Postoje različite vrste kožnih alergija koje nestaju nakon uporabe lijekova. No, grijeh je gori od gube, kako poučava Biblija. Grijeh poput gube isključuje iz zajedništva. Uništava ljudsku bit. Razara. Uvodi nezadovoljstvo i besmisao, strah od budućnosti. Hvala Isusu jer nam on pruža lijek koji uništava svaku vrstu zla i grijeha. Pomirenje s Bogom u Isusu Kristu za ljude je lijek koji nema cijene, a opet je darovan čovjeku koji vjeruje da je Isus Krist Sin Boga živoga. Pomirenje s Ocem događa se po snazi prolivene Krvi kojom je zapečaćen Novi savez između Boga i Novoga čovjeka. Sreća i radost je u tome kada čovjek poseže za Kristovim lijekom i kada prepozna da je jedini pravi Iscjelitelj Isus Krist. U odnosu na fizičko zdravlje, Bog se također može proslaviti i po ljudskom izumu u obliku različitih farmakoloških supstancija koje pomažu u napretku oporavka i zdravstvenog ozdravljenja.
Susret s Isusom potpuno je promijenio život nepoznatog gubavca. U ljudskim očima je bio otpisan, ali u Božjem naumu spasenja bio je ljubljen i izabran. On klekne pred Isusa i zamoli: Ako hoćeš možeš me očistiti! Na taj je način gubavi muškarac ispovjedio svoju vjeru te riječju i gestom priznao Kristovu veličinu. On pada pred Isusa na koljena. Time traži lijek ne samo da tjelesno ozdravi, nego da ga Gospodin očisti (katharisai). On traži puno više od zdravlja. Čezne za povratkom u zajednicu, među ljude, svojima. On traži također duboko duhovno ozdravljenje. Proces njegova ozdravljenja započeo je po gubi, fizičkoj bolesti. Trpljenje, kako kažu sveci, ima u sebi snagu čišćenja.
Nadalje, čitamo da se Isus ganu. Neki prevoditelji kažu da se Isus rasrdio jer jedna grčka riječ (splanhnistheis) ima upravo ta dva značenja. Razumljivo je da je Isus bio ganut zbog gubavčeve boli, ali zašto bi bio srdit? Njegova srdžba, koja se najčešće povezuje s revnošću za Očeve stvari, krije se u tome što je znao da mnogi farizeji i pismoznanci nisu povjerovali da je On Krist. Zato u drugom djelu Isus govori …pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo. Drugim riječima, nepoznati gubavac je pozvan posvjedočiti svećenicima da je Isus Krist, da je On očekivani Mesija. Ali, Isus je znao da njima ne vrijedi govoriti i da oni neće povjerovati u njegovu misiju. Možda zato u tom kontekstu Isus govori gubavcu nikome ništa ne kazuj! Međutim, slobodan čovjek, odnosno očišćen čovjek ne može šutjeti. Takva je ljudska psihologija. Zapravo on postaje svjedokom i navjestiteljem Radosne vijesti: Isus je Krist!
Mnogi su među nama spoznali spasonosan lijek. Isusove ispružene ruke ozdravile su mnoge od njihove gube grijeha, ali također i od fizičkih bolesti. Mnogi su prošli kroz patnju i bol, koja je postala očišćujuća vatra. Katarza ima svoje osobno značenje u ljudskom životu. Ona je dar koji se može na jedan duhovan način prepoznati u ispruženim Isusovim rukama. Isusu ne smeta bolest da se dotakne najgadljivijih mjesta bolesnika. On prekoračuje obrednu čistoću jer zna da ljudsko srce kalja jedino grijeh. Kristu ni grijeh nije zapreka da podigne grješnika snagom svoje riječi i ispruženom rukom. Katarza otvara zatvorene oči i uši te formira nove svjedoke.
Kvaliteta duhovnoga života ovisi upravo o katarzi – o potpunom čišćenju ljudske duše u kojoj se spaljuju i najmanji grijesi, loše navike, mijenja se jednostavno čitav mentalitet. Zato riječi sv. Pavla postaju sve razumljivije Dakle, ili jeli ili pili, ili što drugo činili, sve na slavu Božju činite…Ne budite nikome na sablazan (1Kor 10,31-11,1). Gubavac je posvjedočio svećenicima o svome ozdravljenju koje se dogodilo po intervenciji Isusa Krista. Tako i svaki kršćanin postaje svjedokom po osobnom iskustvu susreta s Kristom. Kroz najmanji trzaj našega postojanja pozvani smo svjedočiti. Na našu će riječ mnogi povjerovati da je Isus Mesija. Svjedočiti ne znači isključivo ponavljati: Slušaj, sad ću ti posvjedočiti, nego cijelim svojim bićem živjeti katoličanstvo – ljubiti. Po svjedočanstvu riječju i življenjem mnogi će primiti krštenje, krenut će na Svetu misu, ali ukoliko svjedočimo istinito s radošću i oduševljenjem. Čuvajmo se grijeha kao što se čuvamo svih bolesti da ne postanemo sablazan. Priznavanje Kristovim bez potpune promjene mentaliteta i život u mržnji prema bližnjima postaje zapravo vidljiva sablazan. Samo istinitost susretanja s Kristom oblikuje novoga čovjeka. Nakon susreta s Gospodinom ništa nije isto kao prije. Stoga budimo ono što Isus od nas želi. Uvijek koristimo lijek koji nam sam pruža. Dođimo iznova Isusu i ostanimo s njim.
