Ja imam tri bubrega, dva moja i jedan koji mi je dala mama. Ove godine ću ići u prvi razred i jedva čekam krenuti u školu. Imam seku i dobila sam sad i bracu. Sad sam ja najstarija sestra i svi me slušaju. Ja sam zdrava i nekad idem u bolnicu na kontrolu, ali nije strašno, u dahu je za 24 sata rekla sedmogodišnja Anja Mavrić iz Pule.
Njezina majka Irena (35) prije tri godine donirala je bubreg svojoj mezimici. U međuvremenu je rodila treće dijete, sina Igora, koji ima tri mjeseca.
Nisam imala nikakvih problema i dijete je, hvala Bogu, zdravo. Ono što je važno je da je miran, dobar i spava cijelu noć, pa se i mi stignemo naspavati. Radila sam gotovo do zadnjeg dana jer sam se tako osjećala bolje. Na posao se vraćam na jesen, a sinčića će tad čuvati nonići - rekla je mama Irena.
Anji je donirala bubreg 10. svibnja 2016. godine, a transplantacija je obavljena u klinici u Padovi, Azienda ospedaliera di Padova. Transplantacija je protekla dobro, a bubreg, na svu sreću, dobro radi. U početku je ipak bilo komplikacija nakon transplantacije, i to samo nakon osam dana.
- Na Anjin četvrti rođendan, 18. svibnja, vidjela sam da ne mokri uredno i, nakon što je u bolnici otvorila darove i ugasila svjećice na rođendanskoj torti, ponovno je hitno operirana jer je dobila trombozu. Izvadili su bubreg koji sam joj ja dala, očistili su ga i vratili. Operacija je trajala punih šest sati, a bubreg je proradio nakon pet dana. Našoj sreći tad nije bilo kraja - prisjetila se mama. Anja je veliki borac, živahna je i radoznala kao i sve njezine vršnjakinje. Ima seku Eriku (4), a presretna je što je dobila bracu.
- Volim svog bracu Igora. Lijep je i jako lijepo miriše. Volim ga paziti i maziti. Ja ga i čuvam - naglasila je djevojčica. Nakon što joj je majka dala prijeko potrebni bubreg i nakon što je opasnost od komplikacija prošla, obje su otpuštene kući 30. lipnja. Irena je kazala da su joj prije odlaska u Padovu puno pomogle Hrabrice, grupa roditelja za pomoć i podršku obiteljima s djecom na dijalizi i transplantiranima.
- To su mame koje prolaze sličan put kao i mi i u njima smo pronašli podršku. Dok sam bila trudna s Anjom, znala sam da ima neke probleme s bubrezima, ali mi liječnici nisu mogli reći što će biti kad se rodi. Rekli su da može umrijeti, završiti na dijalizi ili pak da može sve biti u redu. Živim za svoju djecu i, kad sam shvatila da ću joj moći dati bubreg, nije bilo dvojbe - rekla je.
Anja je na dijalizu krenula sa osam mjeseci, i to na peritonejsku dijalizu (ugrađen joj je kateter u trbuh). Tri i pol godine je išla na dijalizu, a radili su je kod kuće i to 14 sati
- Brzo se pojavio tračak nade za transplantaciju, kad mi je rečeno da sam jedini srodni donor. Obje imamo krvnu grupu 0+. U Padovi smo najprije prošle sve preglede i tek je onda dogovorena transplantacija. Anja zbog svog stanja slabije vidi, pa će u školi imati asistenta. Krenut će u školu na Kaštanjeru, a već se sprema za prvi dan. Sva je uzbuđena. Na kontrole odlazi jednom mjesečno, u Zagreb na Rebro ili u Padovu. Cijeli život će piti tablete koje pomažu da ne odbaci bubreg, ali istovremeno ruše joj imunitet, pa je podložna infekcijama.
Nakon što je nedavno dobila vodene kozice, bilo je jako teško i opasno, ali smo sve izdržali. Jaka je moja Anja - kaže mama Irena čija je operacija vađenja bubrega trajala tri, a Anjina šest sati.
Ona je ležala na jednom odjelu, a suprug je s Anjom bio na drugom. Kaže da u tim trenucima nije bilo mjesta za paniku i strah već su se čvrsto držale zacrtanog puta i vjerovale u uspjeh. Irena na kontrole ide jednom godišnje, kao i svaka zdrava osoba.
- Ne pijem lijekove, nisam se bojala ostati trudna, a u trudnoći sam išla na kontrolu nefrologa, nešto češće kontrolirala sam urin i krvnu sliku. Trudnoća je prošla bez problema - rekla je.
Anja je presretna što je dobila bracu, a mama kaže da se seke znaju svađati koja ga više voli. - Preslatke su kada se prepiru tko ga više voli. Kada ga je Anja prvi puta vidjela rekla je: “To je baš mala mrvica. Daj mi ga mamice, ja bih ga nosila“. Anja mora piti terapiju cijeli život i to protiv odbacivanja bubrega i zbog te terapije ne smije jesti od 6 do 8 ujutro i od 18 do 20 svaki dan. Tako da, ako ide na dječji rođendan ništa ne jede nego pita tortu za doma. Već se navikla da je tako - kaže mama koja je trenutno na porodiljnom, a nakon ljeta se vraća na posao.
- Obožavam svoj posao i jedva se čekam vratiti. Anja će tada krenuti u školu, Erika u vrtić, a Igora ćemo čuvati svi. Uskaču tu nono i nona i baka i dida. S troje djece nije jednostavno, ali kad se dobro organiziraš, dan je ispunjen smijehom i igrom. Buđenje je u 7 ujutro kada pripremam lijekove. Slijedi oblačenje, pranje zuba i spremanje Anje i Erike za nogometni kamp. Cure obožavaju nogomet. Onda sam slobodna za spremanje ručka., čisćenje i pranje odjeće, a ako ugrabim malo vrmeena, Igor i ja skoknemo do mora. Oko 15 sati odemo po seke u kamp a onda su svi gladni. Za stolom smo zajedno i nakon toga opet svi idemo na more. Nakon igre slijedi Anjina terapija i svi idu spavati u 22 sata - kaže Irena. Iskustva rado dijeli na društvenoj mreži s mamama u sličnoj situaciji.
- Strepimo kada bilo tko od njh ide na operaciju, kao da je naše dijete. Imamo i veliku potporu pulske pedijatrije i super sestre Danijele koju Anja obožava. Želi samo da joj ona vadi krv i onda daje ručicu bez problema. Sada smo u fazi kada živimo “normalan” život ali nikada ne znamo kada će tijelo odbaciti bubreg i naći se opet na dijalizi. Za sada je sve u redu i želimo da tako i ostane - rekla je na kraju Irena Mavrić za 24 sata.
