Tko joj se protivi, protivi se boljemu, jer kritika nije radi sebe nego radi njega. Prava kritika je uvijek konstruktivna. Ona je spoj znanja, iskustva, vještine, odgovornosti i hrabrosti. Ni jedna prava kritika ne postavlja granice, jer ne postoje granice koje su istinite, pravedne, dovoljno duhovne i životne. Upravo ih s toga treba stalno nadilaziti i ići dalje. Kritika tome pomaže.
Kritika je i proročka karizma. Dolazi iz budućnosti kao svjedok boljega i priječi da se stvaranje zaustavi ili okrene u razaranje. Ona je svojim proroštvom nenadomjestiva, jer je sve na putu a ne na kraju razvoja. Kao takva postaje uvjet rasta, čistoće i napretka. U prosudbi stvari i ljudi kritika mora imati osjećaj i kvalitetu relacije. „Ne treba sve staro rušiti, nego od njega oslobađati za budućnost živo i zdravo, kako se život ne bi fosilizirao, a napredak okamenio. Treba bdjeti da se staro ne vrati u novom ruhu, a novo ne proglasi nemogućim" (LJ. Rupčić).
Ali postoje kritike i „kritike". One su jedna drugoj suprotnost kao Istina i laž. Kritika stvara ili barem otkriva bolje, a takozvana kritika ili kritizerstvo se bavi interesom u kojem vidi najveću vrijednost, bez obzira na istinu i etiku, bez obzira na cijenu i posljedice. Kritizerstvo neodgovorno pali „fitij", i tada ne treba dugo da dođe do najrazornije eksplozije. Borba se mišljenja tada izrodi u fizičko obračunavanje, a pobijanje ideja u iskorjenjivanje autora.
Kritizerstvo se pokreće zavišću. Ono je uvijek zavidno onima koje kritizira. Stoga oskvrnjuju riječi i načela pretvarajući ih u otrovne strijele. Zavist je uvijek afirmacija protivnika, a degradacija i nemoć zavidnika. Što čovjek od kritizera dobiva veći paket paklenih strijela, sve više treba biti siguran u svoju vrijednost. Te strijele uistinu mogu biti takve da izgledaju kao da dolaze iz samog grotla pakla, ali jao duši po kojoj dolaze.
Svaku kritiku, bilo dobru, bilo lošu, treba iskoristiti za svoje dobro. A dok se događaju one loše, valja Duhom Božjim zaštititi svoje Srce. Sve će proći, i zadnji kamen koji su namjerili baciti na nas, bacit će. Tada mirno kad sve završi skupimo sve kamenje i izgradimo od njega zidine iza kojih ćemo se braniti. Život je borba. Svaki nalet razaračkih sila neka u nama izazove jače sile Života, Istine i Pravde. Pritisku izvana odgovorimo pritiskom iznutra. Snažnom Duhovnom Snagom iznutra i velikim povjerenjem u Boga, jer njegova je u konačnici zadnja.
