Da nismo pustili na galeriju i kor, ne bi svijet stao unutra, a i ovako nije.
Nije bio nekakav osobiti gost, niti ikakav gost. Niti ikakav poseban program – a skupilo se dvostruko više svijeta nego inače. A razlog je sama tema kao takva: zaručnička, bračna LJUBAV – svi je žele susresti. Dragu, dragog, zaručnika – zaručnicu; doživotnu dragu, doživotnog dragog, s kojim bi podizali potomstvo, s kojim bi ispunjali svoju životnu misiju. Kao da duboko odjekuje Božji vapaj na početko stvaranja: nije dobro da čovjek bude sam. I stvori mu ženu. I kao da su se sinoć mogle čuti one
Kristove riječi – vidjevši silan svijet, kao da uzdiše „žao mi naroda!“, mladog, Božjeg... Zbog laži i prevara, obmana, otimanja smisla...
Zašto li je ideal braka toliko napadan? Ne brine me ovdje izravno napadanje na brak kao takav, jer oni koji su sinoć bili na Misi Mladih, nemaju s tim problema, nego napadan je krivim slikama:
- Brak je dvoje zgodnih, najljepših i najzgodnijih. Nije!
- Brak je dvoje uspješnih, lijepe i mirne budućnosti. Nije!
- Brak je dvoje imućnih, koji će živjeti u lijepom stanu, daleko od svekrva i punica. Nije!
- Brak je dvoje uvijek mladih, koji će imati jedno do jedno i pol djece, i uvijek imati vremena za sebe. Nije!
- Brak je puno turizma, putovanja, igara, zabave, društva, večerica, romanse... Nije!
- Brak je skladan život dvoje mladih koji se razumiju i uvijek slažu. Nije!
Naprotiv, brak je borba, rat, križ. To je polazak u boj, u bitku, za novi život. U kojem se gine da potomstvo ne bi krenulo krivim putem.
Brak je dvoje mladih krvavih koljena pred Bogom, punih odricanja.
Brak je dvoje mladih heroja, koji su zaboravili na sebe, i spremni su i na punice, svekrve, bučne susjede, podrume, potkrovlja, nezaposlenost, i prosjačenja, ako treba..
Brak je dvoje siromašnih, koji jedva sklapaju kraj s krajem
Brak je dvoje ustrašenih, ali hrabrih, prezrenih od svijeta, jer hoće puno djece svim limitima unatoč
Brak je dvoje mladih čiji su glavni i skoro jedini izlasci oni na svete Mise.
Brak je dvoje mladih koji jedva imaju vremena za sebe.
Brak je put herojstva, u kojem Bog križem i trpljenjem teše dvije grešne duše kako bi ih učinio svetim, i kako bi po toj muci bili sveti i u očima njihove djece.
Brak je križ izabran iz ljubavi.
Ali, brak je jedino mjesti i način na koji se može doživjeti duboka ispunjenost svetim smislom. Nema te karijere ni novaca ni putovanja, ni stvari ni događaja koji mogu dati ono što može tijesni stol, oskudna hrana, prazan novčanik, u društvu s mladim životima koji se tek koprcaju, sline i upišani i ukakani kmeče, ali kojima ste se vi otvorili, sa supružnikom/supružnicom, koji/koja se herojski daje za tebe i tvoju djecu. Nema te korporacije, društvene pozicije, koja može nadomjestiti ovo ispunjenje.
Ova Kristova ponuda je stalna, uvijek ista dva tisućljeća. On i brak ocrtava kad govori Blaženstva: Blago siromasima, blago uplakanima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima... Samo to mogu biti i blaženstva braka, i bračne ljubavi.
Svijet naviješta neku drugu sliku i mudrost. Brojni kršćani su povjerovali i usvajaju takvu sliku braka. Čak i brojni roditelji, obmanuti tim krivim navještajima, radije biraju ovu sliku braka, a ne Kristovu, i svoju djecu usmjeravaju krivo. Zato su brojni mladi zbunjeni. Tu su, sve imaju, Božja ponuda križa je tu, spremna, a oni zbunjeni samo čekaju lažno obećanu idilu koja nikada doći neće.
Bog ih zove svojim putem trpljenja i herojstva koje bi im donijelo istinsku radost, a oni ližu oltare, i zovu Boga da krene njihovim, krivim putem, u kojem nema spasenja.
Zato ste došli, dragi mladi, i zato za vas molim, da vam otvori oči, osnaži vas, učini hrabrima, da krenete u boj za svoju djecu, putem krvavih koljena, suza i oskudice... kako bi nebo zaslužili, za sebe i svoje. Putem Josipa i Marije, i vaša djeca Kristovim putem.
