“Papa se pojavio na balkonu Trga sv. Petra, započeo je Regina Caeli, i to je učinio izuzetno dobro,” rekao je otac Mehlhart, dominikanski svećenik iz Njemačke s istaknutom karijerom u vođenju zborova i orkestara u Oxfordu, Beču i Münchenu.

Ova nova inicijativa poziva vjernike da svojim glasovima pridruže pjesmi pape Lava XIV., koji je to sam učinio nekoliko puta od svog izbora.

“Ima prekrasan glas,” rekao je otac Mehlhart. “Iskusan je pjevač. Veći dio svog života proveo je u redovničkoj zajednici, među braćom u kojoj je svakodnevno pjevanje časoslova uobičajeno.”

“Ljudi su se željeli pridružiti,” dodao je dominikanski svećenik. “Pomislio sam: ‘Pa, mogu im pomoći. Povucimo ovaj projekt i omogućimo ljudima da pjevaju s Papom.'”

Pokrenuta u suradnji s Vatikanskim dikasterijem za komunikacije, svrha “kratkih edukativnih video tutorijala” na društvenim mrežama je dvostruka:

Cilj je ne samo učiniti bogatu baštinu gregorijanskog pjevanja dostupnom svima, već i “pomoći Božjem narodu da zapjeva s Svetim Ocem tijekom nadolazećih velikih liturgijskih slavlja.”

Koje napjeve odabire podučavati vjernike? “Odgovor je vrlo jednostavan,” objasnio je otac Mehlhart. “Učim ljude one napjeve koje Papa zapravo pjeva. Kad otpjeva nešto novo, mi ćemo vas podučiti kako pjevati s njim.”

U duhu svetog Augustina

Diljem svijeta mogu se primijetiti napori za dijeljenje i oživljavanje glazbenog blaga Crkve.

U Rimu Papinski institut za sakralnu glazbu, koji djeluje kao sveučilište Vatikanske države za crkvenu glazbu, predvodi u ovom nastojanju.

Međunarodni institut nudi 21 studij u sedam disciplina, uključujući kompoziciju, zborsko dirigiranje, orgulje i napjeve.

Budući da sakralna glazba “postoji već 2.000 godina,” otac Mehlhart naglasio je da ne izmišljaju ništa novo, već pomažu u oživljavanju dugotrajne tradicije zajedno s papom Lavom, koji “nadahnjuje sve nas da se više uključimo u sakralnu liturgiju i hvalimo Boga pjesmom.”

Nadalje, rektor instituta naglasio je: “On je augustinac, a sveti Augustin bio je uvjeren da je molitva kroz pjesmu vrlo ugodna i dobra stvar. Ima tu poznatu izreku: ‘[Tko] pjeva, dvostruko moli,’” što znači da “onaj tko pjeva slavi Boga i propovijeda Božju riječ više nego što to možemo samo riječima.”

Kao što je Crkva odavno ponavljala, “glazba je vrlo važna za duhovni život vjernika.”

“Sveci pjevaju,” rekao je otac Mehlhart. “Oni žive s Bogom na nebu, vide ga i pridružuju se radosti anđela; a na nama je, ljudima na zemlji, da im se pridružimo i učinimo ovaj svijet još više nebeskim.”

Uz pomoć studenata Papinskog instituta za sakralnu glazbu, otac Mehlhart objašnjava kako čitati i pjevati jednostavne glazbene note, kao i značenje dubokih latinskih tekstova.

To dolazi u vrijeme kada se čini da gregorijanski napjev izumire. Iako crkveni dokumenti poput Sacrosanctum Concilium navode da gregorijanski napjev ima “istaknuto mjesto u liturgiji,” Echie je objasnio: “u praksi to nije tako.”

Imati nekoga tko [donosi napjeve ljudima] poput je oživljavanja. Otac Robert ponovno evangelizira ljude, ne samo na lokalnoj razini, već i globalno.

Utjecaj na vjernike i nade za daljnji doseg

S gotovo milijun pregleda prvih videa u jednom tjednu, globalni utjecaj kratkih i interaktivnih videa neosporan je.

Sveti Otac ozbiljno pristupa gregorijanskom napjevu, a s obzirom na hijerarhijsku strukturu Crkve, biskupi će to svakako slijediti, sve do naših lokalnih crkava.

quovadisecclesia.com

ODGOVOR: Ako bih bio đavao i imao namjeru uništiti muškarce u 21. stoljeću, postupao bih vrlo promišljeno, koristeći se suptilnim, ali učinkovitim strategijama koje bi ih postupno udaljavale od Boga, obitelji, autentičnog identiteta i poslanja koje im je Bog namijenio.

Evo glavnih metoda koje bih primijenio:

1. Potkopavanje identiteta

Poticao bih muškarce da izgube svijest o svom identitetu kao Božjih sinova i hranio bih osjećaj manje vrijednosti ili lažne superiornosti.

Promicao bih zbunjenost oko pojma muževnosti, prikazujući je kao otrovnu ili zastarjelu.

2. Iskrivljavanje slike o spolnosti

Masovno bih širio pornografiju, ovisnosti o njoj, i iskrivljene seksualne navike koje bi ih učinile nesposobnima za zdrave odnose, brak i očinstvo.

Poticao bih razvrat i površnost odnosa, kako bi izgubili sposobnost vezivanja, povjerenja i istinske ljubavi.

3. Uništenje obitelji

Podržavao bih rastavu braka kao nešto prihvatljivo, jednostavno i bez posljedica.

Ohrabrivao bih izbjegavanje odgovornosti, potičući muškarce da zanemare svoju ulogu supruga i oca.

4. Duhovna mlakost i ravnodušnost

Činio bih ih zauzetima i rastresenima da nemaju vremena za molitvu, sakramente, ili osobni odnos s Bogom.

Uvjeravao bih ih da je vjera nešto zastarjelo ili za slabe, i razvijao bih njihovu oholost te odbijanje Božje milosti.

5. Materijalizam i pohlepa

Promicao bih materijalne vrijednosti, novac i moć kao najvažnije ciljeve, što bi rezultiralo time da zanemare duhovni život, obitelj i zajednicu.

Ohrabrivao bih natjecanje i zavist, umjesto suradnje, solidarnosti i služenja bližnjima.

6. Izolacija i emocionalno otuđenje

Poticao bih virtualni svijet kao zamjenu za stvarne ljudske odnose, ohrabrivao ovisnost o društvenim mrežama, videoigrama i drugim oblicima izolacije.

Uvjeravao bih muškarce da ranjivost i iskrenost nisu muževni, stvarajući emocionalno zatvorene ljude koji se ne mogu osloniti jedni na druge.

7. Mentalno i tjelesno iscrpljivanje

Uveo bih kulturu stalnog umora i iscrpljenosti zbog rada, stresa i prevelikih očekivanja.

Potičući nezdrave navike, oslabio bih njihovu fizičku snagu i mentalnu jasnoću, čineći ih lakšim metama za depresiju, tjeskobu i ovisnosti.

8. Širenje relativizma i nihilizma

Propagirao bih ideju da apsolutna istina i moralne vrijednosti ne postoje, što bi vodilo osjećaju praznine, besmisla i očaja.

Uvjeravao bih ih da je njihova vrijednost uvjetovana društvenim prihvaćanjem, što bi ih činilo ranjivima i manipulativnima…

——————–

“Sapienti sat”, tj. pametnome dovoljno, zaključuje p. Siniša Štambuk svoju objavu na Facebook profilu.

Izvor: Siniša Štambuk Facebook

Večer je započela snimanjem uživo podcasta „Das Café am Rande der Freundlichkeit”, čiji autori – troje bivših članova Crkve – u svom sadržaju često provociraju i izruguju tradicionalne vrijednosti. Nakon podcasta, jedan od voditelja, Wolfram Felice, preuzeo je ulogu DJ-a i u crkvi pokrenuo takozvanu „Slashy Disco” – plesnu zabavu uz glasnu elektroničku glazbu i svjetlosne efekte, piše lokalni portal u Salzburgu.

Osuda i zgražanje vjernika

Scene plesanja i razuzdane zabave u crkvi, koje su se ubrzo proširile društvenim mrežama, izazvale su val zgražanja i nevjerice među vjernicima, ne samo u Austriji, već i diljem Europe i svijeta.

“Ovo je svetogrđe bez presedana. Crkva je mjesto susreta s Bogom, a ne prostor za zabavu ovakve vrste” poručio je jedan hrvatski svećenik, dodajući da je riječ o dubokom nepoštivanju Presvetog i vjerskih osjećaja tisuća vjernika.

Komentari vjernika na društvenim mrežama još su snažniji:

„Zgrožen sam. Ovo nije otvorenost, ovo je otpadništvo.” „Bog se izbacio iz vlastite kuće – da bi se slavilo čovjeka i glazbu svijeta.” „Otvorili smo vrata, ali koga smo pustili unutra?”

Mnogi se pitaju kako je ovakvo nešto moglo biti odobreno od strane nadbiskupije, posebno s obzirom na to da su autori podcasta otvoreno rekli da su istupili iz Crkve i da govore o kontroverznim temama koje nisu u skladu s katoličkim naukom.

„O svemu smo bili unaprijed iskreni prema organizatorima”, rekao je Marco Wagner, jedan od voditelja, u izjavi za Salzburger Nachrichten. „U crkvi se nismo autocenzurirali.”

Manifestacija s možda dobrom namjerom ali dijaboličnom realizacijom

„Duga noć crkava”, koja se održava svake godine u više europskih zemalja, osmišljena je kao ekumenska inicijativa s ciljem približavanja Crkve suvremenom čovjeku. Ovogodišnje izdanje u Salzburgu okupilo je 57 crkava i 250 događanja, a prema podacima Nadbiskupije Salzburg, manifestaciju je posjetilo oko 25.000 ljudi.

Tema večeri bila je „Wir können #offen” („Možemo biti otvoreni”) – s dvostrukim značenjem: otvorenost crkava prema društvu, ali i poziv na kršćansku nadu. No, za mnoge vjernike upravo je manifestacija u crkvi sv. Andrije pokazala kako otvorenost bez razlučivanja može dovesti do ozbiljnih duhovnih zastranjenja.

Projektni voditelj događanja u Salzburgu, Dominik Elmer, izjavio je: „Osjeća se živost u gradu – ljudi razgovaraju o Bogu i svijetu.” No, dok se mnogi možda i jesu okupili, postavlja se pitanje je li Bog bio slavljen – ili izbačen iz vlastitog hrama.

Što nakon ovoga?

Crkva je kroz povijest bila progonjena, napadana i ismijavana – no rijetko kada su se ovakvi čini dogodili s njezinim izričitim dopuštenjem. Vjernici diljem Europe pozivaju na javnu ispriku i ozbiljnu refleksiju unutar Crkve, kako bi se zaštitila svetost njezinih prostora i dostojanstvo vjere.

„Crkve su posvećene, a oltari su sveta mjesta. Tamo se slavi živa prisutnost Kristova. Kada to zaboravimo – izgubili smo sebe.”

Nova epizoda podcasta „Das Café am Rande der Freundlichkeit”, snimljena u Andräkirche, bit će objavljena u utorak, 27. svibnja 2025. ujutro u 6 sati. No mnogi se pitaju – hoće li Crkva uopće reagirati na ovu sablazan, ili će šutjeti pred onim što vapi za osudom?

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«

Svećenik: vlč. Marko Torbar.

Masih je radio za Malika Irfana posljednje tri godine, a nakon incidenta uhićen je te zadržan u pritvoru gdje je i mučen. Njegov brat, Riyasat Masih, napomenuo je da pretragom njihove kuće nisu pronađeni ukradeni predmeti. Slučaj je trenutno pod istragom.

Zagovornik prava manjina Joseph Janssen oštro je osudio napad, ističući sustavni obrazac nasilja mafijaškog stila, vjerskog progona i nemara države u Pakistanu. „Ovo nije izolirani incident“, rekao je, referirajući se na nedavno mučenje i smrt drugog kršćanina, 28-godišnjeg Asifa Masiha. „Takva brutalnost ne događa se bez sustavnih propusta. Pakistan mora ispuniti svoje međunarodne obveze u području ljudskih prava i osigurati da takva djela ne ostanu nekažnjena“, kazao je Janssen naglasivši duboko ukorijenjenu kulturu nekažnjavanja, gdje počinitelji unutar policijskih snaga i elitnih krugova djeluju bez straha od posljedica. „Kada sama provedba zakona postane oruđe mučenja, a značka postane dozvola za ubijanje, pravda prestaje biti pravda - postaje selektivna tiranija“, rekao je Joseph, prenosi zenit.org.

Obitelj Kashifa Masiha sada se boji odmazde i traži zaštitu od države, budući da glavni optuženik uživa značajan društveni i politički utjecaj, što bi moglo ometati pravni postupak. Pakistan je napravio neke značajne zakonodavne korake; međutim, zakon protiv mučenja i smrti u pritvoru još nije donesen, što ga čini nedjelotvornim. „Zakoni na papiru ne znače ništa kada se pravosudni sustav savija pred moći i ušutkava nemoćne“, rekao je branitelj ljudskih prava Ashik Naz. U zajedničkoj izjavi, aktivisti su ponovili: „Nijedan čin, nijedna značka, nijedna uniforma ne bi smjela nikoga staviti iznad zakona.“

Inače, američki State Department službeno je Pakistan proglasio „zemljom od posebne zabrinutosti“ zbog teških kršenja vjerskih sloboda i duboko ukorijenjenih obrazaca zlostavljanja. To uključuje izvansudska ubojstva, mučenje u pritvoru, suzbijanje civilnog društva i medija, uznemiravanje branitelja ljudskih prava, diskriminirajuće zakone o bogohuljenju usmjerene na vjerske manjine, široko rasprostranjeno nekažnjavanje počinitelja i upornu neaktivnost ili sudioništvo države.

Volonter Hoda za život u Vinkovcima Vedran Herceg istaknuo je da su se okupili u ovoj inicijativi jer im je svima zajedničko da se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

„Vrijeme je da ova znanstvena i ljudska činjenica – da život počinje od začeća, bude u službi hrvatskog naroda, hrvatskih obitelji i hrvatske djece. Svi smo mi pozvani biti zaštitnici žena i djece od svakog oblika nasilja. Činjenica je da je svako dijete dar. Kao muškarci, supružnici i očevi, u svojim obiteljima dijelimo obaveze i odgovornosti s našim suprugama i majkama naše djece. Mi hodamo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. Istraživanja pokazuju da je 75% žena koje su imale pobačaj to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Tražimo da se trudnicama koje se nalaze u teškim životnim prilikama pruži konkretna društvena, zakonska i ekonomska pomoć. One imaju pravo na to. Dijete koje nose nije samo dar njima, već svima nama, cijelom društvu”, istaknuo je Herceg.

Koordinator Hoda za život u Vinkovcima Ivan Ćaleta rekao je: „Pomoći trudnici – uvijek znači pomoći joj da zaštiti život svog sina ili kćeri. Poticanje žene na pobačaj – usmrćivanje nerođenog djeteta nikada nije ‘pomoć’. Poruka da pobačajem žena sebe emancipira je – izmišljotina, manipulacija. Usmrćivanje nerođenog djeteta je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti, jer se događa na zakonit način. Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi. Postoji pravo na život! Znanost jasno potvrđuje da ljudski život počinje od začeća, ali današnje društvo često zanemaruje te znanstvene i ljudske činjenice pod utjecajem straha, ideologija i kulture smrti te raznih pritisaka. Naša ljudska i građanska dužnost je štititi i voljeti život od njegovog začeća do prirodne smrti! Naša ljudska i građanska dužnost je također i zadržati mlade ljude, mlade obitelji u našoj Slavoniji! Ne želimo da mlade obitelji napuštaju Slavoniju. Želimo da ostanu, da se oni koji su otišli vrate i da ovdje odgajaju svoju djecu.“

Istaknuo je da je Slavonija kroz povijest krvlju branjena, i zato je posebno zahvalio hrvatskim braniteljima na žrtvi u Domovinskom ratu. „Danas, na tim temeljima želimo graditi budućnost – radosno i zahvalno u zaštiti života i dostojanstva svakog čovjeka. Želimo ohrabriti mlade obitelji da se ne boje života”, rekao je Ćaleta.

Ove godine u Hodu za život sudjeluje 17 gradova. Prvi put za život, obitelj i Hrvatsku hodat će i građani Šibenika i Karlovca., javlja IKA.

Euharistijsko slavlje u 15 sati predvodit će apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua u koncelebraciji svećenika. Na kraju mise bit će posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Nakon mise je euharistijsko klanjanje, tijekom kojeg će biti i posveta Srcu Isusovu koje predvodi o. Mato Anić SJ, glavni urednik Radio Marije BiH, odgovoran za Svećenički marijanski pokret u BiH.

Cjelodnevni simpozij, euharistijsko slavlje i klanjanje, glazbeno će animirati Zbor mladih Gospićko-senjske biskupije, Alan Hržica i KES Duhovni kutak.

Hodočasnici se mogu prijaviti vlč. Marinku Miličeviću na e-mail [email protected], o. Mati Aniću na e-mail [email protected] te vlč. Josipu Šimatoviću na e-mail [email protected].

Program će uživo prenositi Laudato TV.

U liturgiji su aktivno sudjelovali potomci Bleiburških žrtava. Prvo čitanje i psalam čitao je Tomislav Frković, nećak nestalih Jasne i Mirne Frković, dok je drugo čitanje pročitala Mira Bašić-Severin, kći preživjele logorašice Mirne Severin-Sturmer. Svetu misu uveličali su ženska klapa Valovi i muška klapa BA, koje su osnovali potomci hrvatskih iseljenika u Argentini. Uz oltar su stajali mladi Hrvati i Hrvatice odjeveni u narodne nošnje, s hrvatskim zastavama u rukama, prenosi narod.hr.

U emotivnoj homiliji, fra Peranić je istaknuo da uspomena na hrvatske žrtve ne smije biti izbrisana iz narodnog pamćenja. „Okupljeni smo jer svoje volimo i za njih molimo“, poručio je, dodavši da se njihova žrtva sjedinjuje s Kristovom, a molitva je ono što im kao narod dugujemo.

Na završetku misnoga slavlja okupljeni su otpjevali himnu Republike Hrvatske, dajući još jednom snažan znak vjernosti, zahvalnosti i pamćenja prema poginulima na Bleiburgu i Križnom putu.

On je u propovijedi ukratko predstavio lik Sv. Franje Asiškoga naglasivši kako je njegov život bio potpuno prožet Kristom i da je živio Evanđelje bez kompromisa. Pozvao je nazočne da budu ljudi koji će biti dotaknuti Franjinim primjerom.

Uslijedilo je druženje u samostanskoj dvorani tijekom kojeg je s. Hijacinta Batinić govorila o načinu života i rada u samostanu, objavljeno je na mrežnoj stranici klarise.ba.

Fra Marin je zahvalio na gostoprimstvu i rekao nešto o radu i aktivnostima međugorskih bratstava, a hodočasnici su potom postavljali pitanja i zapisali svoje molitvene nakane.

Populi Romani: Utješi one koji su bez doma i zaštite

Papa Lav XIV., koji je nedavno službeno započeo svoju službu rimskog biskupa i pastira, nakon euharistijskog slavlja u bazilici svetog Ivana Lateranskog, u nedjelju 25. svibnja, posjetio je i baziliku svete Marije Velike. Papa je stigao u papamobilu, a zajedno s okupljenim mnoštvom, pred bazilikom su ga dočekali kardinal nadsvećenik Stanisław Ryłko i nadsvećenik koadjutor bazilike Rolandas Makrickas, koji su zatim pratili Papu pri njegovom ulasku kroz Sveta vrata, pa sve do kapele Paoline.

Molitva pred grobom pape Franje i Gospinom ikonom

Papa Lav XIV. se u toj kapeli Pavla Petoga najprije zaustavio pred bijelim mramornim grobom svog prethodnika, pape Franje, gdje se u tišini nakratko pomolio.

Sveti Otac se zatim zaustavio u dubokoj molitvi i pred ikonom Gospe Salus Populi Romani koja već stoljećima bdije nad stanovnicima Vječnog grada. Podsjetimo da je tijekom dvanaest godina pontifikata papa Franjo posjetio i zadržao se u molitvi ispred te marijanske ikone sto dvadeset i šest puta, osobito prije i poslije svakog apostolskog putovanja, te nakon četiri hospitalizacije u Poliklinici Gemelli.

Papa Lav XIV. je stoga Majci Mariji povjerio početak svoje službe kao rimskog biskupa te joj darovao buket bijelih i žutih ruža. Zatim je uputio molitvu Blaženoj Djevici Mariji, ističući da je to „najbolji prinos koji čovječanstvo može prikazati Bogu“. Petrov nasljednik zamolio je Gospu da vodi „lađu Crkve prema luci mira, čuvajući je od opasnosti“ te da čuva grad Rim, tješeći „one koji u njega stignu bez doma i zaštite“.

„Pogledaj na mnoštvo vjernika, o Majko Spasiteljeva, očuvaj ih od nesreće i patnje, izbavi ih od zla i zloga, obaspi ih obiljem svoje dobrohotnosti. A kada ponovno dođe tvoj Sin, Bog naš, štiti svojim majčinskim zagovorom našu ljudsku krhkost i svojom nas nježnošću isprati u vječnost“, tako je molio papa Lav XIV.

Pozdrav s lože bazilike

Papa je zatim iz središnje lože bazilike pozdravio okupljene istim pozdravom uskrslog Krista - „Mir vama“ - koji je uputio prvi put cijelom svijetu na dan kada je izabran za Papu, te nastavio: „Dobra večer svima, hvala vam što ste večeras ovdje, ispred ove Bazilike, na dan kada svi zajedno kao članovi Rimske biskupije slavimo prisutnost njezina novog biskupa. Sretan sam što ste ovdje i zahvaljujem vam od srca.“

Zatim je zahvalio onima koji rade u Bazilici i pomažu vjernicima u molitvenom životu te u pobožnosti prema Majci Božjoj. „Posjet bazilici svete Marije Velike“, dodao je Papa, „lijepa je prilika za obnovu te pobožnosti prema Gospi Salus Popoli Romani, koja je tako često pratila rimski narod u njihovim potrebama.“ Zatim je upravio Bogu molitvu „da nas sve blagoslovi, sve naše obitelji i voljene, te da nam svima pomogne da zajedno hodimo u Crkvi kao jedna Božja obitelj“. Na kraju su svi okupljeni zajedno izmolili molitvu Zdravo Marijo na talijanskom jeziku, a potom im je papa Lav XIV. udijelio svoj apostolski blagoslov. (kta/rv)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.

A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost – što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Svećenik: p. Ivan Dominik Iličić.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.«

Svećenik: fr Luka Madunić.

Biskup Petanjak je istaknuo da je Isus proslavljen ne u trenucima moći, nego u trenutku kad ga Juda izdaje – tada pokazuje ljubav koja ne prestaje unatoč izdaji. “Slava dolazi iz poslušnosti, vjernosti i prihvaćanja križa,” poručio je biskup, dodajući da se kršćanska ljubav ne temelji na emocijama, nego na odluci, žrtvi i spremnosti na služenje – pa i prema onima koji nam nisu bliski.

Krizmanike je pozvao da darove Duha Svetoga ne shvaćaju kao privilegiju, već kao poziv na odgovornost i svjedočenje vjere u svakodnevici. “Ti darovi nisu znak časti, već alati za ljubav, razumijevanje, hrabrost i praštanje,” rekao je.

U svojoj poruci mladima, ali i svim okupljenima, biskup Petanjak je ukazao na Isusovu unutarnju snagu i slobodu – snagu koja se ne gubi u osveti, ni u mržnji, već ostaje postojana u ljubavi.

Na kraju slavlja, biskup je zahvalio svećenicima, časnim sestrama i roditeljima koji su sudjelovali u pripremi krizmanika i organizaciji ovoga duboko duhovnog događaja, koji je još jednom pokazao živu vjeru i snažno zajedništvo hrvatske katoličke zajednice u austrijskoj prijestolnici.

croexpress.eu

Ovoga 7. ožujka navršilo se 400 godina od dana kada je bretonski seljak iskopao kip sv. Ane na mjestu koje mu je naznačeno u ukazanjima. Toga dana započela je kulminacijska faza proslave 400. obljetnice ukazanja koja će završiti 26. srpnja na blagdan sv. Ane i na godišnjicu prve mise u novom svetištu. Originalna figurica sv. Ane izgubljena je tijekom Francuske revolucije.

Izgrađena po nalogu svete Ane ta crkva je obiteljsko svetište jer pokazuje Isusovu ukorijenjenost u njegovu obitelji. Ovdje se štuju oba Marijina roditelja, Ana i Joakim, kao i njezini djed i baka Emerentiana i Stolanus, poznati iz apokrifa.

Sv. Anu posebno posjećuju bračni parovi koji ne mogu imati djecu. Nakon rođenja djeteta vraćaju se u svetište i ostavljaju dječju čarapu u svetištu kao zavjetni prinos. Prvi koji je iskusio ovu milost bio je sam Yvon Nicolazic i njegova supruga Guillemette koji u vrijeme ukazanja nisu imali potomstva, a kasnije su imali četvero djece.

Kao što reče jedan od djelatnika u tom svetištu danas se sv. Ana također suočava s novim izazovom: “Kao majka i baka, ona može ponukati žene da požele biti majke. U svijetu u kojem se smrt promiče, ona je zagovornica i nositeljica života”, izvijestila je u subotu 24. svibnja KTA.

Kurija je ustanova koja čuva i prenosi povijesno sjećanje Crkve i službe njezinih biskupa, rekao je Papa. „Ovo je vrlo važno. Pamćenje je bitan element u živom organizmu. Ono nije samo okrenuto prema prošlosti, nego hrani sadašnjost i usmjerava prema budućnosti. Bez sjećanja se gubi put, gubi se smisao putovanja“, naglasio je. To je, dodao je, prva misao koju želi podijeliti s njima: raditi u Rimskoj kuriji znači pridonijeti održavanju živog sjećanja na Apostolsku Stolicu, kako bi se papina služba mogla provoditi na najbolji mogući način. Po analogiji, to se može reći i za službe u državi Vatikanskog Grada.

„Postoji još jedan aspekt na koji bih želio podsjetiti, a koji je komplementaran onom sjećanja. To je misionarska dimenzija Kurije i svake institucije povezane s Petrovom službom. Papa Franjo je na tome puno insistirao te je, u skladu s projektom iznesenim u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium, reformirao Rimsku kuriju iz perspektive evangelizacije apostolskom konstitucijom Praedicate evangelium. I to je činio slijedeći stope svojih prethodnika, osobito sv. Pavla VI. i sv. Ivana Pavla II.“, pojasnio je Papa.

Istaknuo je da je iskustvo misija dio njegovoga života i to ne samo zato što je kršten, kao i svi drugi kršćani, nego zato što je kao redovnik augustinac bio misionar u Peruu. „Moj pastoralni poziv sazrijevao je među peruanskim narodom. Nikada ne mogu dovoljno zahvaliti Gospodinu za taj dar! Tako je i poziv na služenje Crkvi ovdje u Rimskoj kuriji bilo novo poslanje, koje sam dijelio s vama u ove dvije godine“, rekao je te dodao da nastavlja to poslanje i da će biti u novoj službi dokle god mu to Bog da.

Nadalje je ponovio poziv iz svoga pozdravnog govora, 8. svibnja, upućenog Crkvi u Rimu: „Zajedno moramo tražiti kako biti misionarska Crkva, Crkva koja gradi mostove, koja gradi dijalog, uvijek otvorena da primi […] raširenih ruku – sve, sve one koji trebaju naše milosrđe, našu prisutnost, dijalog, ljubav“. Ponavljam ove riječi, rekao je Papa, misleći na poslanje ove Crkve prema svim Crkvama i cijelom svijetu kako bismo služili zajedništvu, jedinstvu, u ljubavi i istini. „Gospodin je tu zadaću dao Petru i njegovim nasljednicima, a svi vi na različite načine surađujete u tom velikom djelu. Svatko pridonosi obavljajući svoj svakodnevni posao s predanošću i vjerom, jer vjera i molitva su kao sol hrani – daju joj okus“, rekao je Sveti Otac.

Papa je potaknuo sve da surađuju oko izgradnje jedinstva i ljubavi i to tako da, prije svega, pokušaju to svjedočiti svojim ponašanjem u svakodnevnim situacijama, počevši od radnog mjesta. „Svatko može biti graditelj zajedništva svojim odnosom prema kolegama, prevladavajući neizbježne nesporazume strpljivošću i poniznošću, stavljajući se u tuđu kožu, izbjegavajući predrasude, ali i dobrom dozom humora, kako nas je poučio papa Franjo“, rekao je papa Lav XIV. te na kraju potaknuo na molitvu Blaženoj Djevici Mariji za blagoslov Rimske kurije i Vatikana, ali i obitelji zaposlenika, posebno djece, starijih i bolesnih, izvijestio je Vatican News.

(S crkvenim odobrenjem)

Inicijativa je rođena među laicima, uz podršku svećenika i redovnika, a inspirirana je sličnim projektom iz Poljske. Posebnu duhovnu snagu daje i povezanost s papama – od Lava XIII. do svetog Ivana Pavla II. i pape Franje – koji su sv. Mihaela zazivali kao zaštitnika Crkve u vremenu duhovnih borbi.

Kipovi su izrađeni u inozemstvu, no pod vodstvom katoličkog umjetnika i ukrašeni hrvatskim pleterom. Financijski okvir temelji se na donacijama vjernika, a projekt vodi Udruga sv. Filipa Nerija, uz nadzor laičko-klerikalnog tima. Svaki kip predstavlja molitveni zavjet, a cilj nije samo ukras, nego javno svjedočenje vjere i duhovne pripadnosti.

Blaženi Alojzije Stepinac bio je osobito pobožan sv. Mihaelu, svakodnevno moleći egzorcizam pape Lava XIII., smatrajući da su mnogi izazovi njegova vremena bili posljedica djelovanja zloga.

Dosad su postavljena četiri kipa sv. Mihaela, simbolično raspoređena na četiri strane Hrvatske: 1. Pazin – Franjevački samostan u središtu Istre; 2. Pokupsko – Župa Uznesenja BDM u središnjoj Hrvatskoj; 3. Šarengrad – Franjevački samostan sv. Petra i Pavla na istoku, uz Dunav; 4. Pločice – Župa Gospe Karmelske na jugu, pokraj Konavala.

Preostalih sedam kipova planira se postaviti u Bosni i Hercegovini: Ljubuški (Humac), Kupres, Nova Bila i Šurkovac; te u Hrvatskoj na još tri lokacije koje će biti objavljene naknadno.

“Sveti Mihael je Božji vojvoda, zaštitnik Crkve i borac protiv zla. U ovom vremenu kušnji, njegova prisutnost i zagovor postaju još potrebniji”, poručili su organizatori, podsjetivši na riječi svetog pape Ivana Pavla II., koji je pozvao vjernike da mole sv. Mihaela za obranu Crkve od napasti i zla.

Inicijativa nosi poruku duhovne obnove i poziva na hrabro svjedočenje vjere pod geslom: “Tko je kao Bog? – Nitko!”.

REGINA COELI

Trg sv. Petra

Šesta vazmena nedjelja 25. svibnja 2025.

Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Prije nekoliko dana započeo sam svoju službu među vama i prije svega vam želim zahvaliti na ljubavi i naklonosti koju mi iskazujete i molim vas da me podržite svojom molitvom i blizinom.

U svemu na što nas Gospodin poziva, na životnom putu kao i na putu vjere, ponekad se osjećamo nedoraslima zadatku. Međutim, upravo nam evanđelje ove nedjelje (usp. Iv 14, 23-29) govori da ne trebamo gledati na svoje snage, već na milosrđe Gospodina koji nas je izabrao, sigurni da nas Duh Sveti vodi i uči svemu.

Apostolima, koji su uoči Učiteljeve smrti uznemireni i tjeskobni te se pitaju kako će moći biti nastavljači i svjedoci Kraljevstva Božjega, Isus naviješta dar Duha Svetoga ovim divnim obećanjem: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (r. 23).

Isus tako oslobađa učenike svake tjeskobe i brige i može im reći: „Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši“ (r. 27). Ako ostanemo u njegovoj ljubavi, naime, On sam se nastanjuje u nama, naš život postaje Božji hram i ta nas ljubav prosvjetljuje, stvara prostor u našem načinu razmišljanja i u našim izborima, sve dotle da se širi i na druge te obasjava sve situacije našega postojanja.

Evo, braćo i sestre, to prebivanje Boga u nama upravo je dar Duha Svetoga, koji nas uzima za ruku i daje nam da iskusimo, također u svom svakodnevnom životu, prisutnost i blizinu Boga, čineći nas njegovim prebivalištem.

Lijepo je što, gledajući na svoj poziv, na stvarnosti i osobe koje su nam povjerene, na obveze koje obavljamo, na našu službu u Crkvi, svatko od nas može s povjerenjem reći: iako sam krhak, Gospodin se ne srami moje ljudskosti, dapače, dolazi se nastaniti u meni. On me prati svojim Duhom, prosvjetljuje me i čini oruđem svoje ljubavi za druge, za društvo, za svijet.

Predragi, na temelju ovog obećanja, hodimo u radosti vjere, da budemo sveti hram Gospodnji. Trsimo se da njegovu ljubav nosimo posvuda, imajući na umu da su svaka sestra i svaki brat prebivalište Božje, i da se njegova prisutnost otkriva posebno u malenima, siromašnima i onima koji pate, tražeći od nas da budemo pažljivi i suosjećajni kršćani.

I povjerimo se svi zagovoru Blažene Djevice Marije. Ona je, po Duhu, postala „Prebivalište posvećeno Bogu“. S njom i mi možemo iskusiti radost prihvaćanja Gospodina i biti znak i sredstvo njegove ljubavi.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.

Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

Svećenik: fr Vinko Vuković.

Bilo je teško sve to proživljavati. Borbe su bile velike, ali sve se na kraju isplatilo kad je u naš život stigao naš prvi sin. U postupku posvojenja postavljaju se mnoga pitanja. Jedno od njih je i koje i kakvo dijete želite: malo, veliko, spol, teškoće… Nama je to bilo jako čudno. Znali smo samo da želimo djecu, sve ostalo je sporedno. I stalno smo ponavljali da ostanem trudna i da saznam da dijete ima npr. Downov sindrom, da bismo to dijete svejedno rodili.

I tako, dobili smo našeg sina. Koji je bio savršen takav kakav je, iako u dobi od 2 godine nije pričao, nije plakao, nije se smijao. Jeo je isključivo miksanu hranu i tek je bio prohodao.

”U tijeku jednog razgovora za moguće posvojenje, saznala sam da imam karcinom”

Ali, ljubav koju je on unio u naše živote, i mi u njegov – sve je preobrazila. A naša želja za velikom obitelji i dalje je bila prisutna. I dalje smo tražili našu djecu. Nakon 4 godine u naš život je došla naša kćerkica. Slično kao i sin, i ona je kasnila u razvoju, sa skoro 3 godine nije pričala. Ali, na prvom susretu poslala je sinu pusu. I to je bilo to. Kasnije smo saznali da je čak 10 parova, potencijalnih posvojitelja odustalo od nje zbog njezinih poteškoća.

Ja bih rekla da je ona čekala nas. Sad smo već imali iskustva. Bili smo roditelji djece s teškoćama. Znali smo gdje i kakvu pomoć potražiti za našu djevojčicu, da što bolje napreduje i bude sretna. Uhodali smo se s naših 2 djece, ali je želja za još djece bila i dalje prisutna. U šali smo znali reći – imamo još 1 mjesto u autu koje treba popuniti. I tako, u tijeku jednog razgovora za moguće posvojenje, saznala sam da imam karcinom i u roku od par dana sam već bila na operaciji. Bogu hvala, sve je prošlo dobro i nije bilo potrebe za daljnjim terapijama.

”Kroz godine smo shvatili koliko ima djece s teškoćama koju nitko ne želi posvojiti”

Mislila sam – to je to. Dvoje djece. Nema više posvajanja. A želja u meni za još djece – ogromna. Ali i strah. Nisam li sebična? Kad ne znam što će biti sa mnom.
Ali, prilikom blagoslova jaslica 2021.godine, naša je djevojčica rekla: „Isuse, daj mi seku!“ Tog trenutka, suprug i ja smo znali da idemo u potragu za još jednim našim djetetom. Nakon godinu dana u naš su dom stigli naši dečki. Da, ne jedno dijete. Već dvojica odjednom. Nismo tako planirali, ali nismo ih imali srca razdvojiti. Bili su veća djeca, i oni s poteškoćama u razvoju. Teško posvojiva djeca.

A nama je sve to bilo normalno. Kroz godine smo shvatili koliko ima djece s teškoćama koju nitko ne želi posvojiti, koja nemaju koga zvati mamom i tatom. Koliko je djece koja zaslužuju da ih netko voli, da se za njih bori, koja itekako imaju svoje mjesto u ovom svijetu – i to upravo takvi kakvi su.

Da, u našem je domu preko noći nastao totalni kaos. Odjednom četvero djece. Lijepi i blagoslovljeni kaos. Kad su iz Centra došli u posjetu pitali su mogu li nas brisati iz registra potencijalnih posvojitelja. Suprug i ja smo se pogledali, nasmijali i prokomentirali:“Pa, ne. Imamo još 1 mjesto u autu!“ Jer, kad su dečki došli, auto s pet sjedala zamijenili smo autom sa sedam. I jedno je ostalo prazno.

”Malena s Downovim sindronom je u našu obitelj unijela veliku radost”

Ubrzo nakon toga čuli smo za djevojčicu s Downovim sindromom za koju je Centar već duže traži obitelj. Naša su se srca ”zažarila”. Zdrava, a nitko je neće jer ima Downov sindrom. S druge strane, bilo nas je i strah. Možemo li mi izaći na kraj s petero djece s teškoćama i još jednim koje još ne hoda. A imala je četiri godine. Što ako ne prohoda? Sto briga. No kad smo je prvi put primili u ruke, znali smo da je ona naša beba. Konačno je naša kćer dobila toliko željenu sestru. Malena je u našu obitelj unijela veliku radost i toliko ljubavi i nježnosti da je to čudo.

Popunili smo i stan i auto. I dalje u nama gori želja za djecom. Iako, ako i ostane ovako. Dobro je. Želim naglasiti da mi nismo nikakvi super ljudi, heroji ili što ja znam. Mi smo obični ljudi koji su željeli imati brojnu obitelj. I to nam se ostvarilo. Nismo čak niti izabrali biti roditelji djece s teškoćama, nego nam je tako dano i mi smo objeručke prihvatili taj dar. Nismo požalili, jer koliko god da je ponekad teško, izazovno, istovremeno je i radosno i blagoslovljeno. Svaki život je vrijedan življenja i zato smo zahvalni biološkim mamama naše djece, jer su izabrale život, a ne smrt. Jer su tom odlukom obogatile ovaj svijet, a i naš život, zaključila je Cinzia.

Krizmanici su, odjeveni u narodne nošnje, u svečanom ophodu unijeli hrvatsku i bavarsku zastavu u crkvu, čime su izrazili svoju pripadnost i vjeri i domovini. Crkva sv. Mihaela, jedno od najpoznatijih sakralnih zdanja Bavarske, ponovno je postala mjesto slavljenja katoličkog identiteta i duhovne zrelosti hrvatske mladeži u inozemstvu.

Organizatori i svećenici župe uputili su iskrene čestitke svim krizmanicima, poželjevši im ustrajnost u vjeri i život u snazi darova Duha Svetoga.

Krunica će počinjati u 18 sati, a sveta misa u 19 sati. Križni put na Križevcu petkom i molitva krunice na Podbrdu nedjeljom bit će u 16 sati.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od gospodara.’

Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.«

Svećenik: vlč. Hrvoje Zovko.

Prema izvješćima lokalnih medija, svećenik je pronađen teško ozlijeđen u petak, 15. svibnja, uz autocestu Nakuru-Nairobi, nekoliko kilometara od svoje župe, te je prevezen u bolnicu, gdje je po dolasku preminuo.

Prema navodima koji još nisu službeno potvrđeni, John je vjerojatno smrtno ranjen na drugoj lokaciji, a zatim ostavljen na mjestu gdje je pronađen. Nadležne vlasti naložile su obdukciju tijela kako bi se utvrdio uzrok smrti, te se rezultati iščekuju.

U međuvremenu, katolička zajednica Igwamitija okuplja se u žalosti i molitvi te su dosad održali više službi u spomen na oca Johna.

Trećim dekretom priznate su herojske kreposti sluge Božjega indijskog biskupa Mattea Makila.

Sukladno novim odlukama dvojica biskupa slugu Božjih i službenica Božja s. Agnese od sada će se u Crkvi častiti kao časni sluge Božje.

„Tijelo, koje se ne može pozvati ni na kakvu crkvenopravnu nadležnost, ovdje odlučuje da svi dijecezanski biskupi Njemačke, dakle i mi, trebamo ubuduće biti članovi nekog budućeg tijela“, napisali su kardinal Woelki i biskupi Hanke, Voderholzer i Oster, ističući kako tu činjenicu primaju „s čuđenjem k znanju“ i istodobno mole da se „ubuduće pojasni da ‘Sinodalnom odboru’ pripada samo 23 dijecezanskih biskupa“. Sinodalni odbor temelji se na odluci Sinodalne skupštine Sinodalnog puta, „koji po sebi nije pravno obvezujući“, naveli su potpisnici.

Sinodalni odbor ranije je priopćio odluku da u budućem sinodalnom tijelu trebaju biti zastupljeni „svi članovi Stalnog vijeća Njemačke biskupske konferencije kao i mnogi članovi Središnjeg odbora njemačkih katolika (Zentralkommitee der deutschen Katholiken – ZdK)“.

Kardinal Woelki i trojica biskupa u pismu, naslovljenom na predsjednika Njemačke biskupske konferencije limburškog biskupa Georga Bätzinga i predsjednicu Središnjeg odbora njemačkih katolika Irmu Stetter-Karp, naveli su da se ne smatraju „ni članovima ni osnivačima Sinodalnog odbora“ i da to „nisu ni de iure“. Osnivači odbora su ZdK i udruga koju je u tu svrhu osnovalo nekoliko biskupija u Njemačkoj, podsjetili su potpisnici, koji su već odbili i sudjelovanje u financiranju Sinodalnog odbora kao i sudjelovanje u njemu.

U pismu su podsjetili i na jasne naputke iz Rima, između ostaloga na službeno očitovanje Vatikana, na pismo nekolicine kardinala kurije, kao i na izjavu pape Franje.

Vatikan je 21. srpnja 2022. poručio da Sinodalni put „nije ovlašten obvezivati biskupe i vjernike na prihvaćanje novih oblika vodstva i novog smjera nauka i morala“. Više kardinala kurije u pismu od 23. siječnja 2023. pojasnilo je „da ni Sinodalni put ni tijelo koje bi on osnovao ni neka biskupska konferencija nemaju nadležnost uspostaviti ‘Sinodalno vijeće’ na nacionalnoj, dijecezanskoj ili župnoj razini.“

Papa Franjo je, podsjetili su potpisnici, 10. studenoga 2023. osnažio te izjave, pri čemu je u pismu uputio da je „već uspostava sinodalnog odbora u svrhu pripreme nacionalnog tijela za savjetovanje i odlučivanje“ zabranjena prethodnim pismom, koje je odobrio u specifičnom obliku. Papa je ponovio da takav odbor prema obliku naznačenom u tekstu odluke ne može biti u skladu „sa sakramentalnom strukturom Katoličke Crkve“.

Početkom 2024. iz Rima je stiglo još jedno pismo, koje je potpisao kardinal Robert Prevost, sadašnji papa Lav XIV. zajedno s kardinalima Pietrom Parolinom i Víctorom Manuelom Fernándezom, u kojemu je nedvojbeno navedeno „da Sinodalno vijeće nije crkvenopravno legitimirano i da Njemačka biskupska konferencija ne može biti njegov nositelj“, podsjetila su četvorica biskupa. To ne mijenja, naveli su, ni činjenica da se tolerira suradnja biskupa u radu toga tijela, što je rezultat razgovora s predstavnicima Rimske kurije 22. ožujka 2024. godine. Na temelju tih i drugih „znakova zaustavljanja“ Svete Stolice, potpisnici drže da rad „Sinodalnog odbora“ na pripremi nacionalnog sinodalnog tijela nije svrhovit.

Kardinal Woelki i trojica biskupa u svome pismu poručili su da žele „i nadalje sve učiniti“ kako bi „podupirali rimsku sinodalnost u našim biskupijama“, „prvenstveno dijalogom, zajedničkim osluškivanjem Duha Svetoga, odvažnim govorom, savjetovanjem, zaštićenim prostorima za strukture i procese savjetovanja“ kao i „osvješćivanjem zajedničkih temelja u vjeri i nauku Crkve i uvjerenju da je zajedničko slavljenje euharistije ‘izvor i vrhunac’ ne samo kršćanskog života općenito, nego upravo i izvor i vrhunac istinske katoličke sinodnosti“.

Pjesma govori o prvom hrvatskom kralju Tomislavu.

- Na početcima pune hrvatske državnosti javlja se lik prvoga hrvatskog kralja Tomislava čiju 1100. obljetnicu krunidbe na Duvanjskom polju obilježavamo upravo ove godine. Tomislav je vladar koji je svoju državu uzdigao na razinu ugledne i moćne kraljevine vojnim pobjedama te političko-diplomatskom mudrošću - stoji, između ostalog, u objavi.

Još malo ostalo je do 'koncerta stoljeća' koji će se početkom srpnja održati na Hipodromu. Pjevač bi trebao izaći pred 500.000 ljudi i otpjevati svoje najveće hitove.

Prepoznavši višestruke oblike ranjivosti svojih ciljnih grupa i korisnika, "Novi put" nastoji rasvijetliti uzročno-posljedične veze između različitih problema, te pružiti holistički odgovor i podršku žrtvama, te ženama i djeci u riziku.

Udruga “Novi put” je članica BiH Mreža „Mreža za izgradnju mira”, „Sporazum plus“ te međunarodnih mreža La Strada International i Evropske NVO platforme protiv trgovine ljudima, iskorištavanja i ropstva.

U travnju 2022. godine „Novi put“ je dobilo prestižnu međunarodnu nagradu za doprinos borbi protiv trgovine ljudima „2022 Stop Slavery Hero Award“, koju dodjeljuje Fondacija Thomson Ruetres.

Gošća današnje emisije PUT SRCA je predsjednica navedene Udruge “Novi put”, Abida Pehlić, magistrica sociologije i dobitnica prestižne međunarodne nagrade za 2021. godinu, koju za borbu protiv trgovine djecom i seksualnog iskorištavanja djece, dodjeljuje fondacija “Child10” iz Kraljevine Švedske, kao i nagrade njenog veličanstva, švedske kraljice Silvije, i njene fondacije “Briga o djeci”. U emisiji će biti govora o tome čime se Udruga trenutno bavi, zbog čega je povećan broj slučajeva nasilja u obitelji, broj razvoda brakova, o povezanosti ovisnosti o kocki s nasiljem, o važnosti rada s roditeljima čija su djeca oduzeta od njihove skrbi, te kako se pred zlom ne smiju namjerno zatvarati oči, nego je svatko od nas pozvan reagirati i činiti dobro oko sebe.

Emisiju uređuje i vodi Paula Tomić.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.

Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Svećenik: fr Mate Kolak.

Kršćanstvo je prevladavajuća religija u Meksiku, s 91,3 posto stanovništva koje se identificira kao kršćani. Katolicizam ostaje najveća denominacija, koja predstavlja oko 78 posto stanovništva, prema popisu stanovništva iz 2020. godine.

Meksička biskupska konferencija oštro je osudila napad, rekavši da “ne može ostati ravnodušna prema spirali nasilja koja ranjava toliko mnogo zajednica”, piše Premier Christian News.

Lokalni nadbiskup Jaime Calderón također je izdao izjavu, pripisujući nasilje tekućim teritorijalnim sporovima između suparničkih kartela.

Guanajuato je 2024. godine zabilježio najveći broj ubojstava od svih meksičkih saveznih država, s 2597 ubojstava. Regija je dugo bila poprište sukoba između kartela Jalisco New Generation (CJNG) i kartela Santa Rosa de Lima, koji se oba bore za kontrolu nad područjem.

 Stanovnici su izvijestili da su u ranim jutarnjim satima ponedjeljka čuli oko 100 pucnjeva, ispaljenih tijekom samo nekoliko minuta. Svjedoci su posljedice na središnjem trgu opisali kao “krvoproliće”.

Još uvijek nije bilo uhićenja u vezi s napadom.

Meksiko se trenutno nalazi na 31. mjestu na listi Open Doors World Watch, koja identificira zemlje u kojima se kršćani suočavaju s najvećim progonom.

Od listopada prošle godine Reina, koji je proglašen kardinalom u prosincu 2024., obnaša dužnost generalnog vikara Rimske biskupije, nakon što je dvije godine prethodno bio pomoćni biskup iste biskupije.

Imenovanje ovog 54-godišnjeg kardinala prvo je značajno imenovanje novog pape u raznim uredima Rimske kurije i dočekano je s odobravanjem među pro-life zagovornicima. Iako se njegova javna uloga posljednjih godina uglavnom odnosila na pitanja vezana uz kuriju u Rimskoj biskupiji, vjeruje se da je njegov stav o pro-life pitanjima pravovjernija od stava njegovog prethodnika.

U kolovozu iste godine papa Franjo imenovao je Pagliu da vodi Institut Ivan Pavao II, kao i da služi kao predsjednik Papinske akademije za život. Obje ove papinske institucije prošle su kroz drastične reforme pod Franjom i Pagliom.

Paglia, koji je prije nekoliko tjedana napunio 80 godina, uživao je značajnu važnost tijekom Franjinog pontifikata i bio ključna figura u implementaciji promjena u obje papinske institucije prema Franjinim uputama.

Transformacija Instituta Ivan Pavao II započela je ozbiljno 2019. godine, smjenom predsjednika Instituta, mons. Livija Meline, i trenutnim suspenzijama svih profesora.

Nakon toga, osoblje je birano među onima koji su zastupali moralne stavove suprotne onima koje je Institut prethodno branio – poput zagovaranja homoseksualnosti i kontracepcije.

Melina je ubrzo nakon toga izjavio kako „ako odluke koje je donio nadbiskup Paglia ne budu opozvane, tada poruka glasi: ‘Tumačenje magisterija pape Franje u kontinuitetu s prethodnim magisterijem je neprihvatljivo u Crkvi.’”

Katolički novinar Phil Lawler odjeknuo je sličnim mišljenjem, napisavši kako je „čistka na Institutu Ivan Pavao II eliminirala članove fakulteta koji su bili najbliže povezani s mišljenjem pape – i kanoniziranog sveca – po kojem je Institut nazvan.“

Naknadni predsjednici nakon Meline počeli su zagovarati prihvaćanje blagoslova za homoseksualne parove i njihov pristup sakramentima.

Franjina reforma Instituta Ivan Pavao II suočila se s velikim protivljenjem teologa i etičara diljem svijeta, zabrinutih zbog smjera u kojem ide ured Vatikana. Reforma Instituta i danas se smatra jednom od ključnih kontroverzi Franjinog pontifikata.

Paglia je tijekom godina postao sve kontroverzniji zbog svojih izjava o brojnim pitanjima vezanim za život i obitelj.

Već je u vrijeme imenovanja bio poznat kao zagovornik omogućavanja rastavljenima i „ponovno oženjenima“ pristup Svetoj Pričesti.

Od tada je izazvao još više kontroverzi izjavama u kojima je branio potpomognuto samoubojstvo i zagovarao kontracepciju.

Nadbiskup je također kritizirao katolike koji su imali moralne prigovore na cjepiva protiv COVID-19 povezana s pobačajem, a dodatno se našao u središtu optužbi za značajnu financijsku korupciju – preusmjeravanje dobrotvornih sredstava za renovaciju svog vatikanskog stana.

quovadisecclesia.com

Organizacije za ljudska prava i skupine civilnoga društva osuđuju taj čin kao još jedan primjer sustavne diskriminacije vjerskih manjina u Pakistanu. Iako je glavni osumnjičenik u pritvoru, nekoliko sudionika zločina pušteno je uz jamčevinu, što dovodi u pitanje vladavinu prava.

Manjinski aktivist Joseph Janssen rekao je da ono što se dogodilo „nije izoliran slučaj“. Takva se djela događaju „u klimi u kojoj moć i utjecaj štite počinitelje od posljedica“. Obitelj žrtve strahuje od odmazde i zahtijeva zaštitu države.

Pakistan je redovito kritiziran na međunarodnoj razini zbog nedostatka zaštite kršćana i drugih manjina. SAD navodi zemlju kao „posebno zabrinjavajuću“ kada je riječ o vjerskim slobodama i ljudskim pravima.

Izvor: ktabkbih.net

U nedjelju 8. lipnja, na svetkovinu Pedesetnice, Papa će također predvoditi svetu misu u 10.30 sati povodom Jubileja pokreta, udruga i zajednica. Idućeg dana, 9. lipnja, na blagdan Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, Sveti Otac će predvoditi svetu misu u 11.30 sati u vatikanskoj bazilici prigodom Jubileja Svete Stolice.

U petak, 13. lipnja, u 9 sati, kardinali će se okupiti u dvorani konzistorija kako bi glasali o nekima od kauza za kanonizaciju. U nedjelju 15. lipnja, na svetkovinu Presvetog Trojstva u 10.30 sati, papa Lav XIV. predsjedat će svetom misom povodom Jubileja sportaša.

U nedjelju 22. lipnja, na svetkovinu Tijelova koja se slavi toga dana u Italiji, Sveti Otac će predslaviti svetu misu u 17 sati u bazilici Svetog Ivana Lateranskog, odakle će procesija krenuti do bazilike Svete Marije Velike. Potom će Papa vjernicima podijeliti blagoslov s Presvetim.

U petak, 27. lipnja, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u 9 sati, Papa će predvoditi svetu misu povodom Jubileja svećenika. U nedjelju 29. lipnja, na svetkovinu svetih Petra i Pavla u 9.30 sati, papa Lav XIV. predsjedat će misnim slavljem u vatikanskoj bazilici i blagosloviti palije za nove nadbiskupe metropolite.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.«

Svećenik: fr. Ivan M. Tomić.

Vatikansko priznanje čuda objavio je 9. svibnja nadbiskup Joseph Pamplany, mitropolit Nadbiskupije Tellicherryja, siro-malabarskog obreda. Svečana objava ove odluke održat će se u crkvi u Vilakkannuru tijekom mise koju će slaviti apostolski nuncij u Indiji, nadbiskup Leopoldo Girelli.

Nadbiskup Pamplany naglašava da ovo čudo „doprinosi jačanju vjere u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji“. Istodobno, podsjeća nas da je ta stvarna prisutnost istina vjere neovisna o čudesima i utemeljena na Kristovoj riječi.

Otac Pathickal, tadašnji župnik Vilakkannura, primijetio je da se na posvećenoj hostiji pojavila mrlja tijekom pretvorbe. Postajala je sve veća i svjetlija dok nije razaznao lice. Zatim je odlučio ostaviti hostiju sa strane i nastaviti slaviti misu koristeći drugu hostiju. Nakon liturgije pokazao je hostiju sakristanu koji je odmah prepoznao Kristovu sliku. Hostija je bila izložena na klanjanje vjernicima. Vijest se brzo proširila i tisuće hodočasnika počele su hrliti u crkvu u Vilakkannuru što je čak izazvalo intervenciju lokalnih vlasti. U to je vrijeme hostiju preuzela siro-malabarska Nadbiskupija Tellicherry kako bi provela istraživanje koje je Crkva zahtijevala u takvom slučaju. Godine 2020. hostija je povjerena tadašnjem apostolskom nunciju u Indiji, nadbiskupu Giambattisti Diquattru.

Tijekom povijesti brojna euharistijska čuda ojačala su vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji. Euharistijsko čudo iz Lanciana, zbilo se u osmom stoljeću, te čudo iz Bolsene iz 1263. godine, pridonijela su uspostavljanju blagdana Tijelova.

Euharistijska čuda su se događala i proteklih desetljeća: u Buenos Airesu 1996., u Tixli u Meksiku 2006. te u Poljskoj u Sokółki 2008. i u Legnici 2013. Svaki put su bila podvrgnuta rigoroznim znanstvenim ispitivanjima. U većini slučajeva, uključujući i čudo iz Vilakkannura, analiza mrlja pokazuje krvnu grupu AB, identičnu mrljama od krvi na Torinskom platnu.

(kta)

Volonter Hoda za život u Zadru Karlo Petani istaknuo je važnost zaštite svakog ljudskog života – od začeća do prirodne smrti. ,,Vrijeme je da znanstvena i ljudska činjenica – da život počinje od začeća, bude u službi hrvatskog naroda, hrvatskih obitelji i hrvatske djece. Svi smo mi pozvani biti zaštitnici žena i djece od svakog oblika nasilja. Činjenica je da je svako dijete dar. Kao muškarci, supružnici i očevi, u svojim obiteljima dijelimo obaveze i odgovornosti s našim suprugama i majkama naše djece. Mi hodamo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. Istraživanja pokazuju da je 75% žena koje su imale pobačaj to učinilo zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Tražimo da se trudnicama koje se nalaze u teškim životnim prilikama pruži konkretna društvena, zakonska i ekonomska pomoć”, rekao je Petani.

Volonterka Hoda za život u Zadru Marijana Mašić poručila je da pobačaj nikad nije rješenje, on predstavlja prekid života konkretne osobe – neponovljivog ljudskog bića – dječaka ili djevojčice. „Svima nama je važno iskazati svoj građanski stav da svako civilizirano društvo treba štititi one najslabije, a toliko dragocjene. Želimo zakon koji gradi kulturu života, koji jača i štiti ženu i osigurava dostupnost istinitih informacija o razvoju nerođenog djeteta i posljedicama pobačaja i za dijete i za majku. Želimo poslati jasan zahtjev za apsolutnom zakonskom zaštitom života”, navela je Mašić.

Istaknuta je i velika uloga volontera Hoda za život. „To su ljudi različitih dobi i profesija koji daruju svoje znanje, vještine i talente za proslavu ljudskog života kao nečeg najvrijednijeg”, rečeno je na konferenciji za novinare 21. svibnja u Zadru.

Koordinatorica Hoda za život u Zadru Ana-Marija Buntić rekla je da pomoći trudnici – uvijek znači pomoći joj da zaštiti život svog sina ili kćeri. „Poticanje žene na pobačaj – usmrćivanje nerođenog djeteta nikada nije ‘pomoć’. Poruka da pobačajem žena sebe emancipira je – manipulacija“, dodala je Buntić.

„Usmrćivanje nerođenog djeteta je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti, jer se događa na zakonit način. Neprihvatljivo je da netko u 21. stoljeću promiče eugeniku – selekciju i usmrćivanje bolesnih i različitih, pobačaj – prekid života nerođenih i eutanaziju – usmrćivanje starih i bolesnih. Neprihvatljivi su pozivi za kršenjem prava na priziv savjesti i nakana da se ginekologe i zdravstvene djelatnike prisiljava da sudjeluju u usmrćivanju nerođenog djeteta. Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi. Postoji samo pravo na život! Naša ljudska i građanska dužnost je štititi i voljeti život od njegovog začeća, do prirodne smrti!”, rekla je Buntić.

Ove godine u Hodu za život sudjeluje 17 gradova. Prvi put za život, obitelj i Hrvatsku hodat će i građani Šibenika i Karlovca.dfxcv 

OPĆA AUDIJENCIJA

Trg sv. Petra

Srijeda, 21. svibnja 2025.

CIKLUS KATEHEZÂ – JUBILEJ 2025.

Isus Krist naša nada.

II. Isusov život. Prispodobe

6. Sijač. Zborio im je mnogo u prispodobama (Mt 13, 3a)

Draga braćo i sestre!

Radostan sam što vas mogu primiti na ovoj mojoj prvoj općoj audijenciji. Nastavljam niz jubilejskih kateheza na temu „Isus Krist naša nada“ koji je započeo papa Franjo.

Nastavljamo danas razmišljati o Isusovim prispodobama, koje nam pomažu ponovno naći nadu, zato što nam pokazuju kako Bog djeluje u povijesti. Danas ću se zadržati na jednoj pomalo posebnoj prispodobi, zato što je riječ o svojevrsnom uvodu u sve parabole. Riječ je o prispodobi o sijaču (usp. Mt 13, 1-17). U toj priči, u stanovitom smislu, možemo prepoznati Isusov način komunikacije, koji nas može mnogo toga naučiti kad je riječ o naviještanju evanđelja danas.

U svakoj od prispodoba ispripovijedana je priča uzeta iz svakodnevnog života, no, ipak nam želi reći nešto više, upućuje nas na dublje značenje. Prispodoba u nama budi pitanja, poziva nas da se ne zaustavljamo na onom što je izvanjsko. Suočen s pričom koja se priča ili slikom koja mi se pruža mogu se zapitati: gdje sam ja u toj priči? Što ta slika govori mom životu? Izraz „parabola“ dolazi od grčkog glagola paraballein što znači baciti pred. Prispodoba stavlja preda me jednu riječ koja me izaziva i tjera me da si postavim neka pitanja.

Prispodoba o sijaču govori upravo o snazi Božje riječi i plodovima koje daje. Svaka riječ evanđelja je, naime, poput sjemena bačena u tlo našeg života. Isus često koristi sliku sjemena, s različitim značenjima. U 13. poglavlju Matejeva Evanđelja, prispodobom o sijaču započinje niz drugih prispodoba, od kojih neke govore upravo o onom što se događa u tlu: žito i kukolj, sjeme gorušičino, blago skriveno u polju. Koje je, dakle, to tlo? To je naše srce, ali to je i svijet, zajednica, Crkva. Božja riječ, naime, oplođuje i predstavlja izazov za svaku stvarnost.

Na početku vidimo Isusa gdje izlazi iz kuće i oko njega se okuplja veliko mnoštvo (usp. Mt 13, 1). Njegova riječ očarava i budi znatiželju. Među okupljenima, naravno, ima ljudi različitih situacija i stanja. Isusova je riječ za sve, ali u svakom pojedincu djeluje na različit način. Taj nam kontekst daje bolje shvatiti značenje te prispodobe.

Poprilično originalan sijač izlazi sijati, no nije ga briga gdje će to sjeme pasti. Baca sjeme i tamo gdje sasvim sigurno neće donijeti plod: na cestu, među kamenje, u trnje. Takvo postupanje iznenađuje slušatelja i tjera ga da se zapita: kako to?

Mi smo naviknuti kalkulirati oko nekih stvari – ponekad je i to potrebno – ali toga nema u ljubavi! Način na koji taj sijač „rasipnik“ baca sjeme dočarava način na koji nas Bog ljubi. Istina je, naime da sudbina sjemena ovisi također o načinu na koji ga tlo prima i stanju u kojem se nalazi, ali ta Isusova prispodoba nam prije svega govori da Bog baca sjeme svoje riječi na svakovrsno tlo, to jest u svaku našu situaciju: ponekad smo površniji ili rastreseniji, ponekad dopustimo da nas entuzijazam ponese, ponekad nas tište životne brige, ali ima i trenutaka u kojima smo otvoreni i pristupačni. Bog ima povjerenja i nada se da će sjeme prije ili kasnije potjerati klice. Tako nas on voli: On ne čeka da postanemo bolje tlo, nego nam uvijek velikodušno daje svoju riječ. Možda se, videći koliko ima povjerenje u nas, rodi u nama želja da budemo bolje tlo. To je nada, utemeljena na hridi Božje velikodušnosti i milosrđa.

Pripovijedajući o načinu na koji sjeme donosi plod, Isus govori također o svom životu. Isus je Riječ, On je Sjeme. A sjeme, da bi donijelo plod, mora umrijeti. Ta nam prispodoba, dakle, govor da je Bog spreman „rasipati“ za nas i da je Isus spreman umrijeti kako bi stubokom promijenio naš život.

Na um mi pada ona prelijepa slika Van Gogha: Sijač u predvečerje. Ta slika sijača pod žarkim suncem predvečerja govori mi također o trudu i naporu težaka. Dojmilo me to da je Van Gogh, iza sijača, naslikao već zrelu pšenicu. Meni se to čini upravo kao slika nade: sjeme je, na ovaj ili onaj način, urodilo plodom. Ne znamo točno kako ali je tako. U središtu tog prizora, međutim, nije sijač, koji stoji sa strane, već, naprotiv, čitavom slikom dominira slika sunca, možda zato da nas podsjeti da je Bog taj koji pokreće povijest, premda se katkad čini odsutnim ili dalekim. Sunce je to koje grijeh grude zemlje i daje sjemenu rasti.

Draga braćo i sestre, u kakvoj nas životnoj situaciji Božja riječ danas zatiče? Molimo Gospodina za milost da uvijek primimo sjeme koje je njegova riječ. A ako primijetimo da nismo plodno tlo, nemojmo se obeshrabriti, nego ga molimo da nas i dalje „obrađuje“ kako bismo postali bolje tlo.

Apel za stanovništvo Pojasa Gaze

Stanje u Pojasu Gaze sve više zabrinjava i sve je bolnije. Ponavljam svoj usrdan apel da se dopusti ulazak čovjeka dostojne humanitarne pomoći i da se okončaju sva neprijateljstva, čiju bolnu cijenu plaćaju djeca, starije osobe i bolesnici.

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Od srca pozdravljam članove župnih skupina i potičem ih da vjerno slijede evanđelje, kako bi bili autentični kršćani u obitelji i svim drugim sredinama.

Pozdrav, na kraju, mladima, bolesnicima i novovjenčanim parovima, uz želju svima njima da uvijek služe Bogu u radosti i ljube svoga bližnjega evanđeoskim duhom.

Ne možemo zaključiti ovaj naš susret a da se s velikom zahvalnošću ne spomenemo voljenog pape Franje koji se prije točno mjesec dana vratio u Očev dom.

Svima moj blagoslov!

Djeca, raspoređena na travnjaku stadiona, svojim tijelima formiraju logo, broj “1100” i natpis "Tomislavgrad" čime vizualno dočaravaju veličinu i značaj ove obljetnice za hrvatsku povijest, ali i za lokalnu zajednicu. Fotografija koju snima proslavljeni hrvatski fotograf Šime Strikoman ostat će trajna uspomena na ovu veliku obljetnicu.

Strikoman je svoj projekt Milenijskih fotografija započeo 5. studenog 2000. godine u Vodicama. Tijekom proteklih 25 godina realizirao je više od 900 ovakvih fotografija diljem Hrvatske i šire, ostavljajući za sobom impresivne vizualne zapise koji povezuju ljude, zajednice i povijesne trenutke.

Ova fotografija u Tomislavgradu ne bilježi samo jedan trenutak – ona prenosi poruku o zajedništvu, kulturnom identitetu i ponosu jednog naroda. Uz to, projekt ima i edukativni karakter jer mladima pruža priliku da na kreativan način sudjeluju u obilježavanju važnih datuma, učeći o svojoj povijesti i tradiciji.

Događaj je dio šireg programa obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva, u sklopu kojeg se diljem zemlje održavaju različite manifestacije, izložbe i kulturna događanja.

www.1100-hrvatsko-kraljevstvo.com

Također, ono je prilika da se skrene pažnja na važnost ispravne terminologije – koristiti se pojmom „osobe s invaliditetom“ i „djeca s teškoćama u razvoju“, dok se izrazi poput „osobe s posebnim potrebama“ smatraju netočnima i neprimjerenima.

Prema statistikama, osobe s invaliditetom čine oko 17 % stanovništva, što znači da gotovo polovica ljudi u društvu ima izravni kontakt s ovom skupinom. Također osobe s invaliditetom mogu se podijeliti u nekoliko prepoznatljivih skupina: osobe s oštećenjem vida i sluha, osobe s tjelesnim, intelektualnim i višestrukim teškoćama te osobe iz spektra autizma.

Hodočašće ima za cilj i osvijestiti uobičajene stereotipe i zablude u ophođenju s ovom populacijom – od nesigurnosti u komunikaciji, preko spiritualizacije invaliditeta („oni su već anđeli“) do svodljivog karitativnog pristupa koji osobe s invaliditetom vidi samo kao primatelje pomoći. Umjesto toga, potreban je inkluzivan pastoral koji prepoznaje mogućnosti i doprinose tih osoba unutar župnih zajednica. Ispravno poimanje invaliditeta treba biti gledanje na njega kao na jedan oblik ljudskog bivanja u svijetu – raznolikost koja obogaćuje zajednicu.

U evanđelju imamo primjer slijepog Bartimeja, koji iz marginaliziranog položaja postaje središte Isusove pažnje i to je prvi primjer inkluzije u Novom zavjetu. A i dokumenti Crkve – od Drugog vatikanskog sabora do raznih papinskih enciklika pozivaju na punu uključenost osoba s invaliditetom u život Crkve, osobito kroz sakramentalni i katehetski pastoral.

Bilo bi lijepo kada bi jedan od plodova ovog 11. Hodočašća za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u Međugorju bila i veća otvorenost svećenika i pastoralnih djelatnika, organiziranje edukacije i prilagodbe kako bi Crkva doista bila dom za sve – osobito za one koje društvo lako zaboravlja, posebno u ovim našim krajevima BiH gdje još nema, niti na biskupijskoj, a niti na župnoj razini, ikakvog pastorala za osobe s invaliditetom.

U nastavku je PROGRAM:

11. HODOČAŠĆE ZA DJECU S TEŠKOĆAMA I OSOBE S INVALIDITETOM

23. -25. svibanj 2025. Međugorje

„Jer kada sam slab, onda sam jak“ 2 Kor 12,10

PETAK, 23. 5. 2025.

U toku dana dolazak sudionika

17,00 – večernji molitveni program (krunica, sveta misa, klanjanje križu)

SUBOTA, 24. 5. 2025.

7,00 – početak nošenja nepokretnih do Gospina kipa

9,00 – 12,00 sati – molitva krunice kod Gospina kipa na Brdu ukazanja, predmoli s. Rastislava Ralbovsky

Za nepokretne i teže pokretne molitva kod Plavog križa

15,00 – 17,00 sati – program u dvorani Ivana Pavla II. (žuta dvorana)

Duhovne kateheze: fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije; vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije; predstavljanje sudionika

ZAKUSKA I DRUŽENJE

17,00 – večernji molitveni program

NEDJELJA, 25. 5. 2025. - u Majčinom selu

9.30 – kateheza za roditelje: - Željka Šemper, povjerenica za osobe s invaliditetom Sisačke biskupije

10,00 - molitva križnog puta (animira Udruga Ruah)

11.00 – sv. Misa i klanjanje (vlč. Ivica Tolla)

U ovom mjesecu naše misli i molitve napose idu prema našoj nebeskoj Majci, sve tamo od 1. svibnja kad slavimo sv. Josipa Radnika s kojim je zajedno živjela i pratila Isusa, pa sve do 31. svibnja kad slavimo njezin Pohod rođakinji Elizabeti i kad je štujemo u Zagrebu kao Majku Božju od Kamenitih vrata. Cijeli svibanj je protkan raznim spomendanima i proslavama koje nas podsjećaju na naše zemaljske majke, ali i na našu Nebesku Majku. U njemu se slave prve svete pričesti koje su posebni događaji za prvopričesnike i njihove obitelji. Tu su također i proslave sakramenta Potvrde koji je poseban dar našim krizmanicima koji postaju odgovorniji u svojem svjedočenju i življenju vjere.

Bit će prilike u nekoj od devetnica progovoriti i o prvim pričestima koje je pripremao otac Ante. Evo samo poneka misao iz jednog pisma:  Čučim pod niskim slamnatim krovom na našem malom čamcu. Sunce je pripeklo. Kišno je doba, no već deset dana nema kiše. Sve se na čamcu ljulja. Misnu sam torbu metnuo na koljena, pa na njoj pišem ovo nekoliko redaka.

Ovih mjeseci je puno toga zaostalo. Uz silan posao došla je i slabost. Pred kišno doba imali smo nezapamćenu vrućinu... A ja moram po selima. Jedan stari svećenik mi je barem nešto pomagao, no sad je obolio, pa je morao u bolnicu. Tako sam ostao posve sám. Ovih dana došlo je oko 150 dječice iz naših udaljenih sela, da ih pripravimo za prvu svetu pričest i krizmu... Uz to je trebalo davati duhovne vježbe bengaskim časnim sestrama, pa sam zbilja istrošen.

Vjerujte mi da se često jedva držim na nogama. Danas je nedjelja, pa je nedjeljni red: ustao sam oko 4 sata, ispovijedanje je počelo oko 5 sati, misa u 6 i pol, puno pričesti. Sve je svršeno oko 8 sati. Onda misnu torbu na rame. U nedjelju uz misu u Morapaju imam dvije mise u udaljenim selima... pa sveta pričest starom Širimoniu, daleko izvan sela. Podnevno sunce je pripalilo, prigrist ćemo nešto malo riže, pa onda opet na put, pa u Morapai, gdje moji mališani čekaju na pouku.

Ovaj polet i molitveni žar uvijek idu skupa u životu oca Ante i uvijek nas oduševljavaju jer je doista bio poseban. Osjećaju se u svakom njegovu pismu koja su odabrana za ovu svibanjsku devetnicu i jedno je ljepše od drugoga.

Neka ovaj elan oca Ante i nas prati u našim svibanjskim pobožnostima i našem radu da svaki dan u svibnju nastojimo izmoliti cijelu krunicu ili barem jednu deseticu. Da odemo na svetu misu i prikažemo je na čast naše Nebeske Majke. Ako ništa drugo, a ono da barem položimo koji cvijet pred njezine noge: „Marijo svibnja Kraljice, mi još ne znamo kako treba moliti, zato ovo cvijeće dajemo. Primi našeg srca buket bijeli, primi ovo cvijeće ljubavi, srca smo ti svoje u njem dali, u njem nam je život cijeli... Kraljice svibnja, moli za nas!"

vicepostulator p. Mirko Nikolić, D.I 

PRVI DAN
„MARIJO, SVIBNJA KRALJICE!“

S kojim li smo samo oduševljenjem pjevali ovaj krasni pozdrav svibanjskoj Kraljici

»Marijo, svibnja Kraljice, Ti Majko rajskog slavlja, pred sliku Tvoju ružice na pozdrav svibanj stavlja!«

Ruže ljubavi, ljiljane čistoće, ljubice poniznosti, jorgovane odanosti, čitavo naše srce, sve najljepše, sve najdraže dali smo Njoj, našoj Kraljici i Majci.

Kako je negdje Marijino Srce puno radosti i veselja uoči svibnja i kroz čitav taj lijepi mjesec, Njen mjesec! Koliko dokaza iskrene djetinje ljubavi, odanosti i zahvalnosti! Sve to stavlja svibanj na pozdrav pred Tvoju sliku. Stavlja, no samo u krajevima, Majko, gdje Tebe i Tvoga Sina duše poznaju i srca ljube.

No, Majko, što će Ti Indija dati, kakovo će Ti cvijeće Bengalija donijeti uoči ovogodišnjeg svibnja? Hoće li njezina djeca pjevati pozdravnu pjesmu pred Tvojim kipom?

Pozdrav svibnju u poganskoj zemlji... Dok ove retke pišem, dopiru do mene zaglušni udarci bubnjeva i cilik zvona s poganske svečanosti dolje u hramu nakazne i okrutne božice Kali. Majkom je oni zovu, ovo jadno i grješno stvorenje praznovjerne poganske mašte. U strahu i trepetu joj se klanjaju njoj »krvavoj majci«. Grozno ime još groznijeg božanstva.

Svibanjska Majko, Majko »lijepe ljubavi«, kako će dugo te ne­umrle duše prikazivati idolima svojim žrtve grijeha i opačine? Kako dugo će one ostati okovane lancima neznaboštva? Majko, da bi one što prije upoznale Tvoju ljubav, bit će naša molitva i ujedno vruća želja da bi ih sve mogli staviti pred Tvoju sliku kao živi i krasni pozdrav svibnja, ove duše drage nam Bengalije, naše, no i Tvoje Bengalije.

Svibanjska Majko, Kraljice misija, moli za nas, moli za Bengaliju!

Vaš otac Ante

»Tamo gdje palme cvatu«, br. 18.

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

DRUGI DAN

ONA MALA ÐOLO 

Nitko drugi nego ona, mala Ðolo iz sela Amlameti, južno od Bašantija. Ako slučajno imate knjigu »Životni put jednog misionara«, I. dio, pogledajte stranicu 303 pa ćete tamo naći fotografiju dviju sestara: Ðolo i Gouri. Ona s »funcutskim« smiješkom je Ðolo, sada sestra Marija Kornelija u Družbi Misionarki Ljubavi Majke Terezije.

I da vam odmah spomenem: onaj smiješak još uvijek je prati, samo je... malo manje »funcutski«.

Otac im Duluth, one dvije i brat im Panchu Ferdinand bili su pokršteni u malom selu Amlameti. Bili su među prvim katekumenima u tom selu. Obje sestre bile su primljene u samostansku školu svete Male Terezije u Bašantiju, a Ferdinand u Tehničku školu sv. Franje Ksavera, gdje je izučio stolarski zanat. Otac im Duluth do smrti je bio vratar u našoj bolnici u Bašantiju. Želja mu je srca bila da Isus bar jedno od njegove djece izabere za sebe. I Isusov pogled pao je na najmlađu, na malu Ðolo. I ona se odazvala od srca, velikodušno. Čula je o sestrama Majke Terezije. Jedna djevojka iz te škole, sestra Patricija, već je kod Majke Terezije. I sretna je. Uvijek je nasmijana. A život im je tako težak. I to je malu Ðolo oduševilo. Neki su je plašili da neće moći ustrajati, da je opasno njegovati gubavce, a ona bi se samo smješkala.

»Nisam se bojala tigrova i krokodila u amlametskim šumama, pa čega ću  se sada bojati?!«

Osim toga, pratio ju je blagoslov na smrt bolesnog starca oca. I blagoslov sekice Gouri i brata Ferdinanda. Pratio ju je i otpratio u novicijat i sad je prati u radu za Isusa i duše.

I uistinu je vrijedna. Radi kao mrav. Čim je došla u Maria Polli, dala se na posao. Na sebe je uzela ono što je najteže: posjete udaljenim selima. Ona i sestra Josetta, iz župe Khari, gdje je radio naš dragi pokojni otac Demšar, pravi su apostoli. U selima su po čitave dane. Vjerska pouka, posjeti bolesnicima, pomoć siromasima. A s kolikom ljubavlju one sve to rade!

Doista je bilo veliko veselje u župi kad smo dobili vijest da nam ona dolazi za poglavaricu. I mi smo bili sretni, i sestre su bile sretne, jer je sve vole zbog njezina priprosta srca.

Zadnje subote u rujnu bio joj je imendan pa se tom prilikom pokazalo koliko je čitavo selo voli i poštuje. Imali smo i posebnu misu za nju. Nakon mise po bengalskom su se običaju nizale pjesme, pa vijenci, a njih je bilo toliko da joj je glava jedva virila iz tih vijenaca. Navečer pak imali su malu predstavu.

Svi smo se molili da dobra naša sestra Kornelija i dalje mogne služiti Isusu i dušama s istom onom radošću i smiješkom s kojima se dala Isusu pri svetom krštenju i kojima se zavjetovala svetim redovničkim zavjetima.

Siguran sam da ćete se i vi svi, dragi suradnici i suradnice, moliti na tu nakanu, jer sestra Kornelija nije samo naša, ona je i vaša! I ona, i »mala« sestra Mohini, i Merlvn, i Michelle, i sve ostale sestre u Maria Polliju.

Na kraju dodajte i jedan »Amen« za vašeg oca Antu (Članak objavljen u siječanjskom broju Maloga Koncila 1979.)

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

TREĆI DAN

„KAD LOTOSI CVJETAJU“ 

Predvečerje svibnja u Bošontiju. Vrući tropski vjetar s južnih strana donosi pozdrave Bengalskog zaljeva i miris lotosa iz Rani-gorskih džungla. Cvjetaju bijeli, crveni i ružičasti lotosi. Lotosi su kao znak svetosti i čistoće. Cvjetaju oni i šire svoj miomiris u mjesecu Nebeske Majke. Oni i hindu poganima označuju svetost i čistoću. Donijeli ih i oni pred kip svibanjske Gospe, bijele lotose, i s njima svoja srca i svoju ljubav!

Pratile ih naše molitve i žrtve na tom putu svetosti i sreće!

Mi smo obećali Blaženoj Gospi da ćemo u čast Prečistog joj Srca sagraditi proštenište u ovim krajevima Bengalije. Proštenište od kamena, no i živa prošteništa u vjernim srcima. Obadva obećanja valja izvršiti. Mnogo posla ostaje.

Još je mnogo lotosa po nepreglednim džunglama i poljanama Bengalije koje treba dovesti k Srcu Isusovu  preko Srca Njegove i naše Majke, lotose bijele, crvene i ružičaste.

Lotose bijeli, svibanjska Gospo, ljubavlju ih svojom obavij!

Vaš otac Ante

»Tamo gdje palme cvatu«, br. 24.

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ČETVRTI DAN

PLAMENI MRŽNJE ILI LJUBAVI...?

Gore oni danas čitavim svijetom plameni silni. Kao ognjena bujica, kao vatreni vihor nadvili se nad čitav svijet: plameni mržnje, osvete, nepravde; plameni tlačenja, ropstva i grijeha.

Svijet gori… Bila je to Njegova volja, kad je ono pred 2 000 godina Božji Sin došao na ovaj jadni svijet. Oganj je donio, i htio je da se zapali. I zapalio ga je. I podigao se oganj kao bujica, kao vatreni vihor na onaj prvi Duhovski dan. I odonda se proširio svijetom oganj ljubavi, milosrđa i samilosti.

No vihor mržnje, strasti i grijeha kao da želi ugušiti ovu vatru svete ljubavi u srcima ljudskim. Duhovski oganj je još nepoznat u mnogim srcima. Mi smo ga primili. Primili smo ga da ga i drugima dadnemo.

Bengalija ga treba, Bengalija ga od nas očekuje plamen naših srdaca, plamen Božje ljubavi.

Dođi, Duše Presveti, Pamet našu prosvijetli Zrakom višnje svjetlosti!

Vaš otac Ante

Bošonti, Duhovi 1949.

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

PETI DAN

VJEČNI DUHOVI

Duhovski blagdan: ognjeni jezici nad apostolima u Jeruzalemu. Rođendan svete Crkve, prva misijska nedjelja, prva velika propovijed apostolskog prvaka svetog Petra, prvi katekumeni sa svih strana svijeta. I od onoga dana koliko je već bilo duhovskih blagdana, koliko je novih Petara svijetom pronijelo Radosnu vijest Njegovu...

Pa evo i danas u ovim malim zaseocima sunderbanskih džungli u Bengaliji: Durgomondopu, Daudpuru, i u Radnagoru... Ognjeni jezici Njegove ljubavi i svjetlosti i nakon 2000 godina: uistinu vječni Duhovi!

Najprije smo bili u seocu Durgomondopu kod vjernog našeg Simpsona. Tu se tek dvije obitelji krštene. Ostali se pripravljaju za taj veliki i sretni dan. Kapelica je na njegovu zemljištu uz njegovu kolibu. Mala je, no čista, uredna. Unutra je polutama, jer su prozorčići tek rupe na zidovima napravljenim od blata. Pred priprostim niskim oltarom gori mala uljena svjetiljka. Tu svjetiljku nazivaju »šondho - večernjica«, jer svake je večeri očiste i prikažu pred oltarom iako u tim seoskim kapelicama nema Presvetog.

Slično je opet bilo u Daudpuru. Tu imamo kapelicu, ali nedavna ciklonska oluja toliko ju je oštetila da smo morali urediti privremeni oltar na verandi Šudhinove kolibe. Tu je poveća koliba: jedan do drugoga stanuju tri brata. Stari im otac Binondo lani je otišao k Isusu, a starica majka još je živa, svježa i radina. Samo još muku muči s molitvama. Djeca, unuci i praunuci naučili su sve napamet, a u staru bakinu glavu teško ulaze i još teže ostaju u njoj razna »djela« skrušenja, vjerovanja i ufanja. No ona je sastavila svoja »djela« moram priznati vrlo, vrlo dobro.

 »Isuse moj, mnogo sam te ražalostila! O, što ću ti ja reći? Ti me još bolje poznaješ. Oprosti, zaboravi sve, blagoslovi mene i sve da te uvijek ljubimo!«

Pred večer stigli smo u Radhanagor, jedno od prvih sela koje se u ovim krajevima javilo za svetu vjeru. Tu je glavar sela Boloram. On zna čitati i pisati, a zna i voditi i selo. Njegov najmlađi sin, Dulal, kod nas je u školi. Ove će godine maturirati.

Preporođeni vodom i Duhom Svetim dalje se vjerski izgrađuju pod vodstvom svojega revnog katehista i učitelja Ðotina

On je ponos i svojih roditelja i čitava sela. Ta on je jedini mladić na višim školama. Svi se molimo da ga Isus pozove u svoju službu, no sve je u Božjim rukama. I vama preporučujem i njega i tolike druge mladiće i djevojke koji su na naukama da ih se sjetite u svojim molitvama. Mnogi su dobročinitelji preuzeli brigu za odgoj tih Isusovih izabranika.

Tu je danas treća sveta misa. Dan je bio težak. Nesnosna je vrućina. Kasnije smo preko radija čuli da je to bio najvrući dan godine +45 °C u hladu. Ostali smo živi, no čitavo tijelo kao da je gorjelo. A nemaš se gdje ni oprati, jer od velike suše ovih posljednjih mjeseci svi su ribnjaci presušili. U nekima je tek koji metar zelene vode, koja je prljava i tako vruća da bi u njoj mogao skuhati jaje.

Dulalova majka pripravila je večeru: rižu i nešto pržena povrća.

Malo, no od srca dano, pa je bilo blagoslovljeno. Kad je srce puno radosti, i malo te hrane nasiti.

Sjeli smo onda na hasure pred kolibu, izmolili krunicu i večernju molitvu, sjetili se kratkom molitvom i svih vas širom svijeta želeći svima duhovske darove, vječne darove svjetla, mira i ljubavi...

Vaš otac Ante

Maria Polli, 1983.

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ŠESTI DAN

„POZDRAV GOSPIN“ 

Čitav dan već hodam. Sumrak se hvata nad šumama. Još koji sat, pa ću stići na misijsku postaju. Izmoren sjedoh pod jedno stablo. Krave su se vraćale s paše u selo. Duboko dolje iz šume dopirali su melankolični zvuci pastirske svirale. Baš mi je to godilo duši. Na umor sam i zaboravio.

Pa onda još kao blagoslov neba dopriješe do mene zvuci večernjeg »Angelusa« iz obližnjeg našeg katoličkog sela. Stari Lazar to zvoni. Od pamtivijeka u njegovoj se kući daje gongom, indijskim zvonom, znak Pozdrava Anđeoskog.

Bam, bam, baaaam... dolazili su mili zvuči milog pozdrava. Ustao sam. Nekoliko se pastira skupilo. »Anđeo Gospodnji navijestio Mariji...« Djeca odgovaraju.

Majčin pozdrav, Majčin blagoslov. Nekoliko hindu dječaka gle­da nas. Kad smo završili molitvu, blagoslovio sam sve skupa i zaželio sam da bi radosni glasi »Angelusa« mogli što prije doprijeti i tamo gdje se još sada ne čuju.

Molio sam da Gospa tim tolikim bijednim dušama što prije donese i daruje svoga Isusa, njihovog Spasitelja...

Vaš otac Ante

»Hrvatski Kat. Glasnik«, Chicago

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

SEDMI DAN

MAJCI U SPOMEN

Majko,

Tebi u spomen piše ovo nekoliko redaka Tvoj sin, svećenik-misionar u dalekoj Bengaliji. Tvoj poljubac i blagoslov kao da mi još gori na čelu. Šesnaest godina je već prošlo od onog dana, šesnaest puta su monsunski vihori prohujali nad ovim Sunderbanskim džunglama, kamo si poslala svoga sina, da svoj život žrtvuje za Isusa i za neumrle duše.

U životu se, eto, više nismo vidjeli. Vruća želja Tvoga majčinskog srca, da barem jedanput prisustvuješ misi svoga sina, nije se ispunila. Dragi Isus Te je pozvao da iz lijepog neba dnevno prisustvuješ svetoj žrtvi, da pratiš svoga Antu na teškim i pogibeljnim putovima njegova svećeničkog i misionarskog života.

Izmoren i iscrpljen od teškog putovanja, sjedeći u ovom malom čamcu na rijeci Gangesu, sa zahvalnim srcem mislim na Tebe, majko.

Mislim na svu Tvoju ljubav i brigu sretnih dana djetinjstva, mladosti i školskih dana, kad si mi svojim svetim životom i primjerom pokazivala put k oltaru, kad si me dnevno prikazivala Nebeskoj Majci, kad si svake subote za mene postila, da bih ja jednog dana mogao postati Isusov svećenik.

Mislim danas na svu Tvoju ljubav, i kao najsvetiju zahvalu obećajem Ti, majko, da ću svim silama nastojati izvršiti i ispuniti zavjet Tvoga života: potpuno se žrtvovati, i istrošiti, i umrijeti za Isusa i za neumrle duše.

Majko, blagoslovi ovaj zavjet! Iz lijepog neba čuvala me i pratila Tvoja majčinska ljubav!

Tvoju ljubav i molitve, majko, molim za sve one koji su u ime Tvoje preuzeli brigu i ljubav za mene, za tolika plemenita srca koja me, uistinu, majčinskom ljubavlju prate i pomažu u apostolskom radu.

Do viđenja, majko, u lijepom nebu!

Ljubi Te Tvoj

Ante

(Ovi su reci napisani nakon što je čuo za majčinu smrt 1954.)

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

OSMI DAN

SLIJEPI LAÐAR KANAI

Čučimo u maloj domorođačkoj lađici na rijeci Gangesu. Vrućina je, a lađara nema. Izašao je na obalu pa kao da su ga vile odnijele.

»O re madhi, madhi! - O lađaru, lađaru!«, zove jedan, zove drugi, no lađaru ni traga ni glasa. Odjednom se na obali pojavi visok čovjek. Drži se za rame male djevojčice. Približivši se lađici, uhvati je sa strane, junački je gurnu i skokne u nju uz povik:

»Ćolo, ćolo! Vozi, vozi!«

Onda opazih da umjesto očiju ima tek dvije očne šupljine. Prije nego što sam ga mogao pozdraviti i upitati za ime, već je on prihvatio kormilo uz lađarsku pjesmu:

»Gonga madhi, ćolo, ćolo re ... Gangeški lađaru, vozi, vozi, hej...!«

Prepoznao sam ga: pa to je Kanai, dugogodišnji lađar na Sitilijskom rukavu rijeke Gangesa.

A ona mala djevojčica njegova je kćerka Oloka - Svjetlana.

»Kanai bhai, kemon? — Kanai brate, kako si?« I on je prepoznao moj glas.

»Guru! Učitelju!«, bilo je sve što je smogao. Mora da su mu pred isušene oči došli spomeni davnih dana. Spomeni prijateljstva, ljubavi svih nas prema njemu i njegovoj siromašnoj obitelji.

»Učitelju, evo Oloka je tu, koju ste vi i sestre spasili u teškoj bolesti. Ona je Božji dar, ona je vaša. Ona nema majke. Selom su harale ospice. Mnogi su umrli. Umrla je i Olokina majka. Ja sam ostao, no otišle su mi oči

.« Podignuvši lijevu ruku s kormila, pokaza mi dva isušena oka. »Ne vidim više svijeta, no osjećam lađu svojega života. Ganges poznajem po šumu, vjetrovi mi pokazuju valove, kokil ptica javlja mi iz gheonova grmlja koliko sam daleko od obale. Uz Ganges sam se rodio, tu sam ostavio djetinjstvo i mladost, pa će i zadnji dah mojeg života s vjetrom poći s Gangesa k Njemu.«

Svi smo slušali tu životnu priču gangeškog lađara. Čuti to uz pratnju udaraca kormila i vesala, uz žubor i mrmor gangeških valova, to su nezaboravni doživljaji.

Jedan mladić upita: »Pa hoćeš li nas ti ravno prevesti? Ti si slijep!«

Gangeškom lađaru njegova je lađica život.

»Lađar - slijep!? Ne, ne, lađar ne može biti slijep. Ja nemam očiju, no tu je srce, tu su ruke!

Ja sam nju toliko puta prevezao preko Gangesa kroz bure i oluje i kroz vjetrove i struje. A sada ta lađa prevozi mene i vas, lađa i njezin Tvorac, Tvorac svih nas Milosrdni!«

I onda onaj pogled vrijedan milijuna.

Suhe oči kao da su mu oživjele. Kanai, upravivši pogled prema nebu, ponovi potiho:

 »Milosrdni!« I sklopivši ruke i kormilo, nakloni glavu...

Pa neka mi netko rekne da nema raja na zemlji! Doživio sam ga na rijeci Gangesu.

Vaš otac Ante

(Članak objavljen u listiću „Tamo gdje palme cvatu“ u studenome 1982. za vrijeme boravka oca Gabrića u Australiji.)

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

DEVETI DAN

ZAHVATIO NAS JE TORNADO

Danas je bio prilično težak dan: tri mise: Maria Polli, Čunčura i Dhaknamari. A jutro je bilo sparno. Spremalo se na oluju.

U Maria Polliju na prikazanje donijeli su prve plodove svojih vrtova, a Produtova majka za svojega sina sjemeništarca i slatkiša. Bio je teško bolestan, a sad je ozdravio.

Nakon mise uputili smo se prema selu Čunčuri: tri sestre, Komelija, Jozeta i Norberta, katehist Porimol, četiri sjemeništarca i ja. Kapelica je u Čunčuri niska, a na krovu su limene ploče pa je unutra kao u peći. Bila su tri krštenja: Dineš, Poreš i Omor. Završili smo baš u podne. Isusa je primilo čitavo selo. I stari slijepi Ðiten. Kćerka mu Solita dovela ga u crkvu, i njega i slijepu mu ženu Dasi. Pri svetoj pričesti Ðiten širi ruke da bi primio Isusa. Sretan je. Nešto je rajsko u smiješku slijepih. Mora da oni Isusa izravno vide, jer odakle im inače taj upravo nadnaravni smiješak i sreća?!

Katehist Emanuel pozvao nas je na ručak. Bilo je baš lijepo i tečno. Hvala Bogu i na tomu!

I daj, Bože, onima koji danas ni to malo riže neće imati daj njima i njihovoj dječici šaku riže, čašicu mlijeka!

Po onoj sparini oko jedan sat poslijepodne uputismo se prema našemu novom selu Dhaknamari, gdje sam nedavno pokrstio trideset petero. Dječica su već izdaleka počela trčati prema sestrama. Vole oni sestre, jer i sestre vole njih, poučavaju ih i brinu se za njih.

Sveta misa bila je tako lijepa: sve oko oltara, ili, još bolje, sve kao da je bio jedan živi oltar. Kod »Gospodin s vama« kao da sve grliš, prikazuješ, posvećuješ i onim njihovim pogledima, vjerom i milošću i sam budeš posvećen. Koja li čast, koja li sreća biti svećenik, nastavljati kalvarijsku žrtvu!

Valjalo se rastati. Crni se oblaci počeli gomilati na zapadu. Slab je to znak, osobito sada u pred kišno doba. No dječica na to ne misle. Otpratila su nas daleko od sela, sve dolje do isušenog kanala Polpara.

I onda preko rižinih polja do glavnoga puta. A oblaci sve tamniji. Sijeva, grmi. Veli narodna poslovica: »Ne daj, Bože, što se podnijet može!« I mi kao da smo dobili krila. I ja u 64. godini, a da o sestrama i ne govorim... A njih su, sigurno, i anđeli nosili. A koga će, ako neće sestre?! Molimo krunicu, no pokoji put okrećemo se i natrag. Žmirkamo kad jače zagrmi da bismo vidjeli gdje su crni oblaci. Stabla su se već počela savijati, a prašina i slama, sve to leti. I mi baš na cestu stigli kad se i nebo i zemlja otvorili. Strašni se tornado sruči nad čitav taj kraj. Jedva pred sobom vidiš. Samo pljušti. Naša ambulantna kola jedva se drže na cesti. Jednom smo sišli i s ceste, no, hvala dragome Bogu, hvala molitvama tolikih naših suradnika i suradnica. Navečer smo se sretno vratili u Maria Polli.

O tome smo svi govorili: tko se za nas tako revno molio i prikazivao žrtvice da smo se sretno vratili kući: Jer da nas je ta strašna oluja uhvatila usred rižinih polja, daleko od koliba, bilo bi uistinu opasno.

Ja sam onda i sestrama i katehistu i našim sjemeništarcima govorio tolikim tisućama suradnika i suradnica, o vašim dnevnim molitvama, kako nam vi dajete 10 minuta televizije navečer a ovaj tornado bio je baš navečer! O vašem revnom pohađanju vjeronauka, slušanju roditelja, o tome kako žrtvujete žvakaće gume, bombone, skupljate milodare, marke... Sve sam im to pričao, i onda su razumjeli tko nas je spasio pred tom strašnom olujom.

Pa, eto, još jednom hvala vam od srca na svemu!

Hvala na tolikoj ljubavi i dobroti iskazanoj dragoj našoj Majci Tereziji dok je bila u domovini. Ona nikada neće zaboraviti te susrete, te zagrljaje, vašu pomoć, vaša obećanja molitve i žrtve, a i vaša obećanja samih vas da ćete jednoga dana i vi kao svećenici i redovnice raditi za Isusa među najbjednijima i najzapuštenijima.

Vaš otac Ante

Maria Polli, travanj 1978. (Objavljeno u Malom Koncilu od svibnja 1978.)

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića 

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Dragi prijatelji,

došli smo do kraja svibanjske  devetnice. Po primjeru oca Ante i primjerima naših svetaca utecimo se Bezgrešnom Srcu Marijinu i Srcu Isusovu.

Neka nas naša Zagovornica, Posrednica, naša Gospa, Kraljica mira ispuni plamenom ljubavi svoga Neokaljanoga srca. Nastavimo i dalje živjeti poticaje kroz duhovno blago Gabrićevih pisama.

„Svibanjska Majko, Majko »lijepe ljubavi«, kako će dugo te ne­umrle duše prikazivati idolima svojim žrtve grijeha i opačine? Kako dugo će one ostati okovane lancima neznaboštva?

Majko, da bi one što prije upoznale Tvoju ljubav, bit će naša molitva i ujedno vruća želja da bi ih sve mogli staviti pred Tvoju sliku kao živi i krasni pozdrav svibnja….

Svibanjska Majko, Kraljice misija, moli za nas, moli za Bengaliju!“

Otac Ante

Molimo za njega, molimo se njemu za postupak proglašenja blaženim.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj devetnici.
Slijedeću devetnicu započinjemo 20. lipnja.

Svako vam dobro i Božji blagoslov!

Vicepostulatura sluge Božjega o. Ante Gabrića i Zaklada Otac Ante Gabrić

©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi, čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.

Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.

Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.

Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama’. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.«

Đakon: Vjekoslav Uvalić.

Svijet koji ne poznaje snagu Isusa Krista, živi u nemiru, jer ne vidi budućnost. Odnosno, vidi ju, ali zbog toga što ju stvara bez snage Uskrsloga, ta ljudska budućnost je tužna, nesretna, besmislena, nepravedna, kataklizmička, zavržava u smrti i propasti. I zato je puna straha! To je budućnost na koju nas Gospa upozorava: „Vjetrovi nemira, sebičnosti i grijeha zahvaćaju mnoga srca i vode ih u nemir i propast.“ (usp. Gospina poruka 25. 4. 2025.) Znakovito je da Gospa dva puta u jednoj rečenici spominje riječ „nemir“. Kao da želi naglasiti kako je izvanjsko nemirno stanje svijeta još više postalo i unutarnje stanje duša. U ovom općem nemiru, kao kad se roj osa uznemiri ili jato riba uhvati u mrežu i zatalasa, izgubi se svaki red, smisao i cilj. Izgubi se razum, osjećaji i volja, vlastiti identitet. Svi postaju samo „ubojice“ koje se očajnički brane i žele preživjeti. Nastaje kaos. Zato je Gospi tako važno da se vratimo Bogu i molitvi. Jer kad smo u Bogu, onda smo svoji. Onda znamo tko smo, koji je naš pravi identitet: da smo ljubljena djeca Božja. Onda znamo koji je naš put i zadatak: vratiti se po ljubavi ka Ljubavi. I taj nam se put po molitvi i sakramentima otkriva. Kad znamo tko smo i kamo idemo, onda nam je 'dobro u srcima' ili drugim riječima, onda imamo mir u sebi i stvaramo mir oko sebe. (usp. „Zato vas pozivam, dječice, vratite se Bogu i molitvi da bi vam bilo dobro u srcima i zemlji na kojoj živite.“ 25. 4. 2025.)

Dugo mi je trebalo shvatiti što zapravo u stvarnom životu znači 'uskrsnuće'. Zašto je tako važna ova svetkovna koju smo nedavno proslavili, zašto je bit naše vjere pashalni misterij: muka, smrt i uskrnuće Isusa Krista. Na početku širenja radosne vjesti, samo je to apostolima bilo važno prenijeti onima koji su ih slušali tu kerigmu (kerigma, grč. ϰήρυγμα: navještaj, biblijski izraz za novozavjetnu poruku – Isus Krist je spasitelj, mesija). Bila je muka, bila je smrt, ali bilo je i uskrsnuće. Isus Krist, Sin Božji to je prošao i tako nam pokazao da i mi, ako smo u Njemu, s Njim i po Njemu, možemo iz svake naše smrti, grijeha, pada, bolesti, tuge, depresije, beznađa... ustati i početi iznova.

„Svaki svetac ima povijest i svaki grešnik ima budućnost!“ – uzrečica je koja mi ovih dana tako često pada na pamet i koja dobro pokazuje da s Isusom nema beznadnih slučajeva. Preobrazujuća snaga uskrsnuća je po milosti djelotvorna u svakom Božjem djetetu. Ako želimo, ako vjerujmo, ako se nadamo i ako ljubimo... Bog se, u ama baš svemu što je mrtvo u nama može proslaviti. I baš to mjesto u kojem smo najslabiji, postaje mjesto gdje je Božja milost najveća. Jer je to iskusio, sv. Pavao može uskliknuti: „Kada sam slab, onda sam jak!“

Kako je lijepa ova spoznaja da Bog sve vodi na dobro onima koji ga ljube. Iz te vjere u preobrazujuću snagu uskrsnuća u nama, proizlazi uskrsni mir. Onaj mir koji samo Bog daje jer je Bog temelj ove promjene. Kada znamo da svaki naš put, i dobar i loš, može na kraju poslužiti da se Bog u njemu proslavi, onda sigurno možemo biti mirni!

Cijeli četvrtak, 8. svibnja 2025., pisala sam ovu kolumnu i razmišljala o tome što znači ova Isusova uskrsna poruka mira, što stanje mira znači za dušu i svijet. Iščitavala sam zadnju Gospinu poruku i tražila od Duha Svetoga da mi pojasni što nam njome Gospa želi reći za sadašnji trenutak. I u sebi sam borbeno živjela prelaske iz stanja mira u stanje nemira i obrnuto, zbog trenutnih životnih situacija i odnosa. I ovog četvrtka 8. svibnja 2025. na blagdan Gospe od Pompeja, Katolička crkva je dobila novog Petrova nasljednika, papu Lava XIV. koji se upravo pozivom na Isusov uskrsni mir obratio narodu: „Neka mir bude sa svima vama! Braćo i sestre, ovo je prvi pozdrav Isusa Uskrslog, koji je dao svoj život za stado Božje. Želim da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, dođe do vaših obitelji, dođe do svih osoba, ma gdje one bile, do svih naroda, do cijele zemlje. Mir! Neka mir bude s vama! Ovo je mir uskrsnulog Krista, mir milostiv, mir ustrajan, koji nam dolazi od Boga, Boga koji nas sve voli, koji nas voli bezuvjetno...“

Vjerujem da u Bogu nema slučajnosti i da sve vodi Njegova sveznajuća ruka. U ovom trenutku i to je jedan veliki razlog za zadržati unutarnji mir i živjeti kao 'hodočasnik nade' u ovom svijetu nemira i beznađa.

Živimo u povijesnom trenutku kada su sve oči svijeta uperene u Vatikan i u novog papu, ali ne zaboravimo snažne riječi kardinala R. Saraha koji kaže: „"Središte Crkve nije vatikanska uprava. Središte Crkve je u srcu svakog vjernika u Isusu Kristu, koji moli i koji se klanja. Središte crkve je u srcu samostana. Središte Crkve je prije svega u svakom Tabernakulu, jer je tamo Isus prisutan. Crkvi se ne može suditi prema svjetskim mjerilima. Ankete nemaju veze s njom. Crkva nije ovdje da utječe na svijet. Crkva ponavlja Isusove riječi: „Ja sam zato rođen i zato dođoh na svijet, da svjedočim istinu. Svaki, koji je od istine, sluša glas moj." (Iv 19,1) Kršćani će uvijek biti nedostojni ove misije, ali Crkva će uvijek biti tu da svjedoči Krista."
U svakom od nas je dakle središte Crkve dokle god u njemu živi Isus Krist i svako od nas je pozvan svjedočiti tu Istinu, da je samo Isus spasitelj. Zato se Gospa, Majka Crkve, ovdje u Međugorju, ne umara pozivati nas na obraćenje, jer obraćati se znači svjedočiti da ovu Gospinu Crkvu koja svjedoči Krista, vrata paklena nikada neće nadvladati. (usp. Volim vas, dječice, i zato se ne umaram pozivati vas na obraćenje. 25. 4. 2025.)

Paula Tomić/Glasnik mira 5/2025

U vrijeme Lava XIII. Crkva je bila okružena snagama modernizma, socijalizma i ateizma, a mnogi su se unutar Crkve već počeli prilagođavati duhu vremena. Ipak, Lav XIII. ostao je nepokolebljiv. Napisao je Rerum Novarum, potvrdivši dostojanstvo rada, ali ga utemeljivši na Božjem zakonu, a ne na revolucionarnim sloganima, rekao je umirovljeni biskup Tylera.

Biskup je podsjetio na značajan doprinos pape Lava XIII. u obrani Crkve od pogrješaka toga vremena. Nemoguće je ne spomenuti njegove brojne enciklike o krunici, poznatu molitvu svetom Mihaelu Arkanđelu ili posvetu svijeta Presvetom Srcu Isusovu. „Lav XIII. nije bio čovjek glasnih riječi. Bio je čovjek vizije – netko tko je zlu gledao ravno u oči i odgovarao mu puninom katoličkog nauka. Nije to zamutio. Nije to prikrivao. Propovijedao je to“, prisjetio se biskup Strickland.

Sada – više od 120 godina nakon njegove smrti – papa je ponovno izabran na Petrovu stolicu i uzeo je isto ime.

„Još ne znamo što će napisati, što će reći ili što će učiniti, ali znamo odakle dolazi. Znamo putem kojim je krenuo – i nije tajna da je prihvatio progresivni smjer koji je postavio papa Franjo, smjer koji često stavlja dijalog iznad doktrine, pratnju iznad jasnoće i pastoralnu prilagodbu iznad objektivne istine“, primijetio je teksaški biskup.

Međutim, ne smijemo suditi o novom papi kroz prizmu njegova prethodnika, koji ga je imenovao kardinalom. Već imamo novi pontifikat, a s njim i nadu. Zato nas biskup Strickland potiče da se okrenemo molitvi, a ne osuđivanju, te da vjerujemo uvjeravanjima samoga Krista da će Crkva ustrajati unatoč teškoćama.

„Vjera se ne temelji na preferencijama ili razboritosti bilo kojeg ljudskog bića. Temelji se na Isusu Kristu. Temelji se na pologu vjere. Temelji se na obećanjima Boga koji je rekao: ‘Ti si Petar, Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata pakla ne će je nadvladati’ (Mt 16,18)“, podsjetio je biskup.

Možda će pontifikat koji započinje biti vrijeme patnje za Crkvu, ali i Krist je patio – u Maslinskom vrtu i na križu – i tijekom te patnje nije prestao biti Bog, nego je vladao čak i viseći na križu. Zato nas kardinal potiče da se ne upuštamo u beskrajne potrage za skandalima, jer nas upravo na to napastuje zli duh.

„Nemojte svo vrijeme provoditi čitajući o skandalima i tuzi. Čitajte Sveto pismo. Čitajte svece. Čitajte prošle pape. Ispunite svoj um i dušu onim što je istinito, dobro i lijepo. Ne živite u magli obeshrabrenja, jer je to upravo ono što bi neprijatelj želio. (…) Ne napuštajte Petrovu barku, čak i ako se čini da pluta. Ne napuštajte vjeru koja vam je povjerena. Ne brkajte kušnje s kojima se Crkva suočava s njezinim porazom“, potiče biskup Strickland.

Izvor: .lifesitenews.com

Bio je to događaj ljubavi, zajedništva i slavljenja, obasjan svjetlom kakvo samo Isus može donijeti. Dvije večeri zaredom bila je do posljednjeg mjesta ispunjena Arena Zagreb, najveća dvorana u Lijepoj Našoj, kao i ono mnogo važnije – bila su ispunjena srca okupljena na najvećem duhovno-glazbenom spektaklu u ovom dijelu Europe.

Ponovno su se na jednom mjestu okupili Hrvati iz Domovine i oni koji žive izvan nje, ali i vjernici iz drugih zemalja.

Program je počeo duhovnom obnovom uz nagovore o. Sebastiana Šujevića, SI i Alana Hržice o temi „Rodi se nanovo odozgor!“ Okupljene je na kraju nadahnuo o. Ivan Raljušić, CPPS, duhovnik Laudato televizije – organizatora događaja, porukom: „Budimo dar Božji jedni drugima.“

Nakon duhovnog uvoda, trosatni koncert na središnjoj pozornici pretvorio je Arenu u mjesto slavljenja i molitve. U dojmljivoj atmosferi izmjenjivali su se izvođači suvremene duhovne glazbe: Alan Hržica, Amorose, fra Ivan Matić, Ivana i Marija Husar, Matej Galić, Marina Matošević, Rafael Dropulić Rafo, Sestre Palić, fra Marin Karačić, Stijepo Gleđ Markos, Vanessa Mioč, Dominik Lučić, Zsa Zsa, Infinitas i Slavljenički bend „Progledaj srcem“ predvođen Goranom Kovačićem.

Molitvu je tijekom cjelovečernjeg slavljenja predvodio don Mijo Grozdanić.

Za više od 300 djece održana je igraonica „Superknjiga“, na kojoj su se družila sa superjunakom Gizmom, uz igre i zabavu.

„Progledaj srcem“ više od desetljeća ispunjava dvorane, arene i stadione – od Hypo centra i stadiona u Maksimiru do Arene Zagreb. Jedinstven spoj slavljenja, molitve, mogućnosti ispovijedi i poticajnih duhovnih poruka učinio je ovaj događaj najvećim duhovnim okupljanjem u Hrvatskoj i šire.

Organizatori iz Laudato televizije najavili su novi nadnevak – „Progledaj srcem 2026.“ bit će održan 16. svibnja, a ulaznice su već dostupne na Eventim.hr.

Večer je emotivno zaključila Ksenija Abramović, direktorica i glavna producentica događaja: „Progledaj srcem 2025. bio je nastavak Božjih čudesa koja se događaju pred našim očima. Gledati više od 32 tisuće ljudi kako u molitvi i pjesmi otvaraju svoja srca i slave Boga – neopisiv je osjećaj. Svake godine pitam se može li nas Gospodin iznenaditi još više, i svake godine dobijem odgovor: može. Ove večeri vidjeli smo milost na djelu – kroz suze, zagrljaje, pjesmu, molitvu i slavljenje. Vjerujem da je svatko tko je bio ovdje otišao kući promijenjen, ispunjen, osnažen i spreman nositi svjetlo Kristove ljubavi u svoj svakodnevni život.“

(kta)

Misa zahvalnica povodom izbora novoga rimskoga biskupa i poglavara Katoličke crkve – pape Lava XIV. slavljena je u nedjelju, 18. svibnja, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Svetu misu predslavio je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru. U koncelebraciji su bili mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, rektor Zavoda Marko Đurin, Bojan Ivešić, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, mons. Renato Kučić i mons. Mario Popović iz Državnog tajništva Svete Stolice, p. Željko Paša, DI, dekan na Papinskom orijentalnom institutu, vicerektor Zavoda Marko Škraba, kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić i brojni svećenici koji su na studiju ili raznim službama u Rimu.

Nakon ulazne pjesme okupljenima se obratio rektor Đurin. Istaknuo je poveznicu između uskrsnog blagoslova pape Franje i prvih riječi pape Lava XIV.: „Mir vama“ te radost zbog prisustva kardinala Puljića među hrvatskom zajednicom u Rimu.

U svojoj je propovijedi kardinal Puljić istaknuo radost i zahvalnost zbog novoga pape. Izboru pape prethodila je konklava za koju je rekao da su molili Gospodina kao i nekoć apostoli: „Pokaži nam, Gospodine, kojega si odabrao!“ te su izabrali papu Lava XIV. Osvrnuo se i na prva obraćanja novoga pape, primijetivši njegovo svjedočenje Uskrsloga Krista i svjesnost službe za koju je izabran kao nasljednik sv. Petra. Naglasio je i poruku nade iz drugoga čitanja da će Bog otrti svaku suzu s ljudskih očiju jer su svi potrebni utjehe i sigurnosti vjere. Svaki čovjek proplače kad-tad, bilo vanjskim suzama, bilo suzama srca, koje su puno teže. I zato kardinal ističe da papa treba ohrabrivati ljude u toj nadi.

Kardinal je donio i nekoliko zgoda iz svojega života. Iz njih je poručio kako, iako smo čuli mnogo puta za Kristovu novu zapovijed i već je jako dobro znamo, često se ne ponašamo prema njoj. A najjače svjedočanstvo pripadanja Kristu jest ljubav prema drugima. I tom ljubavlju Kristovi vjernici trebaju zračiti. Uz to, jedna od važnih odlika ljubavi jest poštivanje. Ljubav poštuje drugu osobu, ali i zahtjeva žrtvu. Nema ljubavi bez žrtve. Zato je važno u konačnici naučiti ljubiti, rekao je kardinal Puljić.

Na kraju propovijedi ponovno je pozvao okupljene da zahvale Bogu na izboru pape, koji je poglavar Katoličke crkve, ali i moralna vertikala cijeloga svijeta. Potaknuo je i sve na vjernost Petrovom nasljedniku, što je i baština je koju je vjernicima ostavio bl. Alojzije Stepinac te da svjedočimo Kristov poziv ljubeći jedni druge kao što je Krist nas ljubio.

Misa zahvalnica ujedno je bila i tradicionalni proljetni Susret hrvatskih rimskih studenata koji se redovito organizira povodom blagdana svetog Leopolda Bogdana Mandića i blaženoga Ivana Merza.

Svetoj misi prisustvovala je i Tea Zupičić, otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici i drugi diplomatski djelatnici.

Na svetoj misi pjevao je Akademski muški zbor Fakulteta elektronike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu pod ravnanjem maestra Josipa degl'Ivellioa, koji je nakon mise održao i kratki koncert u crkvi. Zbor je osnovan 2016. godine te je do sada održao više od 190 koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu i osvojio pozamašan broj plaketa i nagrada. 

ktabkbih.net

Obraćajući se okupljenima vjernicima, Papa se zahvalio na nazočnih više od 200.000 ljudi te brojnim državnim, crkvenim i međureligijskim delegacijama koje su sudjelovale na euharistijskom slavlju.

“U radosti vjere i zajedništva ne smijemo zaboraviti našu braću i sestre koji trpe zbog rata”, poručio je Sveti Otac.

Izrazio je duboku zabrinutost zbog humanitarne krize u Gazi, gdje su, kako je rekao, “preživjela djeca, obitelji i stariji dovedeni do ruba gladi, zbog nastavka sukoba između Izraela i Hamasa”.

Upozorio je i na nove sukobe u Mjanmaru, koji su odnijeli brojne nevine živote, osobito među mladima. Govoreći o Ukrajini, Papa je naglasio da ta “mučenička zemlja još uvijek čeka pregovore za pravedan i trajan mir”.

Nakon mise, papa Lav XIV. privatno se susreo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, koji je sa suprugom nazočio inauguracijskom euharistijskom slavlju.

Molitvu “Kraljice neba” (Regina Caeli), koju Crkva moli tijekom uskrsnog vremena, Papa je predvodio neposredno nakon mise, izražavajući i osobnu duhovnu povezanost s papom Franjom, kazavši kako je “snažno osjetio njegovu prisutnost s neba”.

U toj prigodi je i blagoslovio sliku Blažene Djevice Marije pod naslovom “Majka dobrog savjeta”. Papa je time simbolično povjerio svoj pontifikat Marijinu zagovoru, ističući u svom obraćanju kako Crkva u ovom povijesnom trenutku treba njezinu mudrost, nježnost i vodstvo. Podsjetio je i na višestoljetnu pobožnost prema Gospi dobrog savjeta, osobito raširenu u Italiji i brojnim dijelovima svijeta.

“Neka nas Marija, Majka dobrog savjeta, vodi na putu vjere, hrabrosti i zajedništva”, poručio je Papa, zaključujući svoje prvo javno euharistijsko slavlje kao biskup Rima.

Pozvao je vjernike da njegov pontifikat povjere zagovoru Blažene Djevice Marije, zazivajući je kao “Zvijezdu mora i Majku dobrog savjeta”.

“Molimo njezin zagovor za dar mira, za utjehu i snagu onima koji trpe te za milost da svi budemo svjedoci Uskrsloga Gospodina”, rekao je papa Lav XIV.

Inače, inauguracijska misa označila je službeni početak papinske službe Lava XIV., koji je izabran na Petrovu stolicu nakon smrti pape Franje. Njegove prve poruke jasno ukazuju na kontinuitet brige za mir, pravdu i dostojanstvo svakog čovjeka – osobito onih pogođenih sukobima i siromaštvom, izvijestio je u nedjelju 18. svibnja Vatican News.

Nakon naviještenog Evanđelja, kardinal Mario Zenari, iz Reda đakona, na Papina je ramena stavio palij. Kongoanski kardinal Fridolin Besungu, iz Reda prezbitera, uputio je posebnu molitvu, zazivajući Gospodinovu prisutnost i pomoć nad nasljednikom sv. Petra, a filipinski kardinal Luis Antonio Tagle, iz Reda biskupa, predao je Papi Ribarov prsten.

Slijedio je simbolični obred „poslušnosti“, u kojem je dvanaest predstavnika svih „staleža“ Božjega naroda – iz različitih krajeva svijeta – iskazalo „poslušnost“ Papi.

Za obred simbolične poslušnosti izabrani su kardinali Frank Leo (za Sjevernu Ameriku), Jaime Spengler (za Južnu Ameriku), John Ribat (za Oceaniju). Uz njih, poslušnost će iskazati i mons. Luis Alberto Barrera Pacheco, biskup Callaoa (Peru), svećenik Guillermo Inca Pereda, đakon Teodoro Mandato, dvije osobe posvećenog života: s. Oonah O’Shea, vrhovna poglavarica sestara Naše Gospe od Siona i predsjednica Međunarodne unije viših redovničkih poglavarica i o. Arturo Sosa, generalni poglavar Družbe Isusove (isusovaca), bračni par Rafael Santa Maria i Ana María Olguín i dvoje mladih Josemaria Diaz i Sheyla Cruz.

U homiliji je papa Lav XIV. rekao da je „izabran za Petrova nasljednika bez ikakve zasluge i, sa strahopoštovanjem, dolazim kao brat koji želi biti sluga vaše vjere i vaše radosti, kročeći s vama putem Božje ljubavi, koja nas sve želi sjediniti u jednu obitelj.“

Kao dvije dimenzije poslanja koje je Isus povjerio Petru Papa je istaknuo ljubav i jedinstvo. „Petru je povjeren zadatak ‘ljubiti više’ te svoj život darovati za stado. Petrova služba označena je upravo tom darovnom ljubavlju, jer Crkva u Rimu predsjeda u ljubavi, a njezin pravi autoritet jest Kristova ljubav. Nije riječ o osvajanju drugih silom, religijskom propagandom ili moći, nego uvijek i jedino o ljubavi – ljubavi kojom je ljubio Isus – kamen koji su graditelji odbacili, ali koji postade kamen zaglavni“, podsjetio je Sveti Otac.

Poručio je da ako je Krist taj kamen, tada Petar mora pasti stado ne podliježući napasti da bude usamljeni vođa ili šef nadređen drugima, postajući gospodar nad povjerenim mu osobama. „Naprotiv, od njega se traži da služi vjeri braće i sestara, kročeći zajedno s njima. Jer svi smo mi, naime, ‘živo kamenje’, po krštenju pozvani graditi Božju građevinu u bratskom i sestrinskom zajedništvu, u skladu Duha, u suživotu različitosti“, istaknuo je Sveti Otac.

Citirajući sv. Augustina koji piše da se ‘Crkva sastoji od svih onih koji su u slozi s braćom i sestrama koji ljube bližnjega’, Papa je izrazio i želju da „naša prva velika čežnja bude Crkva koja je ujedinjena, znak jedinstva i zajedništva, i koja postaje kvasac za pomireni svijet.“

Uputio je da u našem vremenu još uvijek vidimo previše razdora, previše rana koje ostavljaju mržnja, nasilje, predrasude, strah od drugačijih, ekonomski sustav koji iskorištava Zemlju i isključuje siromašne. „A mi želimo biti, unutar tog tijesta, mali kvasac jedinstva, zajedništva, bratstva. Želimo reći svijetu, s poniznošću i radošću: gledajte Krista! Približite mu se! Prihvatite njegovu Riječ koja prosvjetljuje i tješi! Čujte njegov poziv na ljubav kako bismo postali njegova jedinstvena obitelj: u jednome Kristu – jedno smo“, istaknuo je Sveti Otac.

Dodao je da je „to put kojim trebamo ići zajedno, međusobno, ali i s drugim kršćanskim Crkvama, drugim religijama, s onima koji traže Boga te sa svim ženama i muškarcima dobre volje.“

Poručio je da je to misionarski duh koji nas mora nositi – ne zatvarati se u svoje male krugove, ne osjećati se boljima od svijeta, nego ponuditi svima Božju ljubav, da se ostvari ono jedinstvo koje ne briše razlike, nego poštuje osobnu povijest svake osobe te kulturne i vjerske korijene svakog naroda. „Braćo i sestre, ovo je čas ljubavi! Božja ljubav koja nas međusobno čini braćom i sestrama srce je Evanđelja. S mojim prethodnikom Lavom XIII. i mi danas možemo pitati: Ako bi ta ljubav prevladala u svijetu, ne bi li svaki sukob odmah prestao i ne bi li se mir vratio?“, primijetio je Sveti Otac.

Na kraju je sve pozvao da „svjetlom i snagom Duha Svetoga gradimo Crkvu utemeljenu na Božjoj ljubavi, znak jedinstva, misionarsku Crkvu koja širi ruke svijetu, koja naviješta Riječ, koja se ne boji biti uznemirena poviješću, i koja postaje kvasac sloge za čovječanstvo“. „Zajedno, kao jedan narod, kao braća svi, kročimo ususret Bogu i ljubimo se međusobno“, zaključio je Sveti Otac.

Na misi je Papa koristio srebrni pastirski štap iz 1960-ih pape Pavla VI. koji prikazuje Krista kako pati na križu. Papa Ivan Pavao II. koristio ga je tijekom cijelog svog pontifikata. Tijekom liturgije uz oltar se nalazila slika Gospe Dobroga Savjeta iz marijanskog svetišta u Genazzanu.