Kao i svatko od nas radovao se plodovima rada u svom šljiviku, ali u selu je bilo i puno djece. Kad bi šljive dozrele djeca bi preskočila ogradu kao i svagdje što rade i nabrala sebi šljiva. Jer kao to obično biva ono što je fratarsko svačije je. No nisu samo uzimali šljive u toj žurbi a da ih nitko ne vidi počinili bi i jedan određeni dio štete. Fratar kao i svaki čovjek želio je da ima i on nešto od tog šljivika, koju šljivu, pa i rakije. Kako su to bila djeca iz njegovog mjesta svi su išli na Vjeronauk dosjeti se te na komadu papira napiše “PAZI BOG TE GLEDA“.
Postavi taj papir na prvu šljivu odakle su djeca dolazila odakle je bila svima vidljiva i misleći da je riješio taj problemčić ode moliti zatim leći. Ujutro kad se digao pogleda kroz prozor a ono šljivik isti pokidane grane djelomično obran ništa se nije promijenilo. Fratar poslije molitve siđe u šljivik da vidi dali je netko skinuo njegovu “PORUKU“. No papir je bio na svom mjestu. Približi se da vidi a ono dolje dopisano “ ALI BOG NIJE TUŽIBABA“. Fratar shvati da su djeca shvatila sve što im je pričao na propovjedi, učio ih na Vjeronauku da je Bog ljubav, da je Bog Otac naš koji nas ljubi, da Bog nije onaj koji kažnjava. I bijaše jako radostan zbog tog.
