“Draga mama! Konačno sam se ponadao da ćeš božićne blagdane sprovesti kod nas. Ali, nismo još dovršili kuću, kako smo nakanili. Sve je nečisto, razbacano, nedogotovljeno i skučeno. Nažalost, nemamo te gdje smjestiti. Slijedeće godine – obećavam – svakako ćeš doći k nama. Želimo ti sretan Božić i Novu Godinu! Tvoji…”
Slijeće godine sin je napisao ovo: «Draga mama! I ovo božićevanje s tobom moram odgoditi. Dolazi nam poslovni prijatelj iz inozemstva s velikom obitelji. Shvaćaš – bit će ih puna kuća. Znam da me razumiješ. Ti si nas uvijek razumijela. Bio ti sretan Božić! Tvoji...
Treće godine u pismu je stajalo ovo: «Draga mama! Zaista nemamo sreće! Otišlo nam je grijanje. Baš u najgore vrijeme. Ne znamo kada ćemo ga popraviti. Ne možemo te primiti na ovu hladnoću. Još bi nam se prehladila. Znaš i sama kakvi su liječnici za Božić i Novu Godinu. Moram ti, eto, božićne čestitke poslati poštom. Do skorog viđenja! Tvoji...»
Posljednje pismo – za koga znamo – sadržalo je ovo: «Draga mama! prvi put ne mogu doma dočekati Božić. Liječnici su mi – radi moje potpune iscrpljenosti – hitno propisali zimske kupke u toplicama. Putujem ovih dana. Nećemo se vidjeti ni ovoga Božića. Vrlo mi je žao, ali što si mogu pomoći? Svako dobro i sretan ti Božić! Tvoj...»
Što mislite, kakvo će pismo ova majka – ako je Bog poživi – dobiti od svoga sina ovoga Božića?!
