A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Svećenik: fra Jure Josipović

Program duhovne obnove uključuje molitvu, pobožnost krunice i križnog puta, duhovne nagovore i zajedničko druženje sudionika. Organizatori ističu kako je riječ o susretu koji nastoji povezati iskustvo vjere sa zahvalnošću i oprostom u svakodnevnom životu.

Duhovne nagovore ove će godine predvoditi fra Jozo Grbeš, don Damir Stojić i pater Ivan Ike Mandurić, koji su se i ranijih godina odazivali na poziv organizatora.

Organizatori pozivaju članove Bratovštine, sudionike Marijanskog zavjeta za Domovinu, hodočasnike, mlade i sve zainteresirane da se pridruže susretu u Međugorju.

Za sudjelovanje u duhovnoj obnovi potrebno je prijaviti se putem elektroničke prijavnice dostupne na službenoj mrežnoj stranici Marijanskog zavjeta za Domovinu: www.marijanskizavjet.hr.

Dan očeva, koji se obilježava 19. ožujka, prilika je da zahvalimo očevima za ljubav, podršku i sigurnost koju nam pružaju kroz život. Iako se zahvalnost ne može mjeriti darovima, mali znak pažnje može biti lijep način da pokažemo koliko nam znače.

Za ovu posebnu prigodu Angellum je pripremio kolekciju darova kao što su citati na platnu i ostale emotivne kreacije koje slave očinsku ljubav i obitelj. Riječ je o poklonima koji nisu samo dekoracija, već trajna uspomena koja svakodnevno podsjeća na zahvalnost i ljubav prema tati.

Posebna pogodnost je i mogućnost slanja poklona direktno na adresu u vaše ime uz prigodnu čestitku, što omogućuje da tatu iznenadite čak i ako niste u istom gradu. 

Ideje za poklon i inspiraciju za Dan očeva možete pronaći na:

https://angellum.hr/prigoda/ocev-dan/

Također, ne zaboravite da Angellum kreacije možete pronaći i u svim knjižarama Verbum i ostalim Angellum partnerskim mjestima u vašem gradu.
_____________________
Web: https://angellum.hr
Instagram: https://www.instagram.com/angellum_hr/?hl=hr
Facebook: https://web.facebook.com/angellumHR
Email: [email protected]

{gallery}dan-oceva-2026{/gallery}

"Nijedno ljudsko srce nije isto. I to je odgovor na ono pitanje kad kažu mladi: 'Molim krunicu svaki dan, ali mi je dosadno'. Nijedna Zdravo Marija nije dosadna ako se moli s ljubavlju. A ako se moli samo mozgom, razumom, onda nam izgleda to dosadno."

Govoreći o porukama koje vjernici u Međugorju često čuju, podsjetio je i na poziv na molitvu srcem.

"Gospa nas upravo ovdje pozvala više puta: 'Draga djeco, molite srcem'. Moliti srcem znači moliti s ljubavlju. Glavno pravilo u molitvi jest, ako te molitva ne mijenja, ti promijeni molitvu."

Kako bi pojasnio svoju poruku, fra Danko je upotrijebio i jednostavnu usporedbu iz sporta.

"Vrlo jednostavno. Ako gledamo nogometnu utakmicu, ili bilo koju drugu, igrač koji ne igra, koji ne trči, koji ne pokriva drugoga, on je tu beskoristan, odmah dolazi do zamjene."

U skladu s dekretom Apostolske pokorničarne i odluke pape Lava XIV. o proglasu Godine sv. Franje, koja će se slaviti od 10. siječnja 2026. do 10. siječnja 2027., a u spomen na 800. obljetnicu smrti „Sveca iz Asiza“ vrhbosanski nadbiskup proglasio je crkvu u Gučoj Gori jubilejskom.

Dekret je pročitao kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić tijekom misnog slavlja u spomenutoj crkvi u povodu susreta svećenika Gučogorskog arhiđakonata. „Ova jubilejska godina namijenjena je posebno članovima svih franjevačkih obitelji, kao i svima koji se pridržavaju Pravila sv. Franje ili se nadahnjuju njegovom duhovnošću, te svim vjernicima koji posjete u obliku hodočašća bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili bogoslužno mjesto posvećeno sv. Franji u bilo kojem dijelu svijeta. U skladu s tim, u dogovoru s mnogopoštovanim provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, ovime odlučujem da franjevačka samostanska crkva sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori bude posebna jubilejska crkva za sve vjernike, svećenike, redovnike i redovnice u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Ovu odluku donosim također u spomen na 170. obljetnicu početka gradnje samostanske crkve u Gučoj Gori u kojoj ćemo, ako Bog da, kao nadbiskupijska zajednica na blagdan sv. Franje, u nedjelju 4. listopada 2026., slaviti svečanu svetu misu“, navedeno je u proglasu uz zaključak: „U ovoj Godini sv. Franje molimo da bi svaki član franjevačkih obitelji, svaki svećenik i vjernik kršćanin na području Vrhbosanske nadbiskupije, po primjeru sveca iz Asiza, i sam postao uzor svetosti života i postojan svjedok mira.“

Guča Gora naselje je smješteno na obroncima Vlašića, 9 km sjeveroistočno od Travnika. Franjevci su tu samostan podigli još u 14. stoljeću, ali je on dolaskom Osmanlija srušen. Sadašnja crkva i samostan građeni su od 1856. do 1857. i do sada su više puta obnavljani. U veljači 1945. partizani su zapalili obje zgrade, a sličnu sudbinu doživjeli su i u posljednjem ratu kada su crkva i samostan devastirani te demolirani. Samostan je u lipnju 1993. okupirala Armija BiH i od njega napravila zapovjedno mjesto za ratne operacije 1993.-1994. U sjećanju žitelja Lašvanske doline ostale su slike demoliranja crkve kojega su napravili pripadnici odreda „El-mudžahid“.
Danas župa broji oko 600 vjernika. 

Tijekom svog svećeničkog djelovanja služio je na više mjesta u Hercegovini, ali i u misijama u Albaniji, gdje je također ostavio snažan pastoralni trag. Djelovao je i u ratom pogođenom Konjicu, gdje je godinama služio vjernicima.

Od fra Ferde emotivno se oprostio i fra Mario Knezović.

"Rijetkost je bilo susresti fratra jednostavnijega srca i života. On je oživotvorio blaženstvo: 'Blago čistima srcem, oni će Boga gledati'", napisao je Knezović.

Dodao je kako je susret s fra Ferdom mnogima bio poseban doživljaj.

"Susret s fra Ferdom je uvijek i svima bio dio raja na zemlji. Bio je djetinje jednostavnosti. Bio je suprot svijetu sebičnosti. On se razdao u nesebičnosti", naveo je.

Fra Knezović istaknuo je i njegov vedar duh te ljubav prema sportu i druženju.

"Fra Ferdo je volio i sport. Razgovori o nogometu s njim su bili iscrpni. Posljednjih godina znali smo 'umirati' od smijeha dok bi blagoslivljao kuće na Kočerinu", napisao je.

Dodao je kako je fra Ferdo bio svećenik koji je volio život i ljude.

"Fra Ferdo je volio život, volio činiti svima dobro, volio je društvo, stigao na mnoge tuđe radosti i dane žalosti."

Od fra Ferde oprostio se riječima svetog Franje Asiškog:

"Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti."

Ispraćaj fra Ferda Bobana bit će u subotu u 13 sati u Veljacima, dok će pokop i misa zadušnica biti istoga dana u 15 sati na groblju Martića križ u Posušju.

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Svećenik: fra Mate Kolak

»Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

Svećenik: fra Vinko Vuković

Donja Saska suočava se s nevjerojatnom prekretnicom u školskome sustavu. Ministrica prosvjete Julia Willie Hamburg predstavila je planove za model jedinstven u Njemačkoj: od idućega ljeta denominacijski vjeronauk bit će zamijenjen novim predmetom „Kršćanska religija".

No, predstavljeni kurikul izaziva rasprave o težini sadržaja čak i prije nego što započne. Novi je predmet zamišljen kao ekumenski model koji zajedno podučava katolike i protestante. Osim kršćanskih sadržaja, fokus bi sve više trebao biti i na drugim temama koje nemaju veze s vjerom.

Od ukupno 130 obveznih tema od petoga do desetoga razreda, samo pet se izravno odnosi na Osobu Isusa Krista. Program će uključivati ciljeve održivosti Ujedinjenih naroda (klima/okoliš), seksualnu orijentaciju i rodni identitet, kao i uvide u šerijatski islam ili prakse budističke meditacije.
(kta)

Isabelle se bojala da bi joj tijekom kirurškog zahvata mogli oštetiti glasnice jer radi kao učiteljica i u poučavanju koristi glas kao svoje glavno radno sredstvo. Također jako voli pjevati.

Krajem prosinca otišla je na duhovne vježbe u Paray le Monial. U crkvi sv. Klaudija de la Colombiera, sveca pokopanog u tom hodočasničkom središtu, primila je bolesničko pomazanje.

Nije se usudila moliti za ozdravljenje jer je njezina vjera u tako velik nadnaravni zahvat bila preslaba.
Gospodinu se obratila samo s molbom za snagu da dobro podnese operaciju. Nakon primanja sakramenta njezinim se tijelom proširila blaga toplina. Kasnije je cijeloga dana osjećala duboki unutarnji mir.

Kada je Isabelle došla na pregled prije operacije, njezin je liječnik začuđeno ustanovio da ciste više nema.
„Imate veliku sreću“, rekao joj je. Objasnio joj je da se ponekad dogodi da cista na štitnjači nestane, ali da iza nje obično ostane trag, ali je sada izgledalo kao da kvržice nikada nije niti bilo.
Isabelle je odmah pomislila na bolesničko pomazanje koje je nedavno primila. Liječenje stoga nije bilo potrebno.

Nakon tri godine liječničkog praćenja više nije morala niti dolaziti na kontrole, jer je njezina štitnjača bila u normalnom stanju.
Znak koji joj je Bog udijelio po bolesničkom pomazanju pomogao joj je i kasnije, kada se nekoliko mjeseci poslije suočila s težom kušnjom s trajnijim posljedicama, o kojoj u ovom svom svjedočanstvu – koje je inače podijelila s hodočasnicima u Paray-le-Monialu i koje je dostupno na internetu – nije govorila.

Zahvaljujući čudesnom ozdravljenju štitnjače shvatila je da ju Bog doista prati i da je s njom u svakom trenutku, što joj je pomoglo i u drugim teškim situacijama, premda se nisu tako povoljno razriješile.

Opisao je nadalje da je otac Pierre zajedno s desecima mladih odmah otišao pomoći tom župljaninu. Tada je uslijedio još jedan napad, novo bombardiranje te iste kuće, u kojem je ranjen sam župnik. Odmah je prevezen u obližnju bolnicu, ali nije preživio. Imao je tek pedeset godina – napomenuo je fra Toufic te podsjetio da je preminuli svećenik bio doista veliki oslonac kršćanima u tom području te uvijek uz njih, a to je osobito pokazao u tome što je ostao u Libanonu unatoč kontinuiranim upozorenjima izraelske vojske na evakuaciju.

Bol katoličke zajednice

Cijela katolička zajednica tuguje zbog tragedije, a ujedno osjećaju i veliki strah – istaknuo je također franjevac - Do sada ljudi nisu željeli napustiti svoje domove u kršćanskim selima, ali u ovoj se situaciji sve preokrenulo. Napustiti dom znači otići živjeti na ulici ili pokušati unajmiti drugi smještaj, ali ljudi si to ne mogu priuštiti, osobito zbog gospodarske situacije u kojoj se zemlja već dugo nalazi. Prošli je tjedan - podsjetio je nadalje otac Toufic - bila izravno pogođena i kuća jednog drugog svećenika: ljudi su tada ostali, ali sada, nakon smrti oca Pierrea, ne znam koliko će još dugo moći izdržati.

Očaj raseljenih osoba

Izvanredno stanje u zemlji sve se više širi. U našem samostanu u Tiru – rekao je franjevac – imamo 200 raseljenih osoba, a svi su muslimani. Prihvaćamo ih jer gdje bi našli sklonište u ovakvoj situaciji oni koji ga trebaju? Samo u Bejrutu imamo 500 tisuća ljudi koji su napustili svoj dom. Gotovo 300 tisuća ljudi napustilo je južni Libanon i raštrkani su po južnim područjima koja se smatraju sigurnijima, iako više nigdje nema sigurnosti. Deseci tisuća ljudi napustili su i dolinu Bekaa – napomenuo je župnik latinske zajednice.

Ljudi znaju što ostavljaju – svoju imovinu, svoje domove, svoju povijest – ali ne znaju kamo ići. Na ulicama su i spavaju u automobilima. Nismo bili spremni primiti gotovo četvrtinu stanovništva. Ali svima - istaknuo je franjevac - govorimo i ponavljamo da u nama nikada ne smije umrijeti nada u Gospodina koji nam uvijek daje snagu za nastavak. Dosta je ratova, dosta je nasilja – pozvao je na kraju - Oružje, kao što je rekao Papa, ne donosi mir, nego stvara pokolj i mržnju. Sve što tražimo jest živjeti s malo dostojanstva – zaključio je fra Toufic u razgovoru za vatikanske medije.

"Oženio sa se prije 6 mjeseci. Uvijek sam duboko u svome srcu želio Brak, obitelj, ženu i djecu. To posebno znaju moji prijatelji kojima sam često svjedočio iskrena srca kako želim biti muž", napisao je Jelinić.

Prisjetio se i razdoblja kada je razmišljao o redovničkom životu.

"Iako sam 2020. godine ušao u samostan razmišljajući o životnom pozivu, nakon 6 mjeseci provedenih u samostanu još više sam osjetio Bračni poziv. Naravno, izašao sam iz samostana i više dileme nije bilo. Božja volja je za mene Brak. Sada treba pronaći ženu", naveo je.

U objavi opisuje i susret s hagioterapeutkinjom Marijom Jurković nakon mise.

"Jednoga dana odem na Misu i prilikom izlaska iz Crkve zaustavi me jedna sveta žena, hagioterapeutkinja, Marija Jurković i kaže mi ovo: 'Josipe ti nemaš problem sa hrabrosti i sa prilaskom curi. Ti imaš problem sa strpljivosti. Tebi nije problem prići curi, tebi je problem čekati da ti Bog pošalje pravu curu. Zato ti nećeš pronaći svoju buduću ženu, nego će tvoja buduća žena pronaći tebe'", napisao je Jelinić, dodajući da su se njezine riječi pokazale točnima.

"I sve što je rekla, bilo je istina", naveo je.

Govoreći o razdoblju čekanja, Jelinić ističe kako ono često može biti teško i frustrirajuće.

"Zaista je nekad teško i frustrirajuće čekati. Razumijem ljude koji već dugo čekaju na pravu osobu. I ja sam dugo bio sam i čeznuo sam svim srcem pronaći pravu osobu. A vrijeme prolazi i prolazi. Pitaš se: 'Pa kad će više Bog poslati pravu osobu u moj život? Gdje je ta osoba? Ima li je? Postoji li? Molim, čekam, otvoren/a sam, ali još ništa. Zašto se još ništa ne događa?'", napisao je.

Dodaje kako vjeruje da Bog priprema pravi trenutak.

"Ali vjeruj mi: Bog priprema... I tebe, i nju. Kada bude pravo vrijeme, On će vas spojiti. I zaista to ne možeš požuriti, ali nećeš ni zakasniti. Iako izgleda da je Bog spor, vjeruj mi, On nikad ne žuri, ali On nikad i ne kasni", poručio je.

Prisjetio se i vlastite nestrpljivosti.

"I ja sam htio da mi je Bog pošalje što prije u život i bio sam nestrpljiv. Umjesto da sam bio opušten i vjerovao Bogu, puno puta sam htio da bude po mome a ne po Božjem. I hvala Bogu da me Bog nije poslušao. Hvala Bogu da mi Bog nije poslao ženu u život kada sam ja to htio i kada sam ja govorio da sam spreman", napisao je.

Na kraju objave Jelinić upućuje poruku o povjerenju i strpljenju.

"Kada se najmanje budeš nadao/la, u Njegovo vrijeme, na Njegov način, po Njegovoj ljubavi, Otac će ispuniti čežnju tvoga srca. Ne boj se, Bog zna što radi. Ali dok god grčevito držiš, dok god forsiraš i želiš pod svaku cijenu, tada još uvijek nisi spreman. Kada pustiš, baš kada pustiš, srcem.... Doći će!"

View this post on Instagram

A post shared by Marijine ruke (@marijine_ruke)

Donacije se prikupljaju svaki radni dan od 8 do 14 sati, dok je subotom prikupljanje organizirano od 8 do 12 sati. Svi koji žele pomoći mogu donacije donijeti u ured udruge Marijine ruke na adresi Gospin trg 1 u Međugorju.

Iz udruge poručuju kako i najmanja donacija može nekome uljepšati blagdane te pozivaju građane da se uključe i podrže ovu humanitarnu akciju.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

"Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.2.2026."

"Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.2.2026."

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.

Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Dodaje kako se ipak postavlja pitanje zašto neke stvari treba jasno izreći, osobito kada je riječ o Međugorju. Kao odgovor na to podsjetio je na riječi pokojnog franjevca Slavko Barbarić, koje je izgovorio 1996. godine.

„Što znači rast Međugorja ako mi ne rastemo? Ono je darovano zbog nas, zbog našega duhovnog rasta i života s Bogom. Značenje Međugorja ne smijemo prebacivati na vanjsku pojavnost niti ga promatrati trijumfalistički. Ono je najprije nutarnja dimenzija.

Mene osobno ne zanima toliko što će se u svijetu događati, više me zanima župna zajednica. Ako sve usporedimo s jednom rijekom koja ima vrelo u Međugorju, onda je naša zadaća vrelo čuvati čistim. Uspijemo li to, ljudi će dolaziti i napajati se. Uprljamo li mi ovo vrelo, teško će ga moći itko u daljnjim tokovima čistiti.

Nadam se ipak da će Bog mnogim dušama u župi dati duha molitve i posta, vjere i ljubavi, te će uvijek biti jakih filtara i vrelo će biti čisto, a župa i hodočasnici kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica koje u svako vrijeme donosi plod.“

Ove riječi prenesene su iz knjige Međugorje – vrijeme milosti: petnaest godina ukazanja Kraljice Mira u Međugorju, autora Krešimir Šego, u kojoj su zabilježeni razgovori s vidiocima i fra Slavkom Barbarićem.

Na svetkovinu svetoga Josipa u četvrtak, 19. ožujka, svečano misno slavlje u 11 sati predvodit će apostolski nuncij u Italiji i San Marinu nadbiskup Petar Rajič.

Program proslave svetkovine sv. Josipa i proglašenja crkve Nacionalnog svetišta sv. Josipa manjom bazilikom održava se od 12. do 19. ožujka, a uključuje više misnih slavlja, pobožnosti i euharistijsko klanjanje.
Više informacija dostupno je na poveznici.

Razgovori u Državnom tajništvuTijekom srdačnoga razgovora u Državnom tajništvu – stoji u priopćenju – izraženo je  zadovoljstvo dobrim bilateralnim odnosima. Posebno je istaknuta potreba za uključivim i konstruktivnim dijalogom kako bi se zajamčila stabilnost zemlje te pravna i društvena jednakost svih konstitutivnih naroda. Razmijenjena su također mišljenja o aktualnim regionalnim i međunarodnim pitanjima, uključujući mir i sigurnost na Zapadnom Balkanu te posljedice sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku.

Papa je odgovorio - kao i obično - na zahtjev jedne čitateljice za pomoć ili poticaj za razmišljanje i djelovanje o aktualnim pitanjima. Pismo je u ožujku poslala Giovanna iz Rima, pišući "sa suzama u očima", govoreći o tragediji toliko mnogo žena za koje voljeti muškarca, udati se za njega ili odlučiti živjeti s njim, osnovati obitelj, postaje "zamka". Zašto? – pita ona – Kako možemo danas objasniti prečesto i bolno nasilje brojnih muškaraca nad ženama za koje kažu da ih vole? Do te mjere da ih ubiju. Brutalno, s mržnjom, kao da su krive što ih više ne vole.

Podupirati ženski genij

Odgovor pape Lava XIV. je dug i promišljen te polazi od osjećaja velike patnje koju to pitanje budi u njegovoj duši: 'Nasilje u vezama, a posebno nasilje nad ženama'. Papa citira svetoga Ivana Pavla II. i poznati izraz 'ženski genij'; taj genij koji u svijetu kojim često dominira nasilno razmišljanje, treba još više podupirati.

Znak proturječja

Žene su protagonistice i kreatorice kulture skrbi i bratstva koji su prijeko potrebni za osiguranje budućnosti i dostojanstva cijelom čovječanstvu – napominje Papa. Možda ih se i zbog toga danas napada i ubija, jer – ističe – one su znak proturječja u ovom zbunjenom, nesigurnom i nasilnom društvu, jer nas upućuju na vrijednosti vjere, slobode, jednakosti, generativnosti, nade, solidarnosti i pravednosti. To su važne vrijednosti koje, naprotiv, suzbija opasni mentalitet koji prožima odnose, potičući samo sebičnost, predrasude, diskriminaciju i želju za dominacijom.

Nasilje, granica koja razdvaja civilizaciju od barbarstva

Već je u propovijedi na Duhove, 8. lipnja prošle godine, povodom Jubileja crkvenih pokreta, papa Lav XIV. osudio to ponašanje koje često vodi do nasilja, kao što nažalost pokazuju brojni nedavni slučajevi femicida. Nasilje, svako nasilje, granica je koja razdvaja civilizaciju od barbarstva – istaknuo je Papa dodavši: „Nikada ne smijemo podcijeniti čin nasilja i ne smijemo se bojati osuditi nasilje, uključujući i klimu opravdanja ili onu koja ublažava ili poriče odgovornost.“
Savez između škole i Crkve
Papa Lav u pismu potom kaže da ga je dirnuo Giovannin apel kojim potiče na rad na lokalnoj razini na kulturi i odgoju mladih kako bi se pridonijelo u poticanju poštovanja prema suprotnom spolu i prema drugima, u širem smislu. Prema onima koji su drugačiji od nas. Riječ je o radu – prema riječima čitateljice časopisa koji uređuje otac Enzo Fortunato – koji škola i Crkva mogu obavljati zajedno: "Tko drugi osim škole i Crkve može pomoći mlađim generacijama šireći kulturu poštovanja, ljubavi i prije svega slobode? Poruka je to koja nas uči da žene ne smatramo predmetima koji se posjeduju..."
Specifični projekti
Giovanna, dakle, potiče na sve jači odgojni savez, a papa Lav potvrđuje njegovu apsolutnu potrebu. Koračati zajedno u uzajamnom poštovanju naše ljudskosti nije san, nego jedina moguća stvarnost za izgradnju svijeta svjetla za sve – piše Papa u pismu. Crkva – dodaje – zajedno s obiteljima, školama, župama, pokretima i udrugama, redovničkim kongregacijama i javnim ustanovama može dijeliti hitno potrebnu provedbu specifičnih projekata za sprječavanje i zaustavljanje nasilja nad ženama.
Odgoj mladih
Papa je stoga uputio još jedan apel – nakon onoga upućenog 25. studenoga, povodom Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama – da se zaustavi nasilje, počevši od odgoja mladih i nastojeći otvoriti srce sviju kako bi se istaknulo da je svaka osoba ljudsko biće koje zaslužuje poštovanje, dostojanstvo za muškarce i za žene, za sve. Moramo iskorijeniti to nasilje i tražiti načine za oblikovanje mentaliteta; moramo biti ljudi mira, koji vole svaku osobu – ističe na kraju Papa. (kta/rv)

U kontekstu predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini, predviđenih u listopadu ove godine, izražena je nada da će konačno zavladati pravda i poštivanje ljudskih prava svakog čovjeka te da će prestati zlouporaba loših izbornih zakona i ponižavanje dostojanstva u obliku preglasavanja onih kojima, zbog demografskih razloga, na raznim razinama vlasti nije osigurano pravo birati vlastite predstavnike.

U radnom dijelu zasjedanja podneseno je izvješće o radu Vijeća HBK-a i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Uz izvješće koje je podnio vlč. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, predstavljeni su i određeni izazovi u pronalaženju novih dušobrižnika za hrvatsku inozemnu pastvu, kao i migracije hrvatskih vjernika unutar različitih zemalja Europske unije.

Budući da se tijekom 2026. godine navršava 60. obljetnica Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, 80 godina hrvatskoga dušobrižništva u Njemačkoj i Austriji te 100 godina od osnutka Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za SAD i Kanadu, najavljeno je obilježavanje tih obljetnica svečanom sjednicom Vijeća HBK-a i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu koja će se održati 13. travnja 2026. u Zagrebu.

U nastavku sjednice varaždinski biskup Bože Radoš, predsjedatelj Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, izvijestio je o službenom pohodu Zavodu u siječnju 2026. godine. U Zavodu trenutno borave 24 svećenika studenta koji studiraju na različitim crkvenim učilištima u Rimu.

Mons. Bože Radoš, predsjednik Hrvatskog Caritasa, predstavio je korizmenu akciju Hrvatskog Caritasa Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, čiji je središnji događaj ove godine bilo euharistijsko slavlje na Treću korizmenu nedjelju, 8. ožujka, u crkvi sv. Nikole Tavelića u Župi sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu.
Uslijedilo je izvješće krčkog biskupa Ivice Petanjka, predsjednika Komisije HBK-a i BK BiH za hrvatski martirologij, o dosadašnjim postignućima u radu Komisije, kao i izvješće porečkog i pulskog biskupa Ivana Štironje, predsjednika Vijeća HBK-a za misije, o djelovanju Ravnateljstva Papinskih misijskih djela.

Biskup Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski i Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, predstavili su okupljenim biskupima tekst dokumenta Ratio nationalis o svećeničkoj formaciji, istaknuvši kako je riječ o dokumentu koji na kvalitetan i ozbiljan način pridonosi promišljanju svećeničke formacije, uvažavajući posebnosti koje obilježavaju crkveni i društveni kontekst dviju konferencija.

Nadalje, nadbiskup Zdenko Križić, splitsko-makarski nadbiskup metropolit i zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, predstavili su okupljenim biskupima dosadašnji rad na hrvatskom prijevodu Misala.
Posebnu pozornost biskupi su posvetili i pitanju reguliranja javnih nastupa voditelja karizmatskih skupina i voditelja duhovnih vježbi.

Okupljenim biskupima je predstavljen program Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži, koji će se održati 2. i 3. svibnja u Požegi, kao i Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati 19. i 20. rujna u Osijeku i Aljmašu, navodi se u priopćenju tajništva BK BiH i HBK.

(kta)

U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?«

Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se pomiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«

»A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjali: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti’. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«

»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Svećenik: vlč. Marko Torbar.

Jedna ključna točka u podatcima pokazuje oštrinu kojom iranski sudovi postupaju s kršćanima. Unatoč tome što je manje kršćana osuđeno na zatvor 2025. nego 2024., kazne su bile strože. Tako, prema podatcima, 73 kršćana dobila su zatvorske kazne u 2025. u usporedbi s 96 kršćana u 2024., no zatvorske kazne 73 kršćana zbrojile su se u dulje kazne. U 2024. kumulativna zatvorska kazna iznosila je 263 godine za 96 kršćana, a u 2025. taj je ukupan broj iznosio 280 godina za 73 kršćana, što, prema MEC-u, ukazuje na trend prema oštrijim kaznama.

Osim toga, od 73 kršćana koji su dobili zatvorske kazne, barem 11 njih dobilo je kazne od najmanje 10 godina. Mnogi Kristovi sljedbenici dobili su dodatne kazne, uključujući isključenje iz socijalnih programa, poput zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvenih usluga.

Aida Najaflou, kršćanska obraćenica, među onima je koji su 2025. dobili posebno oštru kaznu. Prema Američkom povjerenstvu za međunarodnu vjersku slobodu (USCIRF), Najaflou je uhićena u veljači 2025. „zbog evangelizacije, molitve i slavljenja Božića“. Optužena je za „propagandu protiv režima“ i „djelovanje protiv nacionalne sigurnosti“, zbog čega je dobila 17-godišnju zatvorsku kaznu.

Dok je bila u zatvoru, Najaflou je bila podvrgnuta nepravilnoj medicinskoj skrbi nakon što je zadobila prijelom kralježnice zbog pada s kreveta na kat. Odvezena je u obližnju bolnicu, ali vlasti su joj odbile odgovarajući boravak u bolnici i vratile su je u zatvor na nosilima, navodno u jakim bolovima. Zatvorski službenici su na kraju dopustili da se Najaflou izvrši potrebna operacija nakon što je u zatvoru došlo do negodovanja zbog njezina liječenja.

Organizacija Church in Chains (Crkva u okovima) izvijestila je u studenom 2025. da je Najaflou podvrgnuta operaciji kralježnice i da je provela tjedan dana u bolnici Shahid Tajrish prije nego što je prebačena natrag u zatvor. Njezin prisilni povratak u zatvor dogodio se unatoč tome što su liječnici rekli da joj je potrebno dugo razdoblje oporavka, uključujući specijaliziranu njegu i redovitu fizioterapiju.

Najaflouin slučaj zlostavljanja jedan je od mnogih. Prema izvješću, zabrinjavajući trend u 2025. bila je učestalost izvješća o zlostavljanju kršćanskih zatvorenika, uključujući uskraćivanje zdravstvene skrbi, psihičko mučenje i fizičko zlostavljanje.

Šesti godišnji izvještaj Ministarstva zdravstva Kanade, objavljen 28. studenoga 2025. godine, navodi točno 16 499 slučajeva MAiD-a u 2024. godini, što predstavlja povećanje od 6,9 % u usporedbi s 2023. godinom kada je bilo 15 427 slučajeva. To znači da je oko 5,1 % svih smrtnih slučajeva u Kanadi 2024. godine bilo uzrokovano umiranjem uz liječničku pomoć – otprilike jedan od 20 smrtnih slučajeva.

Do kraja 2024. godine službeno prijavljenih smrtnih slučajeva MAiD-a od uvođenja Zakona bilo je ukupno 76 475. Aktualni podatci iz Ontarija, najnapučenije pokrajine u kojoj živi otprilike 39 % kanadskoga stanovništva, osobito su šokantni. Izvještaj glavnoga mrtvozornika Ontarija za četvrto tromjesečje 2025. godine pokazuje 5303 slučaja eutanazije za cijelu godinu. To je povećanje od 7,2 % u usporedbi s prethodnom godinom kada je zabilježeno 4944 slučajeva. Uz pretpostavku sličnoga nacionalnog rasta od oko 7 %, to rezultira procjenom od približno 17 650 smrtnih slučajeva MAiD-a za cijelu Kanadu 2025. godine. Ako se ovaj broj doda prethodnim slučajevima (76 475), dobije se oko 94 125 dokumentiranih slučajeva eutanazije na kraju 2025. godine. Uz prosječnu stopu od oko 45-48 smrtnih slučajeva MAiD-a dnevno (na temelju nedavnih trendova), očekuje se da će prag od 100 000 kumulativnih smrti biti premašen već od sredine do kraja travnja ove godine.

MAiD je izvorno uveden 2016. godine kao iznimka za neizlječivo bolesne osobe s predvidivom neposrednom smrću. Međutim, zbog promjene Zakona u ožujku 2021. godine, uvjet „predvidivo neizbježne prirodne smrti“ više nije bio potreban. Od tada je broj slučajeva u stalnome porastu – i to ne samo među onima s terminalnim bolestima.

Kritičari ističu da je MAiD u mnogim slučajevima postao očekivani ili čak „normalan“ način smrti. Postoje dokumentirani izvještaji o slučajevima u kojima su ljudi odabrali eutanaziju zbog siromaštva, beskućništva, usamljenosti, prenapučenosti bolnica ili nedostatka socijalne potpore. Samo u Ontariju najmanje 428 slučajeva klasificirano je kao neusklađeno sa zakonskim zahtjevima.

Prosječna dob oboljelih je oko 78 godina, no, najnoviji slučajevi uključuju osobe u dobi od 20 i više godina. Najčešća temeljna bolest je rak, ali invaliditet koji nije opasan po život također igra ulogu (ograničeno kretanje, kronična bol, i sl.). Zanimljivo je još što tek vrlo mali dio umrlih od MAiD-a donira organe (samo 31 od 5303 u Ontariju 2025. godine).
Ono što je započelo kao strogo regulirano izuzeće za teško bolesne osobe, u manje od desetljeća postalo je jedan od vodećih uzroka smrti u Kanadi. Predviđanje da će brojka od 100 000 biti dosegnuta u proljeće ove godine, postavlja temeljna etička, društvena i pravna pitanja – posebno o zaštiti ranjivih skupina kao što su siromašni, osobe s invaliditetom i mentalno oboljeli, prenosi KTA.

Oko tri stotine djece u pratnji vjeroučitelja i roditelja okupilo se kraj špilje Gospe Lurdske u Lumbardi te su nastavili hodati glavnim putem do Pastoralnog centra sv. Antuna u Korčuli, moleći križni put „za svu djecu koja trpe – za djecu koja su bolesna, gladna, sama ili uplašena“, da im Isus bude blizu i da osjete da ih on voli i da nikada nisu sami.

Uz pjesmu i molitvu djeca su čitala razmatranja uz postaje križnog puta koja su napisali njihovi vršnjaci s područja cijela biskupije te su se tako međusobno povezali. Povezali su se na poseban način i s djecom Pelješkog dekanata koja su u isto vrijeme molila križni put u Orebiću.

Po dolasku u Korčulu uslijedio je odmor, okrjepa i druženje.

Dijalog između Isusa i žene Samarijanke, ozdravljenje slijepca od rođenja i uskrsnuće Lazara, još od prvih stoljeća povijesti Crkve, osvjetljuju put onih koji će na Uskrs primiti krštenje i započeti novi život. Ove velike evanđeoske stranice, koje čitamo počevši od ove nedjelje, daruju se katekumenima, ali se u isto vrijeme ponovno slušaju u cijeloj zajednici, jer pomažu postati kršćaninom ili, ako to već jesmo, biti to s više autentičnosti i više radosti.

Spomenuo je i Isusove učenike koji su se začudili što Isus razgovara sa ženom. Papa dodaje: "Toliko im je teško prihvatiti njegovo poslanje kao vlastito da ih Učitelj mora podsjetiti kako i sami govore: 'Još četiri mjeseca i doći će žetva.' Evo, ja vam kažem: podignite svoje oči i pogledajte polja koja se već bijele za žetvu".

Gospodin i svojoj Crkvi govori: 'Podigni oči i prepoznaj Božja iznenađenja!' Na poljima se, četiri mjeseca prije žetve, gotovo ništa ne vidi. Ali ondje gdje mi ne vidimo ništa, milost je već na djelu i plodovi su spremni za branje. Žetva je velika: možda je radnika malo, jer su zaokupljeni drugim poslovima. Isus je, naprotiv, pozoran. Prema običajima onoga vremena, on je samarijansku ženu jednostavno trebao ignorirati; međutim, Isus joj govori, sluša je, daje joj povjerenje bez skrivenih namjera i bez prezira.

Na kraju Sveti Otac podsjeća na važnu poruku današnjeg čitanja:
Koliko ljudi u Crkvi traži upravo tu istu nježnost, tu raspoloživost! I kako je lijepo kada izgubimo osjećaj za vrijeme da bismo posvetili pažnju onome koga susretnemo, takvome kakav jest. Isus je čak zaboravljao jesti, toliko ga je hranila Očeva volja da dopre do svakoga u njegovoj dubini.

"Sestre i braćo, danas od Marije, Majke Crkve, molimo da možemo služiti, s Isusom i poput Isusa, čovječanstvu žednom istine i pravde. Nije vrijeme suprotstavljanja između jednoga hrama i drugoga, između 'nas' i 'drugih': štovatelji koje Bog traži jesu muškarci i žene mira, koji ga štuju u Duhu i istini", zaključio je svoje obraćanje Sveti Otac.

(Vatican News)

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji.

I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Svećenik: p. Ivan Dominik Iličić.

View this post on Instagram

A post shared by Roko Kaštelan (@don_rokokastelan)

"Bio je to dan ispunjen molitvom, tišinom, zajedništvom i dubokim porukama koje potiču na razmišljanje o vjeri, životu i pravim vrijednostima", navodi se u objavi. Svećenici se nadaju kako će iskustvo zajedničkog hodočašća ostaviti trajni trag u životima mladih te potaknuti krizmanike da nastave graditi svoj duhovni put.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

"Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.2.2026."

"Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.2.2026."

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?” Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.”

Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.”

Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.”

Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”

Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.”

Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Svećenik: fra Vinko Vuković.

NDA je, zapravo, koalicija koja uključuje i Bharatiya Janata Party (BJP), vladajuću hinduističku nacionalističku stranku koju predvodi indijski premijer Narendra Modi. Među 18 zastupnika bili su najglasniji oni koji su zahtijevali zakon protiv obraćenja poput onih koji već postoje u ostalim saveznim državama.

Jedan od razloga su „demografske promjene“ u određenim dijelovima Bihara koje zahtijevaju zakonodavnu intervenciju. Neimenovani zastupnik BJP-a rekao je da je u okrugu Buxar više od 1 000 dalitskih obitelji prešlo na kršćanstvo. „Uttar Pradesh ima stroge zakone protiv preobraćenja i sličan zakon trebao bi se donijeti i u Biharu. I demografija Seemanchala se promijenila i stoga je ovaj zakon potreban u Biharu, a Vlada bi ga trebala razmotriti“, kazao je taj zastupnik, a drugi su pokrenuli pitanje rasta broja kršćana u Biharu te su ustvrdili kako se obraćenja događaju putem „poticaja“. „Nacionalna stopa rasta kršćana je oko 15,52%, dok je u Biharu 143,23%“, nadovezao se zastupnik Anil Singh.

Zaključak raspravi dao je predsjednik Kumar kazavši kako će Vlada Bihara preispitati zakone protiv obraćenja u drugim državama koji zabranjuju prisilne vjerske konverzije i prisilne međuvjerske brakove, a ako bude potrebno, isti će se zakon provesti i u njihovoj državi. S druge strane Ministar turizma, umjetnosti i kulture Bihara Arun Shankar Prasad, koji je zastupnik BJP-a, ustvrdio je da Vlada nema konkretan prijedlog za uvođenje takvog zakona.

Ovu igru gluhih telefona između zastupnika i Vlade prekinuo je bivši ministar i sadašnji član opozicije Alok Mehta kazavši da se pitanje nepotrebno pokreće jer unutar Vlade Bihara ne postoji prijedlog za donošenje takvog zakona. Inače, u lipnju 2022., premijer Bihara Nitish Kumar kategorički je rekao da u Biharu, gdje članovi različitih vjerskih zajednica žive u miru i skladu, „nema potrebe za bilo kakvim zakonom protiv obraćenja“.

Nažalost, ako vladajuća koalicija sprovede planove Bihar bi mogao postati 13. država u Indiji koja ima zakon protiv obraćenja nakon: Uttar Pradesha, Odishe, Arunachal Pradesha, Chhattisgarha, Gujarata, Haryane, Karnatake, Jharkhanda, Uttarakhanda, Madhya Pradesha, Himachal Pradesha i Rajasthana.

Zanimljivo, Bihar je država bez izlaza na more u istočnoj Indiji, koja graniči s Nepalom na sjeveru, Zapadnim Bengalom na istoku, Uttar Pradeshom na zapadu i Jharkhandom na jugu. Glavni grad joj je Patna. Poznat kao rodno mjesto budizma i džainizma, Bihar ima bogatu povijesnu baštinu, uključujući drevno Sveučilište Nalanda. Državu karakteriziraju rijeka Ganges, velika populacija od čak 90 milijuna žitelja i agrarno gospodarstvo. Pretežno je to hinduistička država, dok je islam druga najveća religija, a kršćanstvo je treće po brojnosti, prenosi nedjelja.ba.

„Bila je to prilika za zajedničku molitvu i blagoslov vjernika koji revnuju u apostolatu života“, istaknuto je u priopćenju.Za svog boravka u Hrvatskoj, nadbiskup Cordileone u pratnji don Elvira Tabakovića susreo se s predsjednicom inicijative „40 dana za život“ Petrom Milković i okupljenim moliteljima. „Bila je to prilika za zajedničku molitvu i blagoslov vjernika koji revnuju u apostolatu života“, istaknuto je u priopćenju.

„Želim zahvaliti svima onima koji sudjeluju u inicijativi ‘40 dana za život’ i svjedoče o dobroti i svetosti ljudskog života te prikazuju molitve za zaštitu nevinog života i za majke u kriznim situacijama. Potrebna nam je pomoć od Boga kako bismo okončali ovo zlo, a to je uništavanje djece u utrobama njihovih majki“, rekao je mons. Cordileone.

„Okružimo žene kojima je to potrebno ljubavlju, pažnjom i podrškom, kako bi svijet vidio da odgovor ženi u takvoj krizi nije nasilje i smrt, već okruživanje ljubavlju, podrškom i brigom. Na taj način ona može prihvatiti i njegovati novi život, a svi mi možemo slaviti dobrotu života koji nam je Bog podario“, poručio je nadbiskup Cordileone.

Korizmena kampanja inicijative „40 dana za život“ traje do 29. ožujka, izvijestila je inicijativa „40 dana za život“.

Župnik je također podsjetio da je crkva sv. Jakova na Višnjici sagrađena 1222. te da je nekada bila mjesto okupljanja poklisara kada su išli u Carigrad nositi danak te rekao da je ona danas početna točka novog hodočasničkog puta prema Međugorju.
Pojasnio je da je nebeski zaštitnik Župe u Međugorju sv. Jakov stariji, dok je zaštitnik dubrovačke crkve sv. Jakov mlađi, pisac poslanice. Prije polaska, župnik je blagoslovio hodočasnike.

Projekt Camino Dubrovnik povezuje Dubrovnik i Međugorje. Staza je dugačka oko 145 kilometara i podijeljena je u sedam dionica, prilagođenih pješacima.

Početna točka rute je crkva sv. Jakova u Dubrovniku, a završna crkva sv. Jakova u Međugorju. Ruta je zamišljena kao sedmodnevni hod – tri i pol dana kroz Hrvatsku te tri i pol dana kroz Bosnu i Hercegovinu. Hodočasnici će prolaziti kroz područja Dubrovnika, Dubrovačkog primorja, Ravnog, Neuma, Čapljine i Čitluka. Staza je označena Camino signalizacijom koja omogućuje sigurno i jednostavno snalaženje na terenu.

Camino Dubrovnik dio je europske mreže puteva sv. Jakova te član „European Federation of Saint James Way“, čime se Dubrovnik i šira regija dodatno uključuju u međunarodnu kartu hodočasničkih i kulturnih ruta.

Camino de Santiago ili Put sv. Jakova jedna je od najpoznatijih hodočasničkih mreža na svijetu, čija tradicija traje više od tisuću godina, a najpoznatija ruta vodi prema Santiago de Compostela u Španjolska. Camino predstavlja razgranatu mrežu puteva diljem Europe, povezanu simbolom školjke sv. Jakova i univerzalnom porukom duhovnog puta.

Za lakše snalaženje i planiranje puta sudionicima je dostupna službena Camino Dubrovnik aplikacija, koja pruža navigaciju po stazi, informacije o pojedinim dionicama i zanimljivostima na ruti, savjete za hodočasnike te važne servisne i logističke informacije. Aplikacija je dostupna na poveznici: https://www.caminodubrovnik.eu/hr/

„Camino Dubrovnik otvoren je svima – hodočasnicima, rekreativcima i putnicima koji žele doživjeti putovanje koje nije samo dolazak na cilj, nego iskustvo samog puta“, stoji u priopćenju, izvijestio je Ured za medije Dubrovačke biskupije.

Turnir je već na samom početku privukao veliku pažnju mladih nogometaša i njihovih trenera, ali i posebnog gosta. Na turnir je stigao legendarni hrvatski rukometaš Ivano Balić, čiji je dolazak izazvao veliko oduševljenje, pa su ga neki zamolili za fotografiju. Međugorje Cup i ove godine okuplja brojne klubove iz regije, a naglasak je na razvoju mladih igrača i sportskom druženju.

Posebnu važnost imaju generacije 2013. i 2018. godišta koje ulaze u sustav AFT bodovanja i rangiranja, pa uz borbu za medalje ekipe nastoje osvojiti i bodove za regionalnu rang-listu.

Utakmice se igraju na terenima Sport Centra “Circle”, modernog sportskog kompleksa koji posljednjih godina sve češće ugošćuje međunarodne i regionalne turnire za mlađe kategorije.

Organizatori ističu kako je cilj turnira potaknuti razvoj nogometa među najmlađima, ali i omogućiti druženje mladih sportaša iz različitih sredina. Dolazak Ivana Balića dodatno je obogatio atmosferu turnira, a fotografije i susreti s rukometnom legendom zasigurno će ostati posebno sjećanje brojnima.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

"Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.2.2026."

"Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.2.2026."

U objavi Marijinih ratnika navodi se da je kroz svetu misu, pričest, ispovijed i zajednički hod izražena pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu. „Kroz svetu misu, pričest, ispovijed i ovaj hod, pružili smo zadovoljštinu Bezgrešnom Srcu Marijinu za sve uvrede i psovke kojima se ono ranjava“, poručili su.

Posebno su istaknuli zajedništvo vjernika svih generacija.

„U snazi zajedništva bilo je predivno vidjeti mlade i stare, muškarce i žene kako nakon svete mise u crkvi sv. Ante u tišini i molitvi krunice koračaju do crkve sv. Kate“, naveli su organizatori.

Dodaju kako je molitveni hod bio i javno svjedočanstvo vjere.

„Ovaj hod je slika našeg kršćanskog života koji izvire iz Euharistije i u našem svjedočanstvu života ponovno nas vraća k Euharistiji. Danas smo javno posvjedočili da smo marijanski narod i time potvrdili svoju pripadnost Crkvi.“

Zahvalili su svim sudionicima, a posebnu zahvalu uputili su fratrima na podršci, na čelu s gvardijanom i župnikom fra Mirom Šegom. Poručili su i kako žele da plodovi molitve ostanu prisutni u obiteljima te da se pobožnost prvih subota ukorijeni i u budućim generacijama.

„Hvala svakome od vas koji ste odvojili svoje vrijeme za našu Majku. Vaša prisutnost je milosni znak žive vjere u našem narodu i gradu“, poručili su Marijini ratnici.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

LJUDI MEĐUGORJA Josip Sivrić: "Moramo vratiti duhovnu ulogu oca u obitelji, da otac bude onaj koji potiče i poziva na molitvu"

"Moramo vratiti duhovnu ulogu oca u obitelji, da otac bude onaj koji potiče i poziva na molitvu"

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«

»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.« »Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«

»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Svećenik: fra Jure Josipović.

Temu broja otvara Boris Beck tekstom „Spasonosna pripovijest”, u kojem promišlja o dubokoj ljudskoj potrebi za pričom i o snazi pripovijedanja koje oblikuje zajednice i prenosi iskustva kroz generacije. O umijeću pripovijedanja govori i profesionalna pripovjedačica Jasna Held u razgovoru u kojem otkriva tajne i važnost ove drevne umjetnosti. Ivan Prskalo piše o ljekovitosti bajki, dok Ankica Baković promišlja o moći osobnih priča i važnosti prenošenja iskustava i sjećanja mladim naraštajima.

Dio broja posvećen je i novozaređenom vojnom biskupu u Bosni i Hercegovini, mons. Miri Reloti, njegovu poslanju i biskupskom geslu „Sluga Božjega mira” pa je i naslovnica ovoga broja usklađena upravo s našom željom da istaknemo važnost njegova poslanja, a na stranicama revije objavljujemo i razgovor s mons. Mirom.

Revija obiluje i drugim tekstovima s područja vjere, društva i kulture. Fra Danijel Nikolić piše o tome kako je sveti Franjo otkrio evanđelje, a fra Goran Azinović donosi zanimljivo promišljanje o Carlu Gustavu Jungu. Marko Karamatić predstavlja umjetničke darovnice Bosni Srebrenoj, dok Dražen Janko donosi povijesni prikaz pada Smedereva, događaja koji je označio kraj jedne epohe. Stjepan Lice piše o tome kako dobrota pronalazi svoj put, a Hrvoje Kalem promišlja o zlu i njegovoj mimikriji.

U reviji možete pročitati i o neobičnim i zanimljivim lokacijama u Bosni i Hercegovini i svijetu. Fra Damir Pavić ovoga puta vodi čitatelje u Bjelorusiju, predstavljajući marijansko svetište Budslau, a Dalibor Ballian piše o zanimljivom prirodnom fenomenu u Bosni i Hercegovini – Mijatovom prolazu, poznatom i pod nazivom Hajdučka vrata, dok reportaža vodi čitatelje u Župu sv. Josipa u Trnu, a tekst Ane Bagarić u Podmilačje, gdje, pod okriljem sv. Ive, već dvadeset godina djeluje Frama Podmilačje.

Uz navedene tekstove, revija donosi i brojne druge sadržaje: vijesti, savjete iz bontona, biljnu ljekarnu, rubriku za djecu, humor te nagradnu križaljku, zato požurite i svoj primjerak revije potražite u najbližem župnom uredu ili u knjižarama Svjetla riječi u Vitezu i Livnu. Možete ga naručiti i pozivom na broj telefona 033 726 200 ili e-mailom na [email protected].

Ukoliko već niste pretplatnik na reviju koju jednom mjesečnom pripremamo za vas s velikom pažnjom i ljubavi, posjetite web-knjižaru Svjetla riječi i postanite dio ove velike obitelji: pretplatite se na digitalno ili tiskano izdanje i svakoga mjeseca čitajte o aktualnim temama s područja vjere, društva i kulture.

Širimo svjetlo.

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.

A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.« »Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’

Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.« »Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim! Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Svećenik: fra Mate Kolak.

U razgovoru za medjugorje-info Sivrić govori o tome kako je započeo njegov put s Marijinim ratnicima, kakvu ulogu u svemu ima Međugorje, zašto smatra da današnje društvo prolazi kroz krizu muževnosti te kako članovi pokreta doživljavaju kritike i reakcije javnosti.

Na početku razgovora osvrnuo se na vlastiti put i prvi susret s pokretom.

“Moj osobni put s Marijinim ratnicima započinje tako što me moj prijatelj Miljenko Jurić pozvao na prvi sastanak Marijinih ratnika u Splitu. Ja sam već ranije saznao za Marijine ratnike, viđao sam ih po Međugorju i internetu i baš su mi se na prvi pogled svidjeli, a još više su mi se svidjeli kad sam upoznao njihovu duhovnost. Eto Miljenko me nazvao, a ja sam odmah odgovorio može, a on nije ni počeo govoriti o čemu je riječ. Tako sam počeo sa splitskom grupom i kad je sazrelo vrijeme povratka kući u župu Međugorje na Vionicu odlučio sam skupa s Miljenkom i braćom Poljacima da ćemo pokrenuti novu grupu u Hercegovini.”

Pokret je danas međunarodan i djeluje na više kontinenata, no prema Sivriću osnovna pravila i način djelovanja isti su za sve zajednice.

“Marijini ratnici imaju statut i kodeks kojeg se moraju držati svi podjednako, tako da ne vidim razliku između nas i nekih drugih grupa po svijetu, iako nas ima na više kontinenata.”

Sivrić naglašava kako je duhovnost pokreta snažno povezana s međugorskim iskustvom molitve i posvete.

“Cijeli pokret svake godine obnavlja 33 dana posvete Isusu po rukama Marijinim i jako smo zagrizli u monfortansku duhovnost i svi se predajemo Mariji i svi njoj prepuštamo uzde i stvarno mislim i vjerujem da naša Kraljica Mira svime ovim upravlja jer da nije davno bi se mi raspali".

Govoreći o vlastitom odrastanju, ističe kako je život u Međugorju snažno obilježio njegov put.

“Dolazim iz mjesta Vionica, župa Međugorje. Mogu reći da sam odrastao u crkvi i na Brdu ukazanja. Otac mi je godinama radio na tehnici u crkvi sv. Jakova u Međugorju pa sam se uvijek vrtio oko crkve, u crkvi i ispod nje i mogu reći da je u ključnim trenucima moga odrastanja to bila prevaga na koju stranu ću okrenuti. Kad su se stvari lomile uvijek bih čuo neku dobru propovijed koja bi me motivirala da se vratim na pravi put ili neki dobar savjet svećenika ili časne sestre. Odgajan sam u duhu međugorske duhovnosti i to je na kraju u meni i pobijedilo, odbacio sam sve ono zemaljsko što me vezalo i s Marijom pošao do Isusa.”

Jedna od tema o kojoj članovi pokreta često govore jest, kako kažu, kriza muževnosti u suvremenom društvu.

“Kad čovjek svjedoči često ili većinom ćemo čuti: baka moja je molila za mene ili mama me učila moliti. Jesi li ikad čuo da je netko rekao tata me naučio moliti, tata je sa mnom molio, tata je poticao na molitvu? Ja iskreno u hrvatskom narodu to još nisam čuo da mi je netko osobno svjedočio. A vidimo kroz Bibliju i evanđelje da je uloga oca toga koji prenosi djeci vjeru, uloga oca je da sina vodi u sinagogu, a mi smo se tu pogubili. Kod nas je ‘ženo moli’ ili ne daj Bože da muško u kući predmoli krunicu. To treba biti naša uloga da kažemo u sedam sati svi za stol, moli se krunica i kad kao otac tako postupiš svi sjedaju, a ženina uloga tu treba biti da je potpora, a ne da predvodi, mi smo ti koji trebamo predvoditi.”

Dodaje kako kroz zajednicu nastoje pomoći muškarcima da pronađu ravnotežu između odgovornosti, vjere i obiteljskog života.

“Također braću koja nisu u braku kroz različite teme i primjere iz vlastitog života učimo i spremamo kako biti pravi muškarac koji nije siledžija, koji zna svoju ulogu i prihvaća je i preuzima, da nije pasivni promatrač nego aktivni član obitelji, društva i zajednice u kojoj se nalazi. A da to najbolje pojasnim je ovako: mi učimo od Isusa Krista. On je znao kada treba ustati i govoriti i preuzeti svoju ulogu učitelja, a znao je i kada treba spustiti se i oprati noge braći, a najveći čin Isusove muževnosti bio je križ jer je tamo pokazao najveću snagu kroz potpunu žrtvu ljubavi.”

U zajednici se posebna pažnja posvećuje osobnom primjeru i konkretnom djelovanju.

“Mi svojim primjerom i radom na sebi možemo djelovati i poticati druge. Od silnih govora i pridika nema puno koristi ako nisu potkrijepljene djelima. Većinu novih članova koji dolaze u zajednicu privukao je baš taj naš aktivizam na svim poljima, od različitih inicijativa, pomaganja drugima, gradnje kuća, pomaganja siromašnima, rada s osobama s invaliditetom i slično. Onda kada nas pitaju odakle dolazi ta snaga možemo reći da dolazi iz temeljitog sakramentalnog života. Tu je izvor, tu pijemo vodu živu koja nam daje snage da idemo svaki dan naprijed.”

Formacija u pokretu traje tri godine, a kroz to vrijeme, kaže Sivrić, kod mnogih dolazi do dubokih promjena.

“Slama se tvrdo hercegovačko srce, hahah. Nastojimo kroz razne kateheze približiti što više vjeru našim članovima da je shvate i razumiju, da se sve sumnje i pomutnje iz njihovih umova sklone. Ima dosta u našem narodu i nekih krivovjerja i iskrivljenih slika, ponajviše o Bogu Ocu i o Majci našoj Mariji, pa kao temelj to ispravljamo i onda idemo lagano dalje i dublje u duhovni život.”

Jedna od inicijativa po kojoj su Marijini ratnici najpoznatiji je molitva krunice na javnim mjestima, najčešće na trgovima.

“Od Rimskog Carstva pa do komunizma uvijek netko pokušava Crkvu i evanđelje zaključati u sakristiju, ali to nije ono što Isus želi od nas. On kaže iziđite vani i naviještajte moje evanđelje, živite svoju vjeru da je svatko vidi. Zamislite da su prvi kršćani govorili da je to njihova osobna stvar, danas nas onda ne bi ni bilo, nitko ne bi ni čuo radosnu vijest evanđelja.”

Takve inicijative često izazivaju i kritike, pa i podsmijeh u javnosti.

“Sasvim je razumljivo da naše javno svjedočenje izaziva različite reakcije, pa i nerazumijevanje ili izrugivanje. Mi na to ne gledamo kao na sukob s ljudima, jer nas sveti Pavao uči da se ne borimo protiv krvi i mesa, već protiv duhovnih sila. Često su te teške riječi samo odraz unutarnjeg nemira ili rana koje ti ljudi nose. Zato na uvrede ne odgovaramo istom mjerom, već molitvom.”

Na pitanje jesu li ih kritike obeshrabrile, Sivrić odgovara kratko i jasno.

“Niti su nas poljuljale niti učvrstile. Mi znamo zašto ovo radimo i za koga i uvijek smo bili svjesni težine zadatka.”

Govoreći o javnim molitvama u društvu, smatra kako je svjedočenje vjere prirodan dio života vjernika.

“Ako smo mi kao država, tu mislim na Hrvatsku, i mi kao općine u Bosni i Hercegovini većinski katoličke, zašto bi bilo sporno da javno živimo svoju vjeru i da je javno svjedočimo? Pa i da nije tako, dužnost nam je tu istu vjeru svjedočiti i tu radosnu vijest dijeliti s drugima.”

Za muškarce koji osjećaju duhovnu prazninu, ali još uvijek oklijevaju napraviti prvi korak, ima jednostavnu poruku.

“Svi smo tu bili. Mislim da je u Hercegovini to česta pojava da je osoba blizu crkve, ali nikako da zagrize, nikako da osjeti prisutnost i ljubav živoga Boga, kao da se boji prići. U Hercegovini imamo veliku lepezu molitvenih zajednica različitih duhovnosti koje su sve dobre, ali nisu sve za svakoga. Moj savjet je da se priključe zajednicama, a ako im se neka i ne svidi ima izbora i čovjek se sigurno može u nekoj pronaći.”

Na kraju razgovora osvrnuo se i na budućnost djelovanja Marijinih ratnika u Hercegovini i mogućnost širenja zajednice.

“Međugorje ima sve, njemu ništa ne treba nadodavati osim možda još desetak fratara. Mi Međugorje trebamo početi živjeti. Često dobijem pitanje zašto se zajednica ne zove Međugorje, jer je običaj u našem pokretu da se grupa zove prema mjestu gdje se sastaje. Mi smo se i počeli sastajati u Međugorju u Oazi mira i ja kao voditelj i jedini formirani Marijin ratnik sam iz te župe, pa su se mnogi čudili zašto ne odmah Međugorje. Međutim, Međugorju tada nisu trebali Marijini ratnici u obliku u kojem oni inače djeluju. Ipak, ako se stvori dovoljan broj članova iz te župe, volio bih da se i tamo osnuje zajednica", zaključio je Sivrić za medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U današnjoj katehezi, kojom je nastavio proučavanje Dogmatske konstitucije II. vatikanskog koncila o Crkvi Lumen gentium, papa Lav XIV. je napomenuo da se u 8. broju Konstitucije Crkvu opisuje kao "složenu stvarnost" i pojasnio u čemu se sastoji ta složenost. Napomenuo je moguće odgovore, primjerice da je Crkva složena jer je teško objasniti njenu narav ili da ustanova s dvije tisuće godina povijesti ima obilježja drugačija od bilo koje druge društvene ili religiozne skupine.

U latinskom jeziku, međutim, riječ „složena“ označuje prije uređeno jedinstvo različitih vidova ili dimenzija unutar iste stvarnosti. Zato Lumen gentium može ustvrditi da je Crkva dobro ustrojen organizam u kojemu zajedno postoje ljudska i božanska dimenzija, bez razdvajanja i bez miješanja.

Papa je dodao da je prva dimenzija odmah uočljiva, jer je Crkva zajednica muškaraca i žena koji dijele radost i napor bivanja kršćanima, sa svojim vrlinama i manama, navješćujući evanđelje i postajući znakom Kristove prisutnosti koja nas prati na putu života. Ipak, taj vid – koji se očituje i u institucionalnom ustroju – nije dostatan za opisivanje prave naravi Crkve, jer ona posjeduje i božansku dimenziju, istaknuo je Sveti Otac i nastavio:

Ona se ne sastoji u nekom idealnom savršenstvu ili u duhovnoj nadmoći njezinih članova, nego u činjenici da je Crkva rođena iz Božjega nauma ljubavi prema čovječanstvu, ostvarenoga u Kristu. Crkva je, dakle, u isto vrijeme zemaljska zajednica i mistično Tijelo Kristovo, vidljiva skupština i duhovno otajstvo, stvarnost prisutna u povijesti i narod hodočasnik prema nebu.

Ljudska i božanska dimenzija skladno se nadopunjuju, a da jedna ne nadvladava drugu; tako Crkva živi u tom paradoksu: ona je stvarnost istodobno ljudska i božanska, koja prihvaća grešnoga čovjeka i vodi ga k Bogu. Da bi rasvijetlila takvo crkveno stanje, Lumen gentium upućuje na Kristov život. Naime, tko je susretao Isusa na putovima Palestine, doživljavao je njegovu ljudskost, ali su se učenici po tome otvarali susretu s Bogom, napomenuo je Sveti Otac i dodao:

Kada, u svjetlu Isusove stvarnosti, Crkvu promatramo izbliza, u njoj otkrivamo ljudsku dimenziju sastavljenu od konkretnih osoba, koje katkad očituju ljepotu evanđelja, a katkad se muče i griješe kao svi.
Ipak, upravo preko svojih članova i svojih ograničenih zemaljskih vidova očituju se Kristova prisutnost i njegovo spasenjsko djelovanje. Kako je govorio Benedikt XVI., ne postoji suprotnost između evanđelja i ustanove; naprotiv, crkvene strukture služe upravo ostvarenju i konkretizaciji evanđelja u našem vremenu. Ne postoji neka idealna i čista Crkva, odvojena od zemlje, nego samo jedna Kristova Crkva, utjelovljena u povijesti.

Svetost Crkve sastoji se u činjenici da Krist prebiva u njoj i nastavlja se darivati po malenosti i krhkosti svojih članova. Promatrajući to trajno čudo koje se u njoj zbiva, razumijemo Božju metodu: On postaje vidljiv kroz slabost stvorenja, nastavljajući se očitovati i djelovati. To nas i danas osposobljava za izgradnju Crkve: ne samo uređujući njezine vidljive oblike, nego gradeći onu duhovnu građevinu koja je Kristovo Tijelo, po zajedništvu i ljubavi među nama, zaključio je Sveti Otac.

(Vatican News)

"Istina je da postoji izvanredno djelo zla, ali postoji i odgovornost svakog pojedinca. Iza mnogih odluka stoji odgovornost mnogih ljudi koji su na pozicijama moći, primjerice u politici ili vojsci.''

Vlč. Ramírez Almanza je ravnatelj Instituta Sacerdos na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum. Već 20 godina vodi tečaj o egzorcizmu. Tečaj se znanstveno bavi različitim dimenzijama egzorcističke službe i molitve za oslobođenje: teološkim, društvenim, medicinskim i pravnim. Sudjelovanje je otvoreno za svećenstvo, posebno egzorciste, kao i za laike. Tečaj izričito ne daje nikakvu ovlast za obavljanje egzorcističke službe - samo biskup to može učiniti, prenosi KTA.

Egzorcizam je ritualno istjerivanje zlih sila i duhova iz osoba, drugih živih bića ili predmeta. Takve prakse postoje u mnogim kulturama i namijenjene su holističkom pročišćavanju i iscjeljivanju. Katolička crkva egzorcizam shvaća kao molbu Bogu da oslobodi čovjeka od moći zla.

Od 1994. postoji Međunarodno udruženje egzorcista koje je Vatikan službeno priznao 2014. godine. Prema informacijama Međunarodnog udruženja egzorcista, Udruga ima oko 900 aktivnih egzorcista i 130 pomoćnih egzorcista. Osnivač Associazione Internazionale Esorcisti (AIE) bio je svećenik Gabriele Amorth koji je preminuo 2016. godine. Njegov život poslužio je kao predložak za film "Papin egzorcist" (2023).

U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola.

Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.« »Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’

Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga.

Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Svećenik: vlč. Odilon Singbo.

U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!«

A on im ireče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.« Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Djelovanje Udruge branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata iz Viteza svelo se na obilježavanje različitih obljetnica, dok je samo stanje bivših branitelja i ljudi koji su ostali pogođeni ratom katastrofalno. „Zatvorili su se u sebe, sve ih je manje, umiru, nema nekih aktivnosti za njih… Evo sad pokušavamo i u Središnjoj Bosni nekakvu duhovnu obnovu za branitelje. Uistinu je jaka duhovna potreba za tim.“

Josip također ima posljedice rata, ali kaže da je za njega sreća što je pronašao put vjere. Od 2000. godine se uključio u različite duhovne obnove na koje često ide, kao i na hodočašća u Međugorje. Za njega je jačanje duhovnog života pojedinca ključna u saniranju ratnih posljedica.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

„Bilo je puškaranja, imali smo dobar položaj, pa nije bilo poginulih među nama. Na rodnoj grudi i danas živim ja, moja tri brata i sestra.“ – kaže Jerko.

Na pitanje jesu li molili u ratu kaže: „O kad stisne, onda se moli znaš kako. Jedno smo vrijeme imali i misu i onda je bila puna crkva. Kad je nevolja – onda je Bogomolja!“ – zaključuje Jerko.

Navodi još jedno Božje čudo: U njihovoj župi je crkva posvećena Svim Svetima, i na oltaru se nalazi oltarna slika koja predstavlja Sve svece. Kako su počeli granatirati u tom pravcu, željeli su izvaditi sliku iz okvira kako bi je sklonili, međutim slika se nije dala izvaditi, makar su toliko pokušavali izbijati je iz okvira, da su je i oštetili. I kasnije nakon rata, kad su je htjeli renovirati, bez problema je izašla iz okvira. To im je bila baš Božja potvrda kako su Svi sveti željeli ostati s njima i štititi ih.

Sad kad vrati film unatrag, vidi kako je rat presjekao i njegov život i kako se cijeli život dijeli na vrijeme prije i poslije rata. Posljedice rata se osjećaju u narušenom psihičkom zdravlju, napetosti, agresivnosti, kad brzo planeš – i to su najviše osjetili njegova supruga i djeca i zbog toga mu je žao.

Bio je sudionik Duhovne obnove za branitelje i prošle godine, kada su bili samo njih četvero, a na ovu duhovnu obnovu ih je došlo jedanaestoro. Oduševljeni su svime i kaže da sad samo pitaju. 'Kad će biti dogodine?'

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

LaBeouf, koji se nedavno našao u medijima zbog uhićenja na Mardi Gras festivalu u New Orleansu te je optužen po tri točke za napad, izjavio je kako sebe smatra “pravim katolikom”. Nedugo nakon incidenta viđen je na misi, a o svojoj vjeri i ranije je govorio otvoreno.

Prekretnicom na svom duhovnom putu naziva snimanje filma Fury iz 2014. godine, u kojem je tumačio lik Boyda “Bible” Swana. Film, u kojem glume i Brad Pitt te Jon Bernthal, prikazuje snažnu scenu citiranja proroka Izaije uoči bitke.
“Pronašao sam Boga snimajući Fury. Postao sam kršćanin na vrlo stvaran način”, izjavio je ranije, opisujući to kao potpuno predanje i promjenu srca koja mu je, kako kaže, spasila život.

Izvor: novizivot.net

Izvor: KTA

U svojoj trgovini, punoj šarenih cipela, remena i novčanika, Arellano dočekuje svaku mušteriju toplim osmijehom. Danas ima 58 godina, a neformalnu titulu “obućara papa” stekao je gotovo od nule.Od Perua do Rima“U Italiju sam došao 1990., a trgovinu sam otvorio 1998.”, objašnjava rođeni stanovnik Trujilla u Peruu - regije poznate po vrsnim obućarskim majstorima. Već sa 14 godina zarađivao je kao pravi majstor.

Zbog ekonomske krize u domovini odlučio je potražiti bolji život u Italiji. “Počeo sam ovdje popravljajući cipele”, prisjeća se, okružen alatima i komadima kože, dok nad njegovom radionicom bdiju slike Blažene Djevice Marije i Padre Pija. Njegove ručno izrađene cipele po mjeri brzo su stekle dobru reputaciju. Blizina Vatikana otvorila mu je vrata posebnoj klijenteli - najprije redovnicama i svećenicima, zatim biskupima i kardinalima.

Poseban klijent - papa.

Jedan od njegovih klijenata bio je kardinal Joseph Ratzinger - mirna i diskretna osoba. U početku ga je poznavao samo kao stalnog kupca. No 19. travnja 2005. Ratzinger je izabran za papu Benedikta XVI. Bio je to velik trenutak za Arellana: papa je nosio njegove crvene cipele koje su postale prepoznatljiv simbol Benediktova pontifikata. Tijekom godina izradio mu je više pari cipela, a nakon papine smrti s ponosom je isticao fotografiju na kojoj Benedikt nosi njegove cipele.

Papa Franjo i novi početak

Arellano priznaje da nije bio blizak papi Franji, koji je nosio ortopedske cipele istog postolara više od 40 godina - što Arellano s poštovanjem ističe. Ipak, papa Franjo mu je blagoslovio vjenčane prstenove povodom 25. godišnjice braka.Njegova priča s papama nastavila se i dalje: zajedno sa sinom, koji sada radi s njim, primljen je kod pape Lava XIV., njihova sunarodnjaka.

“On je divan čovjek. Razgovarali smo na španjolskom i prisjećali se Perua”, kaže Arellano.Papa Lav XIV. naručio je cipele od njega. Arellano pokazuje mapu s pažljivo zapisanim mjerama Papinih stopala. “Ponudio sam mu razne boje, ali on je inzistirao na crnoj”, prisjeća se. Dvadeset dana nakon susreta isporučena su dva para cipela izrađena po mjeri, čime je još jedno poglavlje njegove nevjerojatne priče uspješno zaključeno.