Prije homilije se s nekoliko riječi kardinalima obratio na engleskom jeziku, a potom potaknuo na svjedočenje vjere u sredinama u kojima ju se smatra apsurdnom jer se prednost daje tehnologiji, novcu, uspjehu, moći, užitku. U nekim je kontekstima Isus sveden samo na karizmatičnoga vođu ili nadčovjeka, i to također među brojnim krštenim osobama
Među freskama na kojima Isus sudi svijetu, u Sikstinskoj kapeli, na čijem je svodu prikazan Bog kako stvara čovjeka, papa Lav XIV. izgovorio je svoju prvu homiliju, na misi s kardinalima te odmah istaknuo put kojim Crkva treba ići, polazeći od riječi apostola Petra koji u Kristu prepoznaje Sina Boga živoga. Papa je potaknuo na osobnu predanost Bogu, u svakodnevnom putu obraćenja, a potom se obratio cijeloj Crkvi kako bi zajedno živjela pripadnost Gospodinu te svima donijela Radosnu vijest.
Prve riječi spontane
U istoj kapeli u kojoj je jučer izabran za 267. papu, Lav XIV. je započeo govoriti spontano, na engleskom jeziku, obraćajući se braći kardinalima koji su ga pozvali u Petrovu službu, da nosi križ i bude blagoslovljen tim poslanjem. Znam da mogu računati na svakoga od vas – rekao je – kako biste hodili sa mnom dok nastavljamo kao Crkva, kao zajednica Isusovih prijatelja, kao vjernici, naviještati Radosnu vijest, naviještati evanđelje.
Danas nije lako svjedočiti evanđelje
U homiliji se Papa potom osvrnuo na današnji svijet, svjestan stvarnosti u koju su kršćani pozvani donijeti riječ Božju.
I danas nije rijetkost da se kršćanska vjera smatra nečim apsurdnim, nečim za slabe i neinteligentne ljude; u okruženjima u kojima se prednost daje drugim sigurnostima poput tehnologije, novca, uspjeha, moći, užitka. To su sredine u kojima nije lako svjedočiti i naviještati evanđelje i u kojima se vjernike ismijava, napada, prezire ili, u najboljem slučaju, tolerira i sažalijeva. No upravo su zato to mjesta gdje je poslanje hitno potrebno.
Svijet koji nam je povjeren
Nedostaje vjere, što često sa sobom nosi drame poput gubitka smisla života, zaborava milosrđa, kršenja dostojanstva osobe u njegovim najdramatičnijim oblicima – napomenuo je Papa te dodao i krizu obitelji i brojne druge rane zbog kojih naše društvo pati, i to ne malo. Ima također sredina u kojima se Isusa, iako ga se cijeni kao čovjeka, svodi samo na nekog karizmatičnog vođu ili nadčovjeka, i to ne samo među onima koji ne vjeruju – istaknuo je Lav XIV. – nego i među brojnim krštenima, koji na taj način praktično žive u ateizmu.
To je svijet koji nam je povjeren, u kojemu smo, kako nas je mnogo puta učio papa Franjo, pozvani svjedočiti radosnu vjeru u Isusa Spasitelja. Stoga je i za nas bitno ponoviti: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“.
Nestati kako bi ostao Krist
Obraćajući se potom sebi, kao Petrovom nasljedniku, papa Lav XIV. je spomenuo svoje poslanje biskupa Crkve u Rimu, koja je pozvana predsjedati u ljubavi općoj Crkvi, te podsjetio na riječi svetoga Ignacija Antiohijskoga, mučenika u Rimu: „Tada ću biti istinski učenik Isusa Krista, kad svijet više ne bude vidio moje tijelo“ (usp. Poslanica Rimljanima, Pozdrav).
Njegove riječi općenitije upućuju na neizostavnu obvezu svakoga tko u Crkvi obavlja službu autoriteta: nestati kako bi ostao Krist, učiniti se malenim kako bi On bio upoznat i proslavljen, dati se do kraja kako nikomu ne bi nedostajala prilika da Ga upozna i ljubi. Neka mi Bog dade tu milost, danas i uvijek, uz pomoć najnježnijega zagovora Marije Majke Crkve.
Uzor svete čovječnosti koji valja nasljedovati
Prije nego što je objasnio kakvo poslanje Crkva danas treba ispuniti, Papa je govorio o Kristu, jedinom Spasitelju i objavitelju Očeva lica, onomu u kojemu se Bog, kako bi se približio i učinio pristupačnim ljudima, objavio nama u povjerenju djetetova pogleda, u živahnosti mladenačkoga uma, u zrelim crtama odrasloga čovjeka, koji se potom ukazao svojima, nakon uskrsnuća i tako nam pokazao uzor svete čovječnosti koji svi možemo nasljedovati. Ne zaboravljajući obećanje vječne sudbine koja nadilazi sve naše granice i sposobnosti.
Dar Božji koji valja naviještati
Ali, dvije nerazdvojive dimenzije spasenja, koje su povjerene Crkvi kako bi ih naviještala na dobro ljudskoga roda, dar su Božji i put kojim valja prijeći kako bi nas preobrazio – rekao je Papa te dodao:
Pozvavši me kroz vaše glasove da naslijedim Prvoga od apostola, Bog mi povjerava to blago kako bih, uz njegovu pomoć, bio njegov vjerni upravitelj za dobro cijeloga mističnog Tijela Crkve.
Tko je Isus
Papa Lav XIV. je potom ponovno upravio svoj pogled na Krista, kojega svijet često smatra potpuno nevažnom, eventualno zanimljivom osobom koja svojim neobičnim govorom i djelima izaziva čuđenje. No kad njegova prisutnost postane neugodna zbog poticaja na čestitost i moralne zahtjeve koje postavlja, taj svijet neće oklijevati odbaciti ga i ukloniti.
Međutim, obični ljudi ga ne smatraju 'varalicom' nego pravednim čovjekom, hrabrim, koji govori dobro i kaže ispravne stvari, poput velikih proroka u povijesti Izraela. Zbog toga ga slijede, barem dok to mogu činiti bez prevelikih rizika i neugodnosti. Ali, vide ga samo kao čovjeka, te ga stoga u trenutku opasnosti, tijekom Muke, i oni napuštaju i odlaze razočarani. Ali, baština koju Crkva, po apostolskom nasljedovanju, već dvije tisuće godina čuva, produbljuje i prenosi, odgovor je koji je Petar dao Isusu: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga' – istaknuo je papa Lav Četrnaesti.
