Korizma je vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga, vrijeme dubljeg promišljanja zašto smo na svijetu, te čemu naš život i naše življenje na zemlji?
Ovo je vrijeme i nama Bog svake godine dariva, kako bismo se mijenjali, popravljali, poboljšavali svoje putove te se čistili od grijeha i postali novi ljudi. Pozvani smo na istinsko obraćenje srca. Da bi u tome uspjeli, potrebna nam je molitva, post i djela ljubavi…
Evanđelje nam govori kako je Isusa Duh vodio četrdeset dana pustinjom. Pustinja je u biblijskom smislu mjesto sabranosti, povučenosti i susreta s živim Bogom. Isus je postio i molio.
I mi bismo trebali s Isusom poći u pustinju. Naša pustinja može biti naša sobica, neki kutak ili mjesto gdje ćemo biti u samoći, sjediniti se s Bogom u duhu i moliti srcem, s ljubavlju. Tu ćemo otkriti čega se trebamo odreći, kojih prolaznih vrijednosti… Uvidjet ćemo gdje smo slabi i navezani na prolazno i što nam priječi da živimo u slobodi i ljubavi sa svojim Bogom.
U ovom milosnom vremenu pozvani smo činiti djela ljubavi našim bližnjima, siromasima. Ne zaboravimo: mi smo katolici vjernici, opečaćeni snagom svetih sakramenata, hranimo se Tijelom i Krvlju Kristovom: može li naš bližnji prepoznati u nama nazočnost Božju?
Mogu li proći ravnodušno pokraj brata ili sestre koji su u nevolji, tjeskobi i neimaštini? Bog mi je toliko toga darovao i od mene očekuje da pomognem braći i sestrama u nevolji.
Današnja biblijska čitanja pozivaju nas na obraćenje, na promjenu života, na odluku, da ćemo uistinu vjerovati Evanđelju te svemu što je Gospodin Isus rekao i učinio.
Markov izvještaj u današnjem evanđelju veoma je kratak i sadržajan. Isus je u pustinji. Četrdeset dana samoće i molitve, kušnje i pokore, uzeo je sebi kao pripravu za javni nastup koji će izmijeniti lice svijeta i tijek povijesti.
Gospodin je u pustinji: htio je potvrditi vlastitim životom što će tražiti od drugih; učiti druge što je sam činio. Ponudit će svijetu ne samo svoje riječi, nego svoja djela, život: svoju živu osobu, vlastito življenje svojeg nauka kao primjer, poticaj, zahtjev, ideal...
On nije samo propovijedao, davao savjete. On je bio ono što je govorio: svaku svoju riječ pretvorio je u vlastiti život, dao joj svoju krv i tijelo da pokaže osobno što će tražiti od nas. Bio je i ostaje savršeni primjer nesebičnosti, odricanja, pokore, obraćenja iako mu ništa od toga nije trebalo: da nas živim sobom primjerom uvjeri da to sve treba nama.
Iz samoće pustinje Isus se vraća među ljude s velikim zahtjevom: "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!" U ovim riječima je čitavo Evanđelje, sav naš kršćanski život, smisao i sadržaj našega kršćanstva, naše korizme.
„Ispunilo se vrijeme“, vrijeme iščekivanja i čežnje je isteklo, a došlo je vrijeme ispunjenja svih proroštava i ljudskih nadanja.
„Božje kraljevstvo“ je ovdje. Bog tako reći, po svom Sinu uzima sve u svoje ruke. Dolaskom Isusovim i njegovim djelovanjem nama se otvorilo nebo, vječno Božje Kraljevstvo. Može se reći da je Isusovim dolaskom već započela vječnost. I mi živimo za vječnost
"Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Evanđelju)!" Potrebno je ispuniti dva uvjeta da bi došli u Božje kraljevstvo: to je obraćenje i vjera.
Dobro je sjetiti se i riječi svetoga Pavla koji nas poziva: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka!
Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat ne samo za ljude Korinta, nego i za sve, za Tebe i za mene danas. Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti!
Obratite se! – kaže Isus. To znači razmislite o svome životu! Okrenite se k meni! Promijenite se! Shvatite što je najvažnije u životu! Postavite nove ciljeve! To je izazov ovoga trenutka.
Korizma: dani molitve, obraćenja, pokore! Poziv Kristov ozbiljan je i jasan: "Obratite se!" Čovjek može u kraljevstvo Božje, do Boga samo ako se "obrati", izmijeni.
Braćo i sestre, naša korizma je ponavljanje Isusove korizme, njegovih 40 dana pustinje, odricanja, molitve, posta, pokore.
Korizma je poziv na obraćenje i vrijeme obraćenja. Obratiti se znači promijeniti svoj život, svoje biće tako da bude što sličnije biću i životu Bogočovjeka Isusa Krista.
Često se čuje: "Glavno je biti dobar čovjek." Ne, to nije ni glavno ni dovoljno. Kršćanin morao bi biti više nego "dobar čovjek". On mora biti kao Bogočovjek, nastojati da se približi tom liku idealu. "Obratite se!" ponavlja Crkva riječi Gospodinove.
Obratiti se znači: sebe staviti pred Isusa Krista, uzor i uzorak za naš život i vidjeti koliko mu sličimo. Promijeniti životni put, ići obrnuto nego idemo. Obratiti se znači: pokušati odreći se svojih sebičnih zahtjeva i prohtjeva, svojih mušica i ludosti, nagona i sklonosti, svojih grijeha i lutanja ma koliko nas to stajalo.
Kroz sva stoljeća korizma je bila vrijeme kršćanske ozbiljnosti i poziv da kršćanin ozbiljno provjeri svoje kršćanstvo: koliko je jak i zreo. Sve bučne igre, zabave, priredbe, svadbe bile su zabranjene ili ograničene.
Čitava Crkva povlačila se u tišinu, činila pokoru, obraćala se... Posebno veliku pokoru morale su činiti tri kategorije grješnika: otpadnici od vjere, ubojice i preljubnici. Na Pepelnicu obukli bi pokorničko odijelo, posuli glavu pepelom i onda su morali napustiti crkvu do Velikog četvrtka.
"Obratite se!" Naša korizmena ispovijed je odziv na ovaj poziv naše godišnje obraćenje; zapravo to mora biti svaka naša ispovijed.
Korizma i ispovijed u korizmi upravo je zato da se stavimo pred Boga kakvi jesmo i da skinemo maske te pokušamo biti kakvi bismo morali biti po Božjem nacrtu, da na svoja lica stavimo obličje Isusova lica.
"Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!" "Obratite se!" Poziv meni, vama, svima. Korizma je poziv na provjeru sebe: koliko smo i koliki vjernici. Možemo li dati svjedočanstvo o svojoj vjeri!?
Korizma, pokora, obraćenje potrebno je svakom čovjeku, cijeloj Crkvi, svakome od nas. Nikad nismo toliko dobri, da ne možemo biti bolji. Nažalost, najčešće mi uopće nismo dobri ni sveti.
Pokušajmo to postati ove korizme! "Obratite se!" poručuje Gospodin.
Pokušajmo postati onakvi kakvi bismo morali biti, kakvi bismo mogli postati – zov je korizme.
Odrekla sam se grijeha i navezanosti na dečka
Djevojka Ana pripovijeda kako se odrekla grijeha i susrela Isusa.
"Bila je korizma i ja sam razmišljala čega bih se odrekla: slatkiša, fine hrane, izlazaka, Facebooka, kave… Priznajem, u meni se nešto počelo događati. Nešto mi je govorilo kako to nije dovoljno jako'. Nešto u mojoj nutrini mi je govoirlo: 'Odreci se grijeha!'
U to vrijeme bila sam u vezi, i to grješnoj (s momkom sam spavala). Nisam bila sretna zbog toga. Borila sam se i tražila izlaz iz teškoga grješnog stanja. S pomoću Božjom odlučila sam: 'Odričem se grijeha bludnosti!' Rekla sam to dečku. Nije burno reagirao…
Otišla sam na sv. ispovijed i odlučila redovito odlaziti na sv. Misu i posvećivati svoje vrijeme Isusu. Znam da je Isus za mene umro, zapravo zbog mojih grijeha. On je moj moćni Spasitelj i čudesni Otkupitelj. Osjećala sam kako se pomalo mijenjam.
Korizma je za mene bila početak moga obraćenja, početak novoga života, života s Bogom. Dopustila sam Isusu da potpuno preuzme moj život.
Počela sam ići na duhovne obnove i tu sam susrela živoga Boga. Otvorila sam mu svoje srce i On je u potpunosti ušao u moj život. Izliječio je moje rane koje je grijeh učinio…
Nije lako danas živjeti čisto. Priznajem da je život u čistoći za mene blagoslov. Živeći čisto i moleći pronašla sam dečka koji je prije godinu dana postao moj muž!“
(Book 75., str. 12)
