Jednoga dana nakon što je propovijedao u Lionu o učinkovitosti molitve svete krunice i snazi križa protiv đavla, prišao mu jedan ugledni gospodin i pitao ga: „Oče, vi ste uistinu uvjereni u to što govorite?“ „Potpuno – odgovori mu dominikanac – vjerujem u moć molitve Krunice i još više Križa“. Kristova jer me to uči sveta Crkva“
„Budući da ja ne vjerujem – nastavi gospodin – biste li mi dali potvrdu toga o čemu ste govorili? – i odmah nastavi – Predlažem da sudjelujete u jednom skupu koji će se održati večeras u kući mojih prijatelja, a biti će prisutan i đavao…Dođite vi sa svojom krunicom i križem, te ćete vidjeti u stvarnosti jesu li vaše riječi istinite“ P. Jandel shvati da se radi o nekoj masonskoj sotonskoj sekti i odgovori: „Neću doći večeras, ali ostavite mi tri dana za razmišljanje. Zatim ću vam odgovoriti“. I uzeo je adresu. Sutradan je otišao kod biskupa mons. De Bonalda kako bi se s njim posavjetovao i dobio dopuštenje. Biskup mu je nakon nekoliko minuta razmišljanja rekao: „Idi, sine moj. Bog će biti s tobom!“
Na kraju ga je blagoslovio. Svećenik je proveo tri dana u molitvi i postu. Zatim je u ugovoreno vrijeme u civilu došao na dogovoreno mjesto. Pod kaputom je imao križ i svetu krunicu. Onaj gospodin ga je uveo na seansu. Sjeo je otraga. Po određenim znakovima nazočni su prepoznali da je đavao prisutan.
„Evo ga, tu je!“ – reče onaj gospodin svećeniku. Pater Vinko izvadi krunicu i križ, te ih podiže među prisutnima u znaku blagoslivljanja. Na to u prostoriji nasta „smak svijeta“. Nestade svjetla, stolci su se isprevrtali, svi su bili užasnuti. Svećenik i onaj gospodin su se, a da ni sami ne znaju kako našli vani. Te iste večeri nepoznati gospodin kojemu pater nije nikada odao ime, je kleknuo pred njega, ispovjedio svoje grijehe i vrati se prakticiranju vjere. Đavao dakle postoji lukavo djeluje u svijetu. On se jako boji krunice i mrzi je.
Krunica je Marijina najdraža molitva…
Krunica je oružje kojeg se đavao najviše boji…
„Krunica bičuje đavla…“
(papa Adrijan V.)
