Karas je na početku rekao da je dobio prijedlog govoriti o partnerskom odnosu, pri čemu je mislio na brak. Razmišljajući o tome što može poručiti mladima, oslonio se na iskustvo susreta s bračnim parovima tijekom 20 godina svećeništva, koliko je navršio ove godine.
Predvidio je i pitanje kako o braku može govoriti netko tko sam nije u braku. Objasnio je da je predavao na tečajevima priprave za brak, primao bračne parove na savjetovanje i razgovarao s pojedincima koji su mu dolazili zbog bračnih problema. Iz njihovih je svjedočanstava, istaknuo je, mnogo naučio.
Prema njegovim riječima, o tim bi se temama moglo govoriti na tečaju priprave za brak, ali smatra da je za neke poruke tada već kasno.
„Oni koji dođu na tečaj priprave za brak već su dogovorili salu, dogovorili svirače, pozvali goste i onda idu još obaviti tečaj”, rekao je.
Dodao je da neki i tada shvate da u njihovu odnosu nešto nije dobro, ali preko toga prijeđu jer nemaju snage otkazati svadbu. Zato je poruke uputio prvenstveno mladima koji još nisu u braku, naglašavajući da prenosi ono što su mu svjedočili ljudi čije je probleme pažljivo slušao.
„Žena se ne smije učiniti ovisnom o muškarcu”
Karas je rekao da mu na razgovore i savjetovanje povremeno dolaze muškarci, ali najčešće žene koje traže pomoć. Opisao je situacije u kojima su nakon ulaska u brak ostale bez izlaza i ne znaju što učiniti, dodajući da su problemi s kojima dolaze ponekad toliko teški da ni sam ne zna tko bi mogao spasiti situaciju.
Djevojkama i ženama poručio je da današnje društvo više ne živi u 19. ni u 20. stoljeću. Napomenuo je da je i sam rođen u 20. stoljeću, ali da se ne može živjeti u prošlosti.
„Danas, po mom osobnom mišljenju, nijedna žena ne bi trebala ući u brak, prvo, da nije obrazovana, drugo, da nije zaposlena i da nema svoj kruh u rukama. Žena se ne smije učiniti ovisnom o muškarcu. Žena treba biti neovisna, žena treba biti emancipirana”, rekao je.
Na moguću primjedbu da takvim stavom zvuči kao feminist odgovorio je: „Pa i jesam, u jednu ruku, da.”
Objasnio je da su ga brojni problemi i nevolje koje je čuo osvijestili o položaju žena koje postanu ovisne o suprugu. Odbacio je odnos u kojem muškarac vlada, gospodari i zarađuje, dok se od žene očekuje da šuti i sluša.
„To nije volja Božja. To nije ono što Bog želi”, naglasio je.
Govorio je o ženama koje mu svjedoče da doživljavaju nasilje i omalovažavanje, da im je život postao pakao i tragedija, ali da nemaju kamo otići jer nemaju vlastite prihode i potpuno su se podložile suprugu.
Takav je položaj povezao s patrijarhalnim odgojem u kojem je djevojci najvažnije poručiti da se uda i „dobro uda”, pri čemu se to poistovjećuje s imućnim muškarcem koji ima novac i društveni ugled.
Upozorio je da žena u takvom odnosu može ostati zarobljena, izložena nasilju i obezvrjeđivanju svega što je pridonijela braku, bez mogućnosti da ode.
„Ona je rob u tom odnosu koji se izvana zove ljubav i brak, ali nema tu ni ljubavi ni braka”, rekao je.
Djevojke je pozvao da imaju vlastito zanimanje, karijeru i sredstva za život te da ne dopuste da suprug ili njegova obitelj gospodare njima.
„Ja to govorim u ime Isusa Krista”, naglasio je, dodajući da se naslušao bračnih nevolja žena i da mu je toga „preko glave”.
Kritizirao je i ono što je opisao kao nametanje takvog položaja ženama kroz katoličku tradiciju, poručujući: „To nije od Boga.”
Žene je pozvao da osvijeste vlastite sposobnosti i vrijednost, ne srljaju u brak i dobro razmisle za koga se udaju.
„Bježite od mame i tate”
Drugi dio propovijedi posvetio je zajedničkom životu bračnih parova s roditeljima i miješanju šire obitelji u njihov odnos.
„Bježite od mame i od tate. Bježi od svekra i od svekrve”, poručio je, a isti savjet uputio je i muškarcima kada je riječ o puncu i punici.
Mladima je savjetovao da ne pristaju na život u istoj kući i kućanstvu s roditeljima. Otišao je i korak dalje, upozoravajući na zajednički život ili neposrednu blizinu braće i sestara supruga ili supruge, osobito u istoj kući ili dvorištu.
Naglasio je da ne govori napamet, nego na temelju onoga što sluša već 20 godina. Prema njegovu iskustvu, roditelji, koliko god voljeli svoju djecu, mogu pokazivati nezdravu posesivnost i miješati se u njihove brakove.
„Vaš brak je samo vaš brak. Ono što se događa između vas dvoje je vaše. Nema tu što raditi ni svekrva ni punica. To je vaš život. Vi ste zasnovali tu obitelj”, rekao je.
Podsjetio je na biblijsku poruku da će čovjek ostaviti oca i majku, prionuti uza svoju ženu te da će njih dvoje biti jedno tijelo. Istaknuo je da to podrazumijeva odlazak iz obiteljskog gnijezda i odvajanje od roditelja.
Posebno je upozorio na posesivne majke koje ne znaju pustiti sina ili kćer, ali i na očeve, svekre i punce koji se uključuju u odluke i planove bračnog para.
Rekao je da je slušao o brojnim razorenim brakovima i rastavama zbog miješanja roditelja, koji pritom vjeruju da čine dobro i da su „sveti pred Bogom”.
„Čuvajte se maminih sinova”, poručio je djevojkama, upozoravajući da se u takvoj situaciji ne udaju samo za muškarca nego, slikovito rečeno, i za njegovu majku, koja se može miješati u najmanje pojedinosti njihova braka.
Ponovio je da govori o onome što je osobno čuo i vidio, ocjenjujući takva iskustva strašnima.
„Vas dvoje, kad jednog dana uđete u brak, vi trebate biti svoji ljudi. Vas dvoje ste jedno tijelo. Nisu ni mama ni tata tijelo s vama”, rekao je.
Brak neće sam riješiti probleme iz veze
Treća poruka odnosila se na probleme koji postoje prije vjenčanja. Karas je upozorio mlade da ne očekuju kako će ih ulazak u brak sam po sebi ukloniti, nego je rekao da se oni mogu dodatno pojačati.
Kao primjere naveo je alkohol i kockanje. Napomenuo je da problem s alkoholom mogu imati i žene, ali da su, prema njegovu iskustvu, u tom smislu češće posrijedi muškarci.
„Nemoj misliti da će on prestati piti kad se vjenčate”, rekao je, jednako upozoravajući i na očekivanje da će kockanje prestati nakon ulaska u brak.
Povećavanje tih problema povezao je s dolaskom svakodnevnih životnih obveza. Ovisnosti je opisao kao bijeg od stvarnog života i problema, pri čemu alkohol ili adrenalin izazvan kockanjem privremeno potiskuju osjećaj za stvarnost.
U braku, naglasio je, problemi više nisu samo osobni, nego zajednički, zbog čega se njihove posljedice umnažaju.
Govorio je i o vrijeđanju i omalovažavanju u vezi, osobito pred drugim ljudima. Naveo je da mu djevojke dolaze s takvim iskustvima, što je opisao kao znak da ih partner ne voli i uzima zdravo za gotovo.
Dodao je da mu se i muškarci žale da ih supruge ne poštuju, ali je upozorio da takvo ponašanje često nije počelo tek u braku, nego je postojalo ranije.
Slično je govorio o nevjeri, navodeći iskustva žena koje su prije braka oprostile prevaru, a nakon vjenčanja ponovno doživljavale nevjernost.
„Žene imaju obično tu jednu zabludu. One misle: ‘Ja ću njega promijeniti. Kad mi uđemo u brak, bit će ljepše.’ Nećeš ti njega promijeniti, sestro moja”, poručio je.
Probleme u vezi usporedio je s upozoravajućom lampicom na upravljačkoj ploči automobila. Ona se, objasnio je, pali prije kritičnog kvara i upozorava da treba otići na servis.
Tako se, prema njegovim riječima, i u vezi pojavljuju upozorenja koja ljudi zanemaruju, očekujući da će sve biti dobro kada se vjenčaju u crkvi.
„Ta lampica će još žarče gorjeti, motor će se zapaliti kad uđete u brak”, rekao je.
Dodao je da dolaskom djece supružnici više ne nose samo teret jedno drugoga nego i odgovornost za djecu, zbog čega neriješeni problemi postaju još teži.
Ljubav treba zdrav temelj
Karas je upozorenja povezao s Isusovom porukom iz Matejeva evanđelja o gradnji na stijeni i pijesku. Podsjetio je da onaj tko sluša Isusovu riječ gradi na stijeni, a onaj tko je ne sluša na pijesku.
Osvrnuo se i na izjave mladih da nekoga toliko vole da bez njega ne mogu živjeti, pa i na riječi poput: „Ja nju toliko volim, ubit ću se.”
Upozorio je da snažni osjećaji tijekom veze mogu biti zaluđenost i privid te da ljubav ne postoji bez zdravog temelja.
Podsjetio je na Isusove riječi da nema veće ljubavi od polaganja života za prijatelje te na poruku da je Bog toliko ljubio svijet da je dao svojega Sina.
„Ljubav je žrtva. Jesi li ti spreman na žrtvu?”, upitao je.
Naglasio je da će osobi koja odnos nije gradila na zdravom temelju biti teže nositi žrtvu koju bračni život donosi.
Mladima je također savjetovao da biraju osobu iste vjere. Taj je savjet obrazložio budućim odgojem djece u vjeri i zajedničkim slavljenjem blagdana, upozoravajući da različita vjera supružnika može donijeti probleme u vjerskom odgoju djece.
„Brak nije za neko vrijeme, brak je za cijeli život”
Karas je naglasio da mladima ne govori kako bi ih odgovorio od braka, nego zato što mu ljudi kao svećeniku uglavnom ne dolaze kada je sve lijepo i dobro.
Dolaze, rekao je, kada, prema izrazu koji je pripisao papi Benediktu, „lađa curi na sve strane”, kada plaču, iznose svoje muke i traže pomoć. Dodao je da u nekim situacijama ne zna kako pomoći čovjeku, odnosno ženi.
Ponovio je da ljudi nemaju moć mijenjati druge, nego mogu moliti da ih Bog rasvijetli.
„Brak nije za neko vrijeme, brak je za cijeli život. Zašto bih ja ulazio u brak s nekim tko već sada meni stvara nevolju i probleme?”, upitao je.
Priznao je da nitko nije savršen i da svi imaju slabosti, ali je pozvao mlade da ne ulaze u bračno zajedništvo ako već sada vide ozbiljne znakove upozorenja.
Posebno se osvrnuo na fizičko nasilje.
„I ne daj Bože da ruku digne na tebe. Što misliš, da će u braku biti nježniji?”, rekao je, upozoravajući žene da ne očekuju kako će nasilje prestati vjenčanjem.
Dodao je da takve riječi možda zvuče ružno kada ih izgovara svećenik, ali da se, nažalost, naslušao brojnih takvih iskustava.
Pozivajući se na apostola Pavla i Prvu poslanicu Korinćanima, rekao je da je u nekim situacijama bolje ne ženiti se i ne udavati. Naveo je i riječi žena koje su mu govorile: „Dao Bog da se nikad nisam udala.”
„Bolje cijeli život živi sama ili sam nego podnosi pakao i nevolju”, poručio je.
Mlade je pozvao da budu posebno pozorni pri izboru partnera.
„Otvori ne dvoje oči, četvore, osmore oči otvori. Dobro ga promatraj, dobro je promatraj sada”, rekao je.
„Ne trebamo nositi križeve koje nismo pozvani nositi”
Pred kraj propovijedi Karas je rekao da romantika, fantazija i zaluđenost prolaze, nakon čega dolazi zrela ljubav, izražena u bračnom zavjetu vjernosti „u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti”.
Takvu je ljubav opisao kao spremnost prihvatiti križ druge osobe, ali je istodobno upitao zašto bi ljudi nosili križeve koje ne trebaju nositi.
Podsjetio je na Isusovu poruku da njegov učenik treba uzeti svoj križ i slijediti ga, naglašavajući da Isus nije uzimao nepotreban križ, nego onaj potreban za spasenje svijeta.
„Tako i mi ne trebamo nositi križeve koje nismo pozvani nositi. Neke križeve mi sami sebi navalimo i prouzročimo. Onda smo još spremni i Boga optužiti zbog toga”, rekao je.
Propovijed je završio pozivom mladima da dobro razmisle s kim ulaze u brak i za koga se zaručuju.
„Bolje biti sam pa imati mir nego imati brak i zajedništvo pa imati pakao”, zaključio je vlč. Krunoslav Karas.
