Otvorila je posudu, istresla sitniš na pod i počela pažljivo brojati. Čak triput. Iznos je morao biti točan i nije smjelo biti mjesta pogreški. Potom je pažljivo vratila kovanice u posudu, zavrnula poklopac i kriomice izišla iz kuće. Ljekarna se nalazila svega nekoliko blokova od njezine kuće. Ušla je i strpljivo čekala da prodavač obrati pozornost na nju. Međutim, on je trenutno bio prezaposlen. Ili je ona bila premala, iza pulta, da je ugleda. Tessy je i dalje strpljivo čekala, ali je sad počela lupkati nogama o pod. Prodavač je i dalje bio nezainteresiran. Nije pomoglo ni njezino kašljucanje, pročišćavanje grla. Prodavač ni na to nije reagirao. Konačno, Tessy je izvadila jednu kovanicu iz svoje staklenke i ispustila je na njegov stakleni pult. To je pomoglo. "Što želiš? - upitao ju je nervozno. "Baš si došla sad kad me čeka moj brat iz Chicaga." - nastavio je prodavač, i ne očekujući odgovor. "Željela bih razgovarati s vama o mom bratu." - kazala je Tessy, sa istom nervozom u glasu. "On je jako, jako bolestan i ja bih željela kupiti čudo." "Molim?" - upitao je prodavač.
Tessy je nastavila: "Moj mlađi brat se zove Andrey i nešto loše raste u njegovoj glavi i moj tata kaže da ga samo čudo može spasiti. Zanima me: koliko to čudo košta?" Prodavač je odmahnuo glavom. "Mi ovdje ne prodajemo čuda. Žao mi je ali ne mogu ti pomoći." - rekao je prodavač, ovaj put malo blažim tonom. Djevojčica je bila na rubu plača. "Čujte, ja imam novac za plaćanje. Ako nije dosta donijet ću još. Samo mi kažite kolio to čudo košta." Prodavčev brat je cijelo to vrijeme slušao njihov razgovor. Nagnuo se nad djevojčicu i upitao: "Koju vrstu čuda tvoj brat treba?" Njezine oči su se napunile suzama. "Ne znam. Znam samo da je jako bolestan. I mama kaže da mu je potrebna operacija.
A moj tata to ne može platiti. A ja imam novac." "A koliko to imaš novca?" - upita čovjek iz Chicaga. "Imam jedan dolar i jedanaest centi." - rekla je. Onda je dodala: "To je sve što imam. Ali mogu nabaviti još, ako treba." Čovjek se nasmijao. "Kakve li slučajnosti!" - rekao je. "Jedan dolar i jedanaest centi. To je točno onoliko koliko košta čudo za mlađu braću." Uzeo je novac u ruku a drugom je uhvatio rukav djevojčice i rekao: "Odvedi me do svoje kuće. Želim vidjeti tvog brata i želim se upoznati s tvojim roditeljima. Idemo vidjeti imam li, možda, ja to čudo koje tebi treba." Ovaj čovjek bio je dr. Carlton Armstrong, poznati kirurg specijaliziran za neurokirurgiju, i on je besplatno operirao malog Andreya. Operacija je bila uspješna i nedugo nakon nje Andrey se počeo oporavljati.Roditelji su bili presretni. Njihov sin je živ i zdrav. Jednoga dana mama i tata su radosno pričali o čudesnom nizu događaja koji je doveo do toga da upoznaju poznatog kirurga. Nisu se mogli načuditi svemu tome. Mama je prošaptala: "Ta operacija bila je pravo čudo. Tko zna koliko je koštala." Čim je to čula, njihova djevojčica se nasmiješila. Ona je točno znala koliko to čudo košta. Jedan dolar i jedanaest centi. Plus - vjera malog djeteta.
