Treba znati da je muškarac pozvan za svećenika već u majčinoj utrobi (Iz 49,1; Jer 4,1-10). No, često je taj poziv zaglušen govorom ovoga svijeta, a i pogreškama nas svećenika. Stoga slika svećenika mladomu čovjeku postaje sve manje privlačna i atraktivna. U tome ne pomažu promidžbeni materijali niti organizirani skupovi ili tehnički trikovi koji imaju za cilj privući pozornost budućih kandidata za svećenike. To danas više ne funkcionira! Postoji samo jedan razlog oduševljenja i samo jedan uzor koji može oduševiti i razvedriti sliku svećeništva. To je Isus Krist i njegovo evanđelje. On je Pastir Dobri koji daruje svoj život za ovce i dovodi ih u potpunu Očevu ljubav.
S pastirom se uvijek povezuje pašnjak. To je mjesto njegova djelovanja. Hebrejska riječ za pašnjak u svojem korijenu ima riječ odbačen. To nam govori da je pašnjak odbačeno i zapušteno mjesto, obična selendra koju nitko ne želi niti posjetiti niti je pogledati. Zapuštenost toga mjesta povezuje se sa zaudaranjem životinja, u ovom slučaju s ovcama.
Isus Krist prema Petrovom je nagovoru odbačeni kamen zaglavni, koji se u nekim prijevodima naziva i kamen ugaoni (Dj 4,8-12). To je glavni kamen u starinskoj građevini koji održava statiku cijele zgrade. I zapravo taj je kamen bio od odbačen od strane židovske elite. Prema tome, Isus Krist je odbačeni ugaoni i zaglavni kamen. On je odbačeni pastir s odbačenoga mjesta. Može se reći prema biblijskom rječniku da je Isus Krist pastir svih prljavih i umazanih uglova. Svaki Pastir po Isusovu srcu mora biti poput Isusa. Svaki svećenik mora postati pastir prljavih i umazanih uglova u koje nitko ne želi ići.
Nije dobro kada pastir uživa u svojoj zajednici živeći isključivo od svojih ovaca. To nije slika dobrog pastira o kojoj govori Isus. To više podsjeća na jednog najamnika, koji nije pastir. On poslužuje ovce isključivo zbog vlastitog interesa (sv. Augustin, papa Franjo). Pastir je pozvan otići na mjesta na koje nitko ne ide. Pravi pastir ne voli bogate palače i titule pod svaku cijenu. On radije bira prljave i umazane uglove jer to su mjesta, a s njima i ljudi, za koja nitko ne mari.
Dobri Pastir polaže svoj život za ovce bez obzira gdje one žive i koliko vrijede u ljudskim očima. U Božjim očima sve su ovce dragocjene. Darovati svoj život za ovce poput Isusa Krista poseban je poziv za mladiće i znači odustati od komoditeta i poći tamo kamo nitko ne želi otići. Tu nema fleševa i sigurnosti, a ponekad ni ljudske ljubaznosti. To su područja koja svi zaobilaze. Možemo ih nazvati i mjestima za orlove. Zašto? Zato što je Isus sâm rekao gdje je lešina, tu su i lešinari. On je dao svoje tijelo da se raskomada. To je mjesto prevedeno također i na sljedeći način: Gdje je strvina, onamo će se i orlovi kupiti. Dakle, svako tko jede njegovo raskomadano tijelo postat će orao. Snaga će mu se obnoviti kao kod orla (Iz 40, 31). Postat će orao – pastir koji sve može u Onome koji ga jača (Fil 4,13). Pastir, koji je poput orla može dovesti ovce k Bogu, no mora otići na mjesta na koja nitko ne ide. Najlakše je s ovcama koje same dolaze. One su uvijek poslušne, no postoje i one koje se još uvijek opiru ne želeći biti s ostalima. Neposlušne ovce privesti Ocu posebno je teško, ali je moguće.
Svaki je pastir pozvan darovati svoj život za ovce. Treba biti izranjavan i rastrgan na komade. To se dogodilo s Isusom u trenutku njegove muke i smrti. No, cilj je samo jedan: dovesti ovce u potpuno zajedništvo s Bogom. Ovaj se cilj u zemaljskome hodu još uvijek ne vidi jasno. Zbog toga možda mnogi pastiri padaju u očaj i besmisao. Jednoga dana međutim očitovat će plodovi svećenikova rada, jer će se očitovati što ćemo biti i bit ćemo Bogu slični (1 Iv 3,1-2).
Ako želite čitati još odličnih propovijedi, kliknite OVDJE
