Gledajte ih srcem i neće vam trebati puno da progledate. Biti kao dijete, to je izazov života. Kad Isus daje primjer djeteta, onda ne misli na to da moramo biti djetinjasti. On kaže: "Budite kao djeca!" Na što zapravo misli? Pogledajte kako djeca s čuđenjem otkrivaju svijet. Ona se dive, otvorena su za novo, za nove životne izazove. Njima je svaki korak nov, svaki trenutak nova stvarnost, novi izazov. A mi odrasli kao da smo izgubili sposobnost da divljenjem i čuđenjem promatramo život i svijet, otvorena srca susrećemo ljude. Biti kao dijete znači ne definirati život, ne određivati ga, već biti uvijek otvoren za nove poticaje. Dopustiti Bogu da nas uvijek iznova poticajima Duha otvara životu i odgaja.
Za to treba velika poniznost i malenost. Dopustiti da se dogodi život, predati se u Božje ruke – biti kao dijete. Isus nam primjerom djeteta želi predočiti veliku životnu mudrost. Dijete ne može živjeti samo. Ono se predaje u ruke onih koji ga vole. Ono se predaje u ruke drugih i živi na temelju povjerenja i osjećaja ljubavi. Tko od nas odraslih može reći da mu takva ljubav i takvo povjerenje u ljude s kojima živi nije potrebno? Mi smo ljubljena djeca Božja, a Bog svoju djecu nikad ne ostavlja.
Gledajmo djecu i učimo od njih. Oni su najbolja škola odraslima. Gledajte ruke svojih djedova i baka, sjetite se topline vaših roditelja, mirisa vašega doma! Osjetite to! Dopustite da vas Bog i danas kroz te stvari odgaja. Srcem doživljavajmo život, srcem ga shvaćajmo. Neka nam djeca pokažu put, ona dobro razumiju što je ljubav. To je jedina stvarnost koja je svima potrebna. Ne zaboravimo ljubav onih koji su nam je darovali. Neka nas Bog sve blagoslovi i vodi putem malenosti, otvorenosti i ljubavi.
