cipelama, jer ima ravna stopala. Uz detaljne opise događaja iz prvih godina u Vatikanu, opsežno opisuje i svoje djetinjstvo. U to je vrijeme nogomet imao važnu ulogu u njegovu životu, kao navijača argentinskog kluba San Lorenzo ali i kao igrača. Dječak Jorge uglavnom je na utakmicama stajao na golu. Nije bio veliki nogometni umjetnik jer, priznaje, „ima dvije lijeve noge“.

Papa Franjo nas potiče na korištenje tehnike u širenju evangelizacije kada kaže: „Potrebno je da se poslanje Crkve prilagodi vremenu i da koristi suvremena sredstva koja nam tehnika stavlja na raspolaganje. Radi se o ulaženju na suvremena područja naviještanja milosrđa i Božje dobrote. Trebamo se služiti tim sredstvima, osobito internetom, a da ne postanemo sluge tih sredstava. Moramo izbjegavati da postanemo taoci mreže i umjesto toga loviti ribe, to jest privlačiti duše Gospodinu.“
Prošlogodišnja IT konferencija osim molitvenog dijela programa, obogatila je sudionike s tri dana izvrsnih predavanja, panel diskusija, konstruktivnih i kreativnih radionica, umrežavanja , druženja i upoznavanja ljudi iz IT svijeta koji imaju jednak sustav vrijednosti, a koje je, kako oni sami svjedoče, teško naći u ovoj branši. Osnovana je međugorska katolička IT zajednica koja je nastala kao plod ove konferencije.

Novonastala katolička IT zajednica iz Međugorja je zapravo posijano sjeme koje će grupa tehnoloških profesionalaca nastaviti zalijevati, njegovati, kako bi se proširilo u velike grane po cijelom svijetu i donijeti obilat plod na dobro cijelom svijetu. Naravno, naša vrata su otvorena svima onima koji se prepoznaju kao dijelom ove grupe te ih pozivamo da nam se priključe i ove godine.

Link na kojem možete doznati više o samoj konferenciji i na kojem se možete prijaviti:

Catholic IT Conference | Medjugorje IT Conference (mediamirmedjugorje.com)

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.«

Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Đakon: Vjekoslav Uvalić.

Reyova biskupija je epicentar trzavica s Vatikanom već nekoliko godina. Poznat kao jedan od najpravovjernijih prelata Francuske i vrlo otvoren prema tradicionalnoj misi, Rey je privukao sve veći broj tradicionalnih zajednica i svećenika u svoju biskupiju – te je postupno izazvao bijes određenih dužnosnika u Rimu.

Rey ne samo da je prihvatio tradicionalne svećenike, već je i zaredio neke, uz dobivanje posebne podrške među francuskim katolicima za sudjelovanje u hodočašću u Chatres. Njegova otvorenost nije bila samo prema tradicionalnim zajednicama, već i prema karizmaticima: međutim, njegova naklonost prema tradicionalnom svećenstvu posljednjih godina gurnulo je Reya u središte pozornosti.

Unatoč procvatu poziva u bogoslovnima sjemeništima i biskupiji u cjelini – koja je postala dom brojnim zajednicama posvećenima tradicionalnoj crkvenoj uporabi liturgije i sakramenata – Reyu je zabranjeno obavljati ređenja dekretom koji je izdao Vatikan u lipnju 2022. godine. Zabrana je došla manje od mjesec dana prije nego što je Rey trebao zarediti četiri nova svećenika i šest đakona.

“Kao što sam uvijek nastojao odgovoriti na pozive na novu evangelizaciju svetog Ivana Pavla II., zatim na poticaj Benedikta XVI. da prihvatim i oblikujem svećenička zvanja, i konačno na usmjerenja Franje, tako sam i u ovom slučaju prihvatio pastoralni zadatak koji mi je 2000. godine povjerio Ivan Pavao II.”

Reyovu traženu ostavku iskusni novinari i francuski katolici tumače kao potez moći Vatikana protiv biskupa koji je postao “previše” prijateljski raspoložen prema tradicionalnim zajednicama u vrijeme kada Sveta Stolica pokušava ograničiti drevnu liturgiju.

Komentirajući Reyovu ostavku, ugledni francuski portal La Salon Beige istaknuo je da je to uglavnom zbog njegove ljubazne dobrodošlice za tradicionalno svećenstvo:

S ovom novom sankcijom, biskup Rey plaća za svoju pretjeranu blizinu “tradicionalnom svijetu”. Ne, on nije bio “tradicionalist”, ali je prihvatio “tradicionaliste” u svoju biskupiju. Primijetite preciznost optužbe!

 Izvor: quovadisecclesia.com/lifesitenews.com

Tijekom blagoslova vlč. Živić rekao je okupljenim djelatnicima i učenicima: „Bog je stvorio svakoga čovjeka kao jedinstvenog i posebnog. Nitko se nikada od kada postoji čovjek nije rodio takav kao vi niti će se roditi. Dao nam je talente da ih svojim trudom i radom razvijamo. Zato Bogu u molitvi moramo zahvaliti što smo posebni i što nam je dao darove i zamoliti ga da bude uvijek uz nas. Samo s Bogom možemo napredovati u životu. To nas i Isus uči u evanđelju koje smo čuli: Tko god sluša ove moje riječi i tako čini, mudar je kao čovjek koji gradi kuću na čvrstoj stijeni. (Mt 7, 24).“

Efendija Bešić se složio sa župnikovim riječima i istaknuo: „Ako čovjek ima dobar karakter, bit će i dobar vjernik. Boga se ne časti samo usnama, vjernik se pokazuje djelima. Ovaj blagoslov kakav mi imamo nema ni jedna škola u Hrvatskoj. Na to sam ponosan. I ovo mi je posljednja godina u kojoj kao vjeroučitelj ove škole dolazim na blagoslov jer idem u mirovinu.“ Na kraju je zahvalio ravnateljici škole prof. Marijani Lucić na pozivu na blagoslov, vlč. Živiću na suradnji i prisjetio se svih župnika s kojima je surađivao kao gunjanski imam i vjeroučitelj. Pri tome se posebno spomenuo pokojnog gunjanskog župnika vlč. Mate Sočkovića, svoga velikog prijatelja.

Gunjanska osnovna škola je posebna jer u njoj uspješno koegzistiraju katolički i islamski vjeronauk od samog ponovnog uvođenja vjeronauka u škole. Djelatnici i učenici škole promiču međureligijski dijalog, međusobno razumijevanje i poštivanje. To je ujedno slika gunjanske sredine koja uvažava svakog čovjeka bez obzira na razlike, piše IKA.

Uvodeći u sjednicu nadbiskup Kutleša pozdravio je sve biskupe, ističući važnost zajedništva biskupa Metropolije, „jer je ono snažno očitovanje crkvenosti i odgovornosti za povjerene vjernike koju su njegovali i prenosili biskupi prije nas“. Zbog toga je zahvalio posebice kardinalu Bozaniću za njegovo dugogodišnje metropolitsko služenje, kao i drugim biskupima, među kojima je i na sjednici nazočni biskup Kekić.

Predstavljajući pojedine točke sjednice nadbiskup je o svakoj temi iznio pastoralna polazišta i nekoliko poticajnih misli.

Tako je glede postupaka razlučivanja i odlučivanja o potrebi egzorcizma naglasio duhovnu borbu u kojoj se ne smije previdjeti prisutnost Zloga, ali se treba još više oslanjati na pouzdanje u Gospodina i na djelovanje milosti, u svemu se držeći crkvenih smjernica, kako bi se pomoglo vjernicima i svima koji su uključeni u predviđeni proces oslobađanja.

Što se tiče točke o trajnome đakonatu, nadbiskup je pozornost usmjerio na obogaćivanje pastoralnoga djelovanja, na cjelovitu formaciju, na evangelizaciju i svjedočenje te osobito na skladno povezivanje obiteljskoga života i đakonske službe.

I treću temu koja se odnosi na obrednu raznolikost u Crkvi metropolit Kutleša vidi kao bogatu baštinu koju treba očuvati u posebnosti identiteta pazeći na usklađenost s crkvenim odredbama, a sve u duhu molitve i službi zajedništva.

Nakon nadbiskupova uvoda obrađene su glavne teme sjednice.

Najprije je razmotrena dosadašnja praksa utvrđivanja (ne)opravdanosti korištenja obredom egzorcizma, što je za Zagrebačku nadbiskupiju predstavio mons. Tomislav Subotičanec, a za Varaždinsku biskupiju vlč. Nikola Tomašević. Oni su opisali potrebne korake u nastojanju da se pomogne vjernicima, zatim ulogu pojedinih službenika u: susretima, razgovorima, duhovnome praćenju, prikupljanju dokumentacije, interdisciplinarnosti i u donošenju odluka. Pritom je posebno važna služba župnika i osjetljivost kojom vjernike treba saslušati, biti im bliz i upućivati ih u pojedinim duhovnim okolnostima. Biskupije Metropolije i dalje će surađivati i poboljšavati postojeći sustav, trajno pazeći da ne izostane primjerena skrb za bilo koju potrebu vjernika, od prepoznavanja tegoba, preko poučavanja i ohrabrivanja, do molitvenoga praćenja snagom Božjega Duha.

O formaciji trajnih đakona izvijestio je povjerenik za trajnu formaciju trajnih đakona Zagrebačke nadbiskupije vlč. Milan Dančuo. U programu formacije koja je u tijeku nalazi se devetnaest aspiranata (jedanaest za Zagrebačku nadbiskupiju, pet za Varaždinsku biskupiju, jedan za Sisačku biskupiju, jedan za Splitsko-makarsku nadbiskupiju i jedan za Zadarsku nadbiskupiju). Povjerenik je predstavio hodogram formacije u sedam tromjesečja, od kojih je prvo završilo, a cijela bi formacija trebala završiti do kraja 2026. godine. Biskupi su upoznati i s Programom (temama) formacije. Nakon izlaganja, razmotren je kalendarski ritam pojedinih slavlja u dotičnim etapama, kao i neka pojedinačna pastoralna pitanja.

Temu o dokumentu Dikasterija za Istočne Crkve: o podjeljivanju ovlasti biritualizma; o prelascima između Crkava (transitus ad aliam Ecclesiam sui iuris) i o prilagodbama obreda, kao uvod u raspravu o točkama važnim za Metropoliju, predstavio je mons. Šaško. Radi se o dokumentu koji pred sobom ima život Crkve u svim krajevima svijeta, ali postoje teme koje se izravno tiču i života u Metropoliji koja je svjesna svoga obrednoga bogatstva. Uslijedila je plodonosna razmjena iskustava i razmišljanja o tome dokumentu koji rješavanju određenih pitanja ponegdje pristupa na nov način te daje jasne odredbe i smjernice, ističući: važna polazišta u pastoralnim potrebama; očuvanje obrednoga identiteta i suradnju mjerodavnih ordinarija.

Osim na razradbu glavnih tema, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine pogled su usmjerili prema zajedničkim aktivnostima u sljedećim mjesecima.

Na kraju sjednice biskup Šaško kratko je izvijestio o hodočašću vjeroučitelja i vjeroučiteljica Zagrebačke metropolije u Rim (od 2. do 6. siječnja 2025.) u Jubilejskoj godini, pri čemu su pohodili i: Asiz, Montecassino i Orvieto. Biskup je ostalim biskupima prenio srdačnu zahvalu vjeroučitelja na potpori u organiziranju i sufinanciranju hodočašća, koje će zacijelo biti novi poticaj u njihovu služenju i radu koji je – kako im je na Trgu sv. Petra u svome pozdravu prigodom molitve ‘Anđeoskoga pozdravljenja’ 5. siječnja 2025. rekao papa Franjo – „važan za kulturni, duhovni i moralni odgoj novih naraštaja“.

Ono što ćemo vam reći pomaže nam da shvatimo kako su Božji planovi za svakoga uistinu nepredvidivi, piše lalucedimaria.

Ono što se činilo svjetlosnim godinama daleko od života ovog mladog vojnika, dogodilo se.

Izabrao je sasvim drugačiji život, ali ipak nekome služiti. Taj netko je, međutim, bila domovina a nikako Gospodin. I na početku je tako i bilo. Priča koju ćemo vam ispričati je priča o mladiću koji je čuo glas Gospodnji kako se potpuno probija u njegov život, upravo u trenutku kada je to najmanje očekivao.

Izabrao je vojsku, ali Bog ga je pozvao da postane svećenik

Samuel je odlučio studirati na vojnoj akademiji. I on je skoro uspio ostvariti svoj san, spremao se da ga ostvari... ali nešto u njemu se spremalo promijeniti, i to radikalno. Ali krenimo od početka. Odrastajući u obitelji u kojoj je već bilo časnika, odmalena je u potpunosti naučio što znači ljubav prema domovini.

I iz tog je razloga već bio odabrao pohađati vojnu akademiju. San mu je bio postati logističar u vojsci, baš kao i njegovi roditelji. I 2016. san se ostvaruje. Samo 17 dana nakon diplome javlja se na Akademiju na temeljnu kadetsku obuku.

Ali ipak nešto nije bilo u redu, osjećao je u sebi da Bog ima druge planove za njega. Taj unutarnji glas koji postaje sve uporniji , sve do konačne odluke. Nakon godinu i pol obuke, poziv na svećeništvo postaje zaista jak: “ Osjetio sam poziv da budem prisutan uz vojnike koji se bore jer sam i sam bio vojnik koji se borio kao kadet na West Pointu ” – objašnjava.

Nakon diplome, Samuel je počeo studirati na Teološkom koledžu Američkog katoličkog sveučilišta u Virginiji, ali je istovremeno služio u vojnoj pričuvi: „ Može biti teško uskladiti svoj moral s moralom vojske, ali otkrio sam da vojska je odlično mjesto za službu. Kao što je rekao papa Franjo, treba biti pastir s mirisom ovaca” – zaključio je.

Izbor koji slijedi dosljednošću, molitvom i ustrajnošću. Samuel će biti zaređen za svećenika 2029. godine.

“Ovo je očito razarajuće. Emotivno je. Dugo sam živio tamo i imao sve svoje stvari ondje. Sada kao da sam se oslobodio tereta svojih stvari jer je sve u pepelu”, rekao je za NewsNation, prenosi narod.hr.

Gibson je rekao da je živio na svom imanju oko 15 godina. Dodao je da je njegova obitelj slijedila naredbu o evakuaciji i da su na sigurnom.

“Tamo sam imao puno osobnih stvari koje ne mogu vratiti – sve od fotografija do datoteka do samo osobnih stvari koje sam imao tijekom godina. To se sve može zamijeniti. To su samo stvari. Dobra vijest je da su svi u mojoj obitelji i oni koje volim dobro, i svi smo sretni i zdravi i izvan opasnosti”, rekao je.

U podcastu s Roganom, Gibson je kritizirao guvernera Kalifornije Gavina Newsoma. Rekao je kako je Newsom tvrdio da će se “brinuti o šumama”, ali “nije ništa učinio”.

“Mislim da su svi naši porezni novci vjerojatno otišli na Gavinov gel za kosu”, rekao je glumac.

Nakon što je prodao svoju softversku tvrtku, Marcel je svoje poduzetničke vještine usmjerio na rješavanje beskućništva s ’12 susjeda’, zajednicom malih domova u Frederictonu, prenosi novizivot.net.

Dizajnirane da pruže više od skloništa, ove kuće nude stabilan temelj za ponovnu izgradnju života. Svaka rezidencija, iako kompaktna, dolazi s bitnim životnim sadržajima i dostojanstvom mjesta koje možete nazvati svojim.

S modelom najamnine koji se temelji na samo 30% dohotka stanovnika, financijska prepreka stanovanju je značajno smanjena. “Sve su to prilično male sićušne kuće, ali imaju sve u sebi”, rekao je Lebrun za CBC, osiguravajući da je svaki prostor, iako skroman, potpun.

Sigurnost je prioritet, sa zatvorenim pristupom i sigurnosnim kamerama kako bi se osiguralo sigurno okruženje za stanovnike.

Selo također potiče zajednicu koja pruža podršku pružajući mogućnosti zapošljavanja na licu mjesta, osnažujući stanovnike da pronađu zaposlenje unutar svog životnog prostora.

Trenutačni opseg projekta i budući ciljevi su ambiciozni, s planovima za povećanje broja domova i održavanje stabilnog tempa stvaranja u Lebrunovoj tvornici. Financiran Lebrunovim osobnim ulaganjem i doprinosima vlade, 12Neighbours predstavlja konkretno utjelovljenje vjere na djelu.

Lebrunova inicijativa odražava predanost ljubavi i služenju, u skladu s biblijskim stihom: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Matej 25,40)

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom.

On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«

Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Anthony Hopkins (@anthonyhopkins)

Glumac, koji se nedavno pojavio kao kralj Herod u Netflixovom filmu'Marija', jedan je od tisuća ljudi koji su izgubili svoje domove tijekom požara koji haraju Los Angelesom. To je dom koji su obožavatelji mogli vidjeti na raznim Hopkinsovim objavama na društvenim mrežama.

Zapravo, zvijezda rado prima ljude u svoj život i dom. U prošlosti su njegovi često inspirativne objave vidjeli ovog Velšanina za klavirom, kako pleše u dnevnoj sobi ili je zaposlen u kuhinji. Dovodio je ljude u dom, koji sada leži u pepelu, jednako kao i svoj osobni život: od dijeljenja svoje bitke s alkoholom i njegovog puta do trijeznosti, zahvaljujući Bogu , do ključnih trenutaka u njegovoj karijeri. Ova nedavna objava odličan je primjer:

Njegove poruke doista inspiriraju i pokazuju čovjeka koji cijeni ljepotu života. I to nikada nije bilo tako očito nego u njegovoj posljednjoj objavi koju je podijelio ovaj petak :

Poruka nije negirati razaranja požara ili uništene živote onih koji su pogođeni. To je više podsjetnik da materijalne stvari za koje se tako često držimo, nisu odraz onoga što doista jesmo. I da ih nećemo ponijeti sa sobom u vječnost. Ljubav koju imamo za ponuditi drugima doista je dokaz našeg pravog bogatstva. I ovo je važno za sve nas uzeti u obzir, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Anthony Hopkins (@anthonyhopkins)

Dok vatra i dalje bjesni, molimo se za sve one koji su pogođeni. Molimo i za sve vatrogasce i njihove obitelji koji neumorno rade na zaustavljanju ove katastrofe.

Misno slavlje predvodio je opat Slavenske benediktinske kongregacije otac Jeronim Adam Marin, a suslavili su svećenici koji djeluju na otoku Rabu. Slavlju su prisustvovale i časne sestre koludrice samostana Sv. Andrije te obitelj s. Augustine.

U propovijedi je otac Jeronim istaknuo važnost duhovnog poziva u današnjem svijetu, u kojem su predanost, ljubav i žrtva sve potrebniji. Naglasio je kako primjer sestre Augustine može poslužiti kao „svjetionik nade i poticaj za mlade ljude da otkriju vlastiti poziv i misiju u životu. Težine ih njihove vuku, piše Sv. Augustin, moja je težina moja ljubav. Ljubav je ono u srcu što nas vodi prema mjestu gdje nam je biti. Ta ljubav , taj nemir i čežnja u srcu sestre Augustine, doprijela je i u sestre i na ovo mjesto okupljanja gdje će moći živjeti tu ljubav za Krista i za crkvu.

Shvatila je da je to mjesto pod križem Gospodina našega Isusa Krista. Jer je križ najsnažniji izraz Kristove ljubavi, ističe propovjednik. Škola križa i žrtva su najvažnije i po njima otkriva se velikodušnost a kroz odricanje se pronalazi radost. To je škola službe Gospodnje I onih koji stoje pod Kristovim križem. Nije laka ta škola, učiniti otajstvenu vezu života, često se I klone na tom putu ali poput sestre Augustine, treba prepustiti Gospodinu svoje putove, On će sve voditi, treba imati potpuno pouzdanje u Gospodina. Jer kako kaže Sveti Pavao, ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje.“

Prigodom polaganja zavjeta, otac Jeronim stavio s. Augustini prsten kao znak vjernosti Crkvi, a okupljene pozvao da prepuste svoje živote Božjoj providnosti. „Bog nas uvijek vodi prema svjetlu, čak i u trenucima tame,“ rekao je te potaknuo vjernike da u svojim srcima pronađu mir i nadu u Kristu.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Uznesenja Blažene Djevice Marije s Raba, a pridružio im se i zbor iz Italije.

- Tijekom snimanja ove pjesme i spota, uvjerio sam se u riječi Pavlove poslanice Rimljanima gdje kaže kako “znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.” (Rim 8, 28-30).

Od trenutka kad sam počeo dogovarati lokaciju za snimanje spota, sve stvari su jednostavno 'sjele na svoje mjesto'. Od pronalaska Svetišta na Instagramu preko mojih dragih ljudi, dogovora sa vlč. Ivanom Markovićem, definiranjem datuma sa snimateljem pa sve do realizacije – Bog je sve vodio. Zaista sam prepustio sve Gospodinu i pokušao se prepustiti u potpunosti.

Na pjesmi su sudjelovala već poznata imena u Hrvatskoj koja su u službi slavljenja, sviranja, pisanja, prevođenja, snimanja; Iva Smojver i WorshipVision Croatia, Ivan Škunca (Sound Station Studio Zagreb), Ivan Ojdanić (Film Factory Croatia & Nova Eva), Karlo Kramar, Mario Klarić i fra Blaž Žagač, OFMConv.

Pozornicom najveće dvorane u zemlji prošlo je 25 izvođača, redom poznatih imena hrvatske glazbe, a ukupno 150 glazbenika izmjenjivalo se na pozornici u obliku slova 'V', simbola pobjede. Okupljeni su imali prilike poslušati dobro poznate pjesme ispjevane domovini u koje je udahnut nov život i u novim izvedbama koje je glazbeno pratio orkestar pod ravnanjem Ante Gele. Stihovi koji su bodrili i hrabrili ljude u najtežim trenutcima hrvatske povijesti, kao i one pjesme koje su nas ispunjavale ponosom i srećom u radosnim trenutcima, orili su se Arenom tijekom trosatnog koncertnog spektakla. Ovaj koncert, osim što je bio prvi, bio je poseban i po tome što je održan baš na 32. obljetnicu međunarodnog priznanja RH od Svete Stolice. Upravo je ta simbolika posebno važna i direktorici Laudato TV-a Kseniji Abramović.

“Kad se sjetim prvog koncerta ‘Domu mom’, obuzme me ponos i neopisiva sreća. Samo tri mjeseca prošlo je od ideje do realizacije koncerta koji se pokazao pravim festivalom domoljubne glazbe, a najveće priznanje svima nama u organizaciji bila su nasmiješena lica više od 18 000 posjetitelja kao i činjenica da se uoči koncerta tražila karta više. Zahvaljujem ovim putem od srca svima koji su sudjelovali u organizaciji i izvedbi jer nije bilo lako, a posebna zahvala apostolskom nunciju u RH, mons. Giorgiu Lingui koji je tada, baš na 32. obljetnicu priznanja RH od Vatikana, predvodio molitvu za Hrvatsku. Neponovljivi trenutci”, ispričala nam je Ksenija Abramović.

Nakon prepune zagrebačke Arena još iste godine, 30. studenog 2024., “Domu mom” preselio se u Zadar. Ozračje zajedništva, ljubavi, ponosa i nade svakog je trenutka višesatnog glazbenog programa isijavalo iz raspjevane publike. Više od 10 000 posjetitelja iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva ispunili su dvoranu Krešimira Ćosića na Višnjiku i iz svega glasa, nerijetko i zagrljeno, pjevali poznate domoljubne hitove dok se na pozornici izmjenjivalo 20 izvođača.
Okupljeno mnoštvo uživalo je uz svima dobro poznate hitove o ljubavi prema domovini, a koje su na svoj način, utkajući vlastitu osobnost i emocije, otpjevale mnoge zvijezde domoljubne glazbene scene.

Trosatni glazbeno-scenski spektakl u Višnjiku nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Snažni stihovi koji su nas podsjetili na teške trenutke naše bremenite prošlosti, kao i one trenutke u kojima smo bili najsretniji, probudili su kod publike rijetko viđene emocije.

“Što reći za Zadar? Iznimno sam sretna i ponosna zbog realizacije ovog koncerta koji je, manje od godinu dana nakon zagrebačke Arene, napunio zadarski Višnjik. Najsretnija sam zbog deset tisuća onih koji su nakon višesatnog spektakla otišli svojim kućama osnaženi još snažnijom ljubavlju prema domovini. Zadar se zaista pokazao u najboljem svjetlu”, prisjetila se Ksenija Abramović.

Nakon dvaju iznimno uspješnih koncerata, “Domu mom” vraća se tamo odakle je sve počelo, u najveću hrvatsku dvoranu, Arenu Zagreb. Novo izdanje koncerta “Domu mom”, koje s nestrpljenjem svi očekujemo, održat će se 11. listopada 2025. godine.
“Pripreme su u tijeku već sada, jer listopad će začas stići. Drago nam je vidjeti da mnogi već planiraju dolazak, pa su svoja mjesta već pohitali osigurati. Veselimo se još jednom izdanju u Zagrebu”, zaključila je direktorica Laudato TV-a Ksenija Abramović.

Svoje ulaznice za ovaj domoljubni koncert godine možete nabaviti i vi u sustavu Eventim kao i u Laudato galerijama u Zagrebu i Zadru.

Milijuni filipinskih katolika pridružuju se procesiji svake godine kako bi vidjeli i dodirnuli Isusa Nazarećanina, za kojeg se vjeruje da je izvor bezbrojnih iscjeljenja i čuda tijekom godina.

Baš kao što je žena koja je krvarila od neizlječivog krvarenja posegnula da dotakne Isusov ogrtač u Svetom pismu, milijuni vjernika dolaze tražiti Kristovo iscjeljenje.

Simbol čuda i uslišanja

“Vjernici ga ne žele pustiti, ali iskreno, on je taj koji nas ne želi pustiti. On je taj koji nas drži“, rekao je u propovijedi nakon procesije otac Rufino Sescon, rektor Male bazilike i nacionalnog svetišta Isusa Nazarećanina. “Znamo da je on prvi koji se nikada ne umara, prvi koji se nikada ne umori, prvi koji nikada ne prestaje da nam pomogne”, rekao je.

Crnog Nazarećanina, drveni kip Isusa Krista okrunjenog trnjem koji nosi njegov križ, donijeli su u Manilu iz Meksika 1606. godine španjolski misionari. Iako se brod koji ga je prevozio zapalio, spaljeni kip je preživio i nazvan je “Crni Nazarećanin”. Sada pohranjen u crkvi Quiapo, ostaje snažan simbol čuda i uslišanih molitvi za vjernike.

Za divno čudo, kip je preživio i goruće požare koji su dva puta uništili crkvu, poplave brojnih tajfuna, dva potresa i bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata.

Procjenjuje se da je ove godine sudjelovalo 8,1 milijun hodočasnika, što je značajno premašilo 6,5 milijuna 2024. i 4 milijuna 2019. Događaj, koji je uključivao noćno bdijenje, više misa i procesiju dugu gotovo 24 sata, označio je jedan od najvećih odaziva u svojoj povijesti.

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.

I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!«

Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

U godini pred nama također se u Međugorju očekuje veliki broj hodočasnika, a pridonijet će tome sigurno i Nota 'Kraljica Mira' o duhovnom iskustvu Međugorja Dikasterija za nauk vjere. Ovi statistički podaci bili su i tema konferencije za novinare o duhovnom iskustvu Međugorja održane 19. rujna 2024. godine u Tiskovnom uredu Svete Stolice na kojoj je objavljeno kako je Međugorje dobilo status 'Nihil obstat'.

Ravnatelj uredništva Dikasterija za komunikaciju Andrea Tornielli kazao je kako se sa sigurnošću može reći da je Međugorje jedno od najposjećenijih marijanskih mjesta, unatoč problema s prometom, jer do njega nije lako doći.

"To je ujedno fenomen i pobožnost raširena po cijelom svijetu, među mnogima koji nemaju priliku tamo hodočastiti. Što se tiče razloga koji motiviraju hodočasnike, za njih 38 posto je traženje duhovne utjehe, za njih 23 posto traženje zahvale za sebe ili druge, za njih 11,7 posto zahvalnost za primljene milosti, za oko 17 posto zbog potrebe za doticaja sa svetim odnosno njih 15 posto zbog poziva. Onih koji su to učinili jednostavno iz znatiželje je svega 5,6 posto. Hodočasnici su vjernici koji na vrh svojih idealnih prioriteta stavljaju one vezane uz zadovoljenje potreba drugih (53,3 posto), te obranu i poštivanje života u svim njegovim oblicima (51,4 posto)", kazao je Tornielli, te naglasio kako "velika većina onih koji se vrate u Međugorje primjećuju promjenu u svom životu".

Izvor: vecernji.ba

Od 1824. do 1873. duhovni je pratitelj Marije De Mattias i Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Za vrhovnog poglavara Družbe Misionara Krvi Kristove izabran je 27. prosinca 1847. godine.

Umro je na glasu svetosti u Rimu 12. siječnja 1873. u dobi od 77 godine. Njegovo tijelo počiva pored tijela sv. Gašpara del Bufala u rimskoj crkvi Santa Maria in Trivio.

Snimku beatifikacije sluge Božjega Ivana Merlinija u Lateranskoj bazilici u Rimu možete pogledati na ovoj poveznici.

Molitveno bdijenje uoči beatifikacije održano je bazilici Svetih dvanaest apostola, dok će 13. siječnja biti proslavljena zahvalna sveta misa u 9.30 u župi sv. Gašpara del Bufala koju će predslaviti mons. Renato Boccardo.

Misionari Krvi Kristove (CPPS) prisutni su u cijelome svijetu. Organizirani su u 16 jedinica (8 provincija, 3 vikarijata i 5 misija) služeći Crkvi u 23 zemlje, među njima i u Hrvatskoj (Zagreb).

Danas oni naređuju, danas su oni glavni – objasnio je Papa te dodao – a mi im moramo služiti, sakramentom i molitvama. Majke je, kao obično, potaknuo da podoje svoje bebe ako su gladne, te da ih presvuku ako im je vruće. Danas svatko od vas roditelja, pa i sama Crkva, daje djeci najveći dar, dar vjere.

Roditelji su puni ganuća pristupili Petrovom nasljedniku kako bi njihova djeca primila na čelo znak križa. Papa Franjo je svakoga dočekao sa smiješkom i, ako su tu bili i stariji brat ili sestra, dao je da oni stave znak križa na čelo onih koji se krste. Papa je u homiliji izrekao najbitnije – kako se maleni ne bi umorili – kako je znao reći u prijašnjim slavljima. Neka rastu u vjeri, kako bi mogli iskusiti istinsku ljudskost, u radosti obitelji – poželio je.

Liturgija se nastavila s koncelebrantima, kardinalom Konradom Krajewskim, Papinim djeliteljem milostinje, i kardinalom Fernandom Vérgezom Alzagom, predsjednikom Uprave Grada Vatikana, koji su svako dijete pomazali uljem katekumena. Potom je papa Franjo podijelio sakrament kršćanske inicijacije, polijevajući glavu svakog djeteta – u pratnji roditelja i kumova – svetom vodom. Uslijedilo je pomazanje svetom krizmom. Kardinal Krajewski je milovanjem popratio znak na glavi svakog krštenika. Kardinal Vérgez Alzaga predao je bijelu haljinu, dok je svaki otac svoju svijeću zapalio na plamenu uskrsne svijeće.

Nosite to svjetlo uvijek sa sobom, u svom domu, kao sjećanje na ovaj dan. I kada se pojavi neki problem, neka teškoća, upalite to svjetlo kako biste molili Gospodina milost za vašu obitelj.

Obavljen je također obred “Effatà”, “otvori se”, koji podsjeća na događaj iz Evanđelja po Marku kada Isus ozdravljuje gluhonijemoga. Dvojica kardinala dodirivali su palcem uši i usne krštene djece.

Na kraju slavlja Papa se zadržao s obiteljima krštenika: razmijenio je nekoliko riječi i svakoj uručio dar. Podjela krštenja djeci vatikanskih zaposlenika dio je tradicije koju je 1981. godine uveo Ivan Pavao II., uz samo jednu izmjenu: prve dvije godine krštenja su se održavala u Pavlinskoj kapeli, a od 1983. u Sikstinskoj kapeli, javlja Vatican News u nedjelju 12. siječnja.

Svi oni koji se na to odluče, dobit će mail prije svake prve subote s uputama što, kako i kada moliti, kako bi svojom molitvom doprinijeli stvaranju molitvenog štita oko molitelja. Naravno, prije svake prve subote preporuča se i ispovijed i pričest kako bi naše molitve bile protočnije i djelotvornije.

Prijaviti se možete pomoću ove poveznice, a zadnji tjedan u siječnju očekujte svoj prvi mail.

“Komisija za promicanje vjerskih prava i sloboda Hrvatske protestantske konferencije najoštrije osuđuje napad prosvjednika na molitelje koji se dogodio u subotu, 4. siječnja 2025., na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Kao i svake prve subote u mjesecu, u Zagrebu kao i u drugim gradovima u Hrvatskoj i ovoga puta se održala muška molitva krunice, “za mir, jedinstvo naroda i duhovnu obnovu.”

Iako do sada nije bilo većih incidenata, ovoga puta je došlo do naguravanja kojeg su inicirali pojedini prosvjednici protiv navedene molitve, a koji se također redovito okupljaju u isto vrijeme sa ciljem da glasno ometaju molitelje. Premda policija tvrdi da nije došlo do sukoba, objavljene snimke na društvenim mrežama kao i svjedočanstva prisutnih govore suprotno.

Bez obzira na razlike u razumijevanju sadržaja i načina molitve, ova Komisija podsjeća da je sloboda vjerovanja i prakticiranja vjere temeljno ljudsko pravo. Stoga je nedopustivo da oni koji se nerijetko pozivaju na ljudska prava, pokušavaju ograničiti ili čak ukinuti pravo na molitvu koju skupina vjernika obavlja na trgovima. No, ovoga puta je granica pređena te su prosvjednici izazvali i naguravanje koje je moglo prerasti u ozbiljan fizički sukob.

Pozivamo sve odgovorne da zaštite one koji na miran način, svake prve subote u mjesecu mole, podsjećajući javnost da su izloženi glasnim ometanjem, verbalnim uvredama, a sada nažalost i pokušajem fizičkog nasilja.”

Rođena je 27. svibnja 1908. godine u São Francisco de Assis u Rio Grande do Sul u Brazilu. Sa 19 godina ušla je u kongregaciju sestara Svete Terezije. U novicijat je ušla 1927 u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja.

Djelovala je kao profesorica u internatima svoje redovničke zajednice gdje je predavala matematiku i portugalski jezik.

Danas moli za mir u svijetu, za djecu i mlade.

Svaki dan moli Gospinu krunicu i prima svetu pričest. Raduje se sitnicama, a 110. rođendan čestitao joj je i papa Franjo. Često moli Zdravo Marijo, a više puta dnevno posjeti spilju Gospe Lurdske u samostanskom vrtu.

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.«

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Svećenik: fr. Jure Josipović.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Nicole Tittmann (@nicole_tittmann)

Obitelj Halpini i njihovo šestero djece kao i neki od supružnika njihove djece okupili su se oko kipa kako bi uputili svoje molitve. Odatle je otac Peter Halpin predvodio molitvu „Kraljice neba“. To je pjesma draga obitelji zahvaljujući Peterovoj majci koja ju je naučila svih devetero vlastite djece.

Unatoč teškim okolnostima i zadimljenom zraku cijela obitelj Halpin okupila se u molitvi.

Trenutak snage

Halpinovo četvrto dijete Andrew podijelio je neobičan odgovor na situaciju u kojoj su se našli:

“Razmišljao sam, 'Želim biti jak za svoje roditelje u ovom trenutku'. A kad smo počeli pjevati, činilo se da smo svi jaki jedni za druge. Već se osjećam toliko iscjeljujuće jer smo bili tamo zajedno kao obitelj i mogli smo se povezati zbog ove pjesme koja toliko znači našoj obitelji."

Iako je nevjerojatno da Halpini imaju snage pjevati u takvim okolnostima, Andrew, koji je i sam skladatelj, objasnio je kako se glazbena obitelj oslanjala na svoju vjeru i glazbu u "radosnim ili tužnim" vremenima.

Zatim je ispričao kako je obitelj živjela u svom domu u Altadeni od 1988., pri čemu su dječaci imali jednu spavaću sobu, a djevojčice drugu. Roditelji su proširili dom koji sada leži u pepelu. Nažalost, i Andrewova sestra izgubila je svoj dom, koji se nalazio iza mamine i tatine kuće.

Nepokolebljivo pouzdanje u Boga

Unatoč užasnom gubitku, Andrew je objasnio kako vjera obitelji nije poljuljana, rekavši:

"Sve moramo predati Bogu. I ako to znači naš dom u ovom trenutku, odlučili smo vjerovati da smo u Njegovoj ruci."

Srećom, Halpinovi su uspjeli spasiti obiteljske fotoalbume i neke bitne dokumente prije nego što je njihov dom progutao plamen, ali sve ostalo je uništeno, uključujući Peterov kamion koji koristi za posao.

Iako je njihov obiteljski dom u ruševinama, oni se nadaju da će nadahnuti druge ljubavlju, rekavši:

"Ono što bih želio da ljudi izvuku iz ove tuge, iz ove tragedije, je da možemo izvući radost iz nje. Možemo usaditi ljubav."

A sudeći po komentarima na društvenim mrežama, Halpini su potaknuli ljubav, vjeru i što je najvažnije nadu u onima koji su svjedočili ovim prizorima. Kao što je Nicole Tittman koja je podijelila video izrazila: "Stalno ih gledam. Tako je lijepo. Molim za ovakvu vjeru. Usprkos nedaćama, toliko je ljubavi."

Iako je još rano, Andrew je objasnio da obitelj želi ponovno izgraditi svoj dom koji je nekoć bio "mjesto vjere, mjesto zajedništva, zajednice i glazbe", dodavši: "Kažem vam što, kad ponovno izgradimo, bit će opet tamo glazba.”

Ako pogledate video u nastavku, možete vidjeti kip u punom sjaju:

S. Vincentia Maria, ravnateljica Memorijalne srednje škole nadbiskupa Charlesa Heereya, Ufuma, i s. Grace Mariette, učiteljica u srednjoj školi Immaculata Girls, Nnewi, otete su na cesti u Ufumi nakon sastanka u Ogbojiju, gradu u području lokalne uprave Aguata, prema riječima glavne tajnice kongregacije s. Marije Sobenne Ikeotuonye.

Iako nije službeno potvrđeno, vjeruje se da su otmičari lokalni naoružani kriminalci, poznatiji kao otmičarske bande. One, naime, traže financijsku dobit putem otkupnina, a u jugoistočnoj Nigeriji pojačale su svoje aktivnosti.

Sestra Ikeotuonye pozvala je na “snažan zagovor naše Blažene Majke Marije za njihovo brzo oslobađanje”. „Tražimo vaše gorljive molitve i molbe upućene Bogu da budu puštene što je prije moguće i da nam se vrate žive i zdrave. Molite također da budu oslobođene bezuvjetno“, potaknula je s. Marija, prenosi ACN.

Inače, prema istraživanju ACN-a, u 2024. u Nigeriji je oteto 11 svećenika, a jedan je ubijen.

Požari koji bijesne na području Los Angelesa pretvorili su oko 12.000 objekata u pepeo i ruševine. Također su odnijeli najmanje 11 života i raselili tisuće ljudi. Požari su izbili u utorak 7. siječnja, potaknuti snažnim vjetrovima Santa Ane, koji su se smirili u četvrtak 9. siječnja. Međutim, prognostičari upozoravaju da bi se vjetrovi mogli ponovno pojačati tijekom vikenda. Prema procjenama privatne tvrtke AccuWeather, koja primarno pruža podatke o vremenu, financijska šteta uzrokovana ovom katastrofom procjenjuje se na između 135 i 150 milijarda dolara.

Ukupno, požari su progutali oko 145 četvornih kilometara, ili područje veće od San Francisca. Među uništenim objektima nalaze se džamija, sinagoga, katolička župa i šest protestantskih crkava, prenosi u subotu 11. siječnja Vatican News.

- Dao sam im šal i one su stale ispred kipa Leopolda Mandića. Ma, bile su super. Jedna od njih je čak rekla kako je svećenik u njezinoj župi veliki navijač Hajduka, da je "lud" za Hajdukom i kad vidi da se slikala sa šalom ispred kipa svetog Leopolda Mandića, oduševit će se. Naravno, zaželjele su da Hajduk ove godine bude prvak, pa će valjda i sveti Leopold Mandić uslišiti ovu njihovu, ali i želju svih navijača Hajduka - rekao nam je Bjelica, koji nam je i ustupio fotografije časnih sestara sa šalom Hajduka.

Hodočasnici su se fotografirali sa šalom voljenog kluba i u Rimu, nakon mise u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima.

"Moj brat Randall Wallace i ja okupili smo se oko ovog projekta. Imamo stvarno dobre ideje, ali ima i prilično ludih stvari", rekao je. "Mislim da, kako bi se priča ispričala kako treba, morate početi s padom anđela, što znači da ulazite u drugi svijet, drugu dimenziju. Morate otići u pakao."

Mel Gibson otkrio je službeni naslov dugoočekivanog nastavka: The Resurrection of the Christ (Uskrsnuće Kristovo). Prošle godine objavljeno je da je Gibson istraživao lokacije za snimanje u Europi, pri čemu je navodno posjetio Maltu, a zatim obišao drevne gradove u Puglii, regiji na jugu Italije.

U intervjuu za National Catholic Register iz 2022. godine, Gibson je izjavio da Uskrsnuće "nije linearna priča", dodajući: "Morate usporediti središnji događaj koji pokušavam prikazati s ostalim stvarima oko njega – u budućnosti, prošlosti i drugim dimenzijama, moglo bi se reći i da uvodimo elemente znanstvene fantastike."

Pasija – Gibsonova interpretacija posljednjih dana Isusova života do raspeća – postala je film s najvećom zaradom u povijesti nezavisne produkcije, zaradivši gotovo 612 milijuna dolara na svjetskim kinoblagajnama.

Dok Isus bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!«

I odmah nesta gube s njega. I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Worldometers temelji svoje dnevne brojke o pobačajima na informativnom listu Svjetske zdravstvene organizacije iz svibnja 2024., koji procjenjuje tragično visok broj beba ubijenih u pobačajima, prenosi HKM.

Oko 73 milijuna induciranih pobačaja dogodi se u svijetu svake godine.

Pobačaj je također vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Državama.

“U SAD-u, gdje je gotovo 30% neželjenih trudnoća, a 40% njih se prekine pobačajem, ima između 1500 i 2500 pobačaja dnevno. Gotovo 20% svih trudnoća u SAD-u (isključujući spontane pobačaje) završi pobačajem. Institut Guttmacher izvješćuje o 930.160 pobačaja obavljenih u 2020. godini u Sjedinjenim Državama, sa stopom od 14,4 na 1000 žena”, izvještava Worldometers.

Kada se broj pobačaja usporedi s drugim uzrocima smrti, uključujući rak, HIV/AIDS, prometne nesreće i samoubojstva, pobačaji su brojčano daleko nadmašili sve druge uzroke. Nasuprot tome, procjenjuje se da je 10 milijuna ljudi umrlo od raka 2024. godine, 6,2 milijuna od pušenja, 17 milijuna od bolesti, a 2 milijuna umrlo je od HIV-a/AIDS-a. Bilježe se i smrtni slučajevi od malarije i alkohola.

Budući da je 67,1 milijun ljudi prošle godine umrlo zbog razloga koji nije pobačaj, a ukupni broj umrlih od svih uzroka zajedno iznosi 140 milijuna, može se zaključiti da su pobačaji činili gotovo 52% svih smrtnih slučajeva u svijetu prošle godine.

Nerođene bebe nisu prepoznate kao ljudska bića iako biologija ukazuje da su jedinstvena, živa ljudska bića od trenutka začeća i umiru brutalnom, nasilnom smrću u pobačajima.

Broj pobačaja je neshvatljiv, ali svaki od tih 73 milijuna pobačaja u svijetu 2024. godine predstavlja živo ljudsko biće čiji je život nasilno uništen u majčinoj utrobi. Svaka nerođena beba već je imala svoj jedinstveni DNK, po čemu se razlikovala od majke. Taj je DNK pokazao je li dijete dječak ili djevojčica, boju očiju i kose, visinu, moguće genetske poremećaje i druge nedostatke i još mnogo toga. U većini slučajeva srce nerođenih beba kuca i kada su pobačene.

U Americi se svake godine pobaci nešto manje od milijun beba. Iako su stope pobačaja u posljednjem desetljeću u padu, pobačaj je i dalje vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Državama.

Procjenjuje se da je 66 milijuna nerođenih beba ubijeno u pobačajima u SAD-u od sudskog procesa Roe protiv Wadea iz 1973. godine. U siječnju će se zagovornici života okupiti na godišnjem Hodu za život u Washingtonu, DC kako bi se prisjetili godišnjice te zloglasne odluke i pozvali na ponovno uspostavljanje zaštite za nerođene.

Pobačaj u Hrvatskoj

Prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/1978, 88/2009; čl. 15., st. 2.), u RH žena može legalno izvršiti pobačaj bez dozvole povjerenstva ako se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana. Prema istom Zakonu pobačaj se može izvršiti samo u ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama, stoga su izvor prikupljenih podataka koji slijede isključivo bolnice.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Izvješću za 2023. godinu o pobačajima u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj ukupan broj evidentiranih pobačaja iznosi 7 807. Najveći udio čini kategorija legalno induciranih pobačaja (38,6%). Potom po učestalosti slijede ostali abnormalni produkti začeća (34,1%). Kategorija spontanih pobačaja čini 18,0% ukupnog broja pobačaja. Izvanmaternična trudnoća je evidentirana u 7,1% prijavljenih pobačaja, a ostali i nespecificirani pobačaji se i dalje prijavljuju sporadično.

U 2023. godini evidentirano je ukupno 3 015 legalno induciranih pobačaja. Među ženama kod kojih je evidentiran legalno inducirani pobačaj najveći je udio onih u dobi 30 – 39 godina – 44,3%, potom slijedi dobna skupina 20 – 29 godina u kojoj je evidentirano 38,5% svih legalno induciranih pobačaja. U maloljetnica (do 18. godine života) je u 2023. evidentiran 61 legalno induciran pobačaj što čini 2,0% ukupnog broja legalno induciranih pobačaja. U mladih djevojaka od navršenih 18 do 20 godina života evidentirana su još 144 legalno inducirana pobačaja, što zajedno čini 6,8% ukupnog broja evidentiranih legalno induciranih pobačaja.

Velika većina prijavljenih legalno induciranih pobačaja (75,1%) učinjena je na zahtjev žene, 7,2% zbog ugroženog zdravlja žene, a 3,2% zbog prethodno utvrđene malformacije ploda.

Analizirajući stope evidentiranih legalno induciranih pobačaja prema županiji prebivališta žene, 2023. godine su najviše stope legalno induciranih pobačaja zabilježene u Karlovačkoj i Međimurskoj županiji. Najniže stope su zabilježene u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Molitva Mariji za nerođene

Marijo, Majko živih, zoro novog svijeta, Tebi povjeravamo svoj život.

Svrni pogled, o, Majko, na nebrojeno mnoštvo nerođene djece, kojima nije dopušteno da se rode.

Marijo, Majko života, zaštitnice nerođenih, pobjednice svakog zla, želim Ti molitvom i žrtvom dati zadovoljštinu za grijeh pobačaja u svom narodu.

Spasi i zaštiti nerođeni život!

Oprosti nam jer smo slabi, ne znamo što činimo!

Učini da naše riječi i naša djela uvijek brane život.

Tvom Prečistom Srcu predajem svako začeto dijete, još nerođeno: sačuvaj mu život, a roditeljima isprosi mir i ljubav prema njemu!

Marijo, obrati grješnike, pomozi trudnicama, zaštiti svojim Srcem nevine, koji se ne mogu sami braniti!

Svrni svoj pogled i na bijedne koji se bore s nedaćama života, na muškarce i žene, žrtve bezumnog nasilja, na stare i bolesne, izranjene ravnodušnošću ili lažnom sućuti.

Učini da svi koji vjeruju u Tvojega Sina spremno i s ljubavlju ljudima našeg vremena šire Evanđelje života.

Amen.

Bog je došao susresti ljude ovdje „na najnižem mjestu na zemlji“

Mjesto krštenja Isusa Krista, poznato kao Al-Maghtas, odavno je važno hodočasničko odredište, a posveta crkve na tom mjestu simbolizira duboku povezanost vjernika s poviješću spasenja. Kardinal Parolin podsjetio je da je ovdje, na „najnižem mjestu na zemlji“, Bog došao susresti ljude, naglašavajući simboliku Božje blizine i milosti.

Misa je održana u duhu zahvalnosti za Božju prisutnost u Svetoj zemlji, kao i za napore kraljevske obitelji Jordana i međunarodnih podupiratelja koji su doprinijeli dovršetku crkve, čiji je kamen temeljac postavio papa Benedikt XVI. tijekom svog posjeta 2009. godine.

Tijekom propovijedi na misi posvećenja dugo očekivane crkve kardinal je podsjetio da je „ovo mjesto dugo bilo odredište hodočasnika jer ovdje je Ivan Krstitelj krstio Isusa, kako smo čuli u današnjem Evanđelju“.

„Moja današnja nazočnost ovdje, prema željama Pape, zamišljena je kao opipljiv znak bliskosti cijele Crkve s kršćanskim zajednicama Bliskog istoka“, rekao je. Posebno kroz riječi Svetog Oca, ta bliskost, dodao je, očitovala se tijekom mnogih mjeseci patnje i rata.

Nasilje ne smije biti ono što određuje našu budućnost

„Želio bih ohrabriti sve da ne budu preplavljeni teškim izazovima sadašnjeg vremena te da vjeruju kako Bog vodi ljudsku povijest, ma koliko ona bila obilježena ožiljcima nasilja, grijeha i smrti“, rekao je kardinal Parolin. „U trenutku povijesti kada ovo područje doživljava ozbiljne prevrate, važno je da kršćani također daju svoj doprinos izgradnji pravednog i mirnog društva“.

U tom kontekstu apelirao je: „Svoje bih oči usmjerio preko Jordana i pozvao na prekid vatre, oslobađanje zatvorenika i talaca te poštivanje humanitarnog prava“.

„Neka se srca vođa naroda pokrenu prema traženju mira i skladnog suživota među narodima. Nasilje ne smije biti ono što određuje našu budućnost. Bog je ovdje prebivao s nama“. Državni tajnik podsjetio je na ovu istinu dok je izražavao svoju radost što sudjeluje u ovom povijesnom događaju.

„Danas smo prije svega pozvani zahvaliti Bogu i to ne samo za dar ove Crkve koja mu je posvećena. Sve počinje s činjenicom da je Bog postao čovjekom i prebivao među nama upravo na ovom dijelu svijeta, u ovoj Svetoj zemlji“.

Mjesto Isusova krštenja je mjesto za autentičnu duhovnu obnovu

Kardinal je također izrazio zahvalnost pape Franje kraljevskoj obitelji, posebno kralju Abdullahu II. i Vladi Jordana za brigu koju su pokazali za ovo sveto mjesto od vremena kada ga je otkrio otac Michele Piccirillo prije tridesetak godina.

Božja providnost, nastavio je kardinal Parolin, učinila je da crkva dijeli istu os s Bazilikom Svetoga groba u Jeruzalemu. Kardinal je izrazio želju da ovo svetište „postane povlašteno mjesto za sve vjernike kako bi obnovili svoje vlastito krštenje i svoju predanost, ne samo riječima nego cijelim svojim životom, slijediti Krista koji je umro i uskrsnuo“.

Jubilarna godina, podsjetio je, godina je oprosta i milosrđa, i stoga prikladno vrijeme za ovo hodočašće. „Mjesto Isusova krštenja nije samo povijesni spomenik, već mjesto za autentičnu duhovnu obnovu,“ rekao je kardinal.

Mir bi mogao zavladati Bliskim istokom

„Ovdje, na najnižem mjestu na zemlji, u ovom blagoslovljenom kraju gdje osjećamo golemu patnju uzrokovanu sukobima, djelima brutalnosti i grijehom, na ovom mjestu gdje su se ipak otvorila nebesa. Zazovimo dar mira, pravog mira, koji se rađa u srcima i širi kroz tkivo društva“.

Kardinal Parolin zaključio je ohrabrujući kršćanske vjernike da mu se pridruže u prinošenju Bogu svoja srca, kako bi mir koji Krist želi darovati mogao zavladati Bliskim istokom, izvijestio je Vatican News.

Molitve i razmatranja ove godine, želeći obilježiti 1700. obljetnicu Nicejskoga sabora i Nicejskoga vjerovanja (325.-2025.), u žarište stavljaju pitanje koje Isus postavlja Marti u Ivanovom narativu o uskrišenju Lazarovu.

U osvrtu na biblijski tekst kaže se, među ostalim, i sljedeće: „Tomu pitanju neposredno prethodi Isusova samoobjava: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada’ (Iv 11, 25-26). Kao primjeren odgovor na Isusovo pitanje ‘Vjeruješ li ovo?’, ovogodišnja Osmina svim kršćanima nudi Martin odgovor: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!’ (Iv 11, 27). Upravo takav odgovor o Isusu dao je Prvi nicejski sabor prije točno 1700. godina: ‘Vjerujemo (…) u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega, (…) istobitna Ocu, (…)’“.

Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstvo za vjeru i ustrojstvo Ekumenskog vijeća Crkava zajednički su povjerili pripremu prvog nacrta ovogodišnjih tekstova zajednici samostana Bose u sjevernoj Italiji, čiji su predstavnici skupa sa zajedničkim međunarodnim odborom istih dviju institucija, na sastanku održanom od 11. do 15. rujna 2023. u samostanu Bose, finalizirali tekstove.

Prijevod teksta na hrvatski jezik moguće je preuzeti u PDF obliku na sljedećoj poveznici: Vjeruješ li ovo – Molitvena osmina 2025. i na mrežnoj stranici Reda bosonogih karmelićana.