Nama je poznata ljudska ljubomora koja ubija ljubav, vrijeđa međuljudske odnose, uništava prijateljstvo. No, Božja je ljubomora sveta i nema ništa zajedničko s ljudskom nesavršenošću. Zašto je Bog ljubomoran? Bog je ljubomoran zbog ljudskoga grijeha. To je taj trenutak, kada čovjek više voli, ljubi stvari ili osobe nego Boga. On ih zapravo obožava. Tako da stvorenje postaje bog kojemu se čovjek klanja. U svojoj navezanosti postaje sve više zarobljen i zbog toga nesretan. Bog to ne želi. Zato izgara svetom ljubomorom jer želi čovjekovu ljubav i pažnju.
Bog želi ljudsku slobodu. Zato je izveo Izraelce iz egipatske nevolje. Izvan kuće ropstva, na pustom mjestu, Bog inicira savez. Izrael je Božji puk, narod svećenika (1Pet 2,5-9). Deset su Božjih zapovijedi postale ne zabrana, nego putokaz k sreći i slobodi. Iako su Izraelci osjetili Božju blizinu i ljubav ipak su mu postali nevjerni. Klanjali su se zlatnim i srebrnim idolima te su gunđali protiv Boga želeći se vratiti u Egipat, u kuću ropstva. Bili su im važniji lonci pune slanine, luk i češnjak te pun želudac, nego Božja blizina. Okrenuli su svoje lice od Boga, napustili su izvor ljubavi. Zato Bog sam sebe naziva ljubomornim Bogom.
On izgara za svojom svojinom koja odbacuje njegovu ljubav. Po tome odbacuje i Božji zakon koji je vrjedniji od zlata i srebra te slađi od meda samotoka (Ps 19, 8-11). Bog daruje istinitu ljubav, ali ne podnosi ljudskih idola kraj sebe.
Pohlepa za srebrom i zlatom odvela je ljude od Boga. Umjesto za njim, oni su izgarali za bogatstvom. Čovjek vrlo lako zaboravlja na Božju ljubav. Bog se osjećao usamljenim u židovskom hramu. Obred je zamijenio istinito klanjanje u Duhu i istini.
Žrtvovane životinje i hramski novac su postali centar religijskih zbivanja. To je bila trgovina s Bogom. Ljudsko se srce daleko udaljilo od svoga Oca. Zato je bio potreban Novi savez upisan u to srce, a ne u kamene ploče. Zakon dekaloga vrijedi i dalje te iznova poziva na slobodu Novi narod –svećenički rod – sinove i kćeri.
Isus Krist čini sve novo. On izgara revnošću za dom Oca svoga. Zbog oskvrnutog hrama ljudskim idolopoklonstvom, potreban je Novi hram Njegova tijela. Grčka imenica dzelos ima dva značenja: revnost, ali također ljubomora. Isus Krist brine (revnuje) za kuću Oca, ali isto tako on je ljubomoran na ljudske grijehe koji prljaju sveto mjesto i udaljuju čovjeka od izvora ljubavi i vječne smrti. Po svojoj muci i smrti na križu, svatko tko ispovijeda svoju vjeru, da je Isus Krist, zaronjen po otajstvu krštenja postaje hramom. Tako je ljudsko srce hram u kojem se nalazi Božji zakon. Za taj hram revnuje Isus, ali on je ljubomoran na svaki grijeh, koji potiskuje Boga iz ljudskoga srca.
U evanđeoskom odlomku piše da je Isus načinio bič od užeta i tako je započeo obred čišćenja. Mnogi su mu svećenici zamjerili da je išta poduzimao jer nije bio iz svećeničkoga roda. Zato je još veći prezir navukao na sebe. Isus u svojoj svetoj Božanskoj ljubomori izgara revnošću za svaki hram, odnosno za svako ljudsko srce. Iako smo novi ljudi često izabiremo staro. Bojimo se dopustiti Isusu da nas oslobodi svih naših idola. Ne želimo priznati čemu ili komu robujemo. Gospodin želi da se suočimo sa sobom izvan kuće ropstva i da nam se zgadi grijeh. Dozvolimo Isusu da ukloni sve naše idole: navezanosti, sebičnost, kratkovidnost, hranu, svaki oblik ugađanja sebi, ljudsku ljubomoru te sve trenutke kada smo obožavali stvorenje umjesto Boga.
Bič je njegova riječ koja uklanja svaku tamu i zlo. To su također sakramenti, koji čiste najnedostupnije dijelove ljudskoga srca. Tu je Božji zakon, koji čisti dušu, ali i tijelo.
Isus dobro zna što je u čovjeku. Mnogi neće povjerovati Isusovim riječima iako bi on činio čudesa svaki dan. I dalje će im križ biti sablazan ili glupost (1 Kor 1,22-25). Većeg znaka od Isusove smrti i uskrsnuća neće biti. Vratimo se jedinoj istinitoj ljubavi, koja svaki dan čezne za nama i očekuje nas.
