Derao se i vikao da iziđu napolje jer će crkvu srušiti. A kad je vidio Isusovu sliku zgrabio ju je, bacio na pod i rekao:
- Tko god od vas ne pljune na sliku bit će ubijen.
Jedan ustane i reče:
- Oprostite mi - i pljune na sliku.
To učini još nekolicina. A onda skoči jedna 14-godišnja djevojčica, sagne se nad slikom, podiže je, obriše pljuvačku i poljubi sliku. Časnik, ne razmišljajući mnogo, pokosi je automatom kao kakvu životinju a djevojčica pokrije bezživotnim tijelom sliku.
Mrtva tišina. Oficir se zbunio i napustio crkvu. Otac djevojke, koji je i sam pljunio na sliku, klekne pored mrtve kćeri, počne plakati i reče:
- Oprosti mi, dijete moje! Da sam znao da ćeš ti to učiniti ja bih to učinio umjesto tebe!
Hrabra djevojčica, za Krista je podnijela MUČENIŠTVO …
DANAS MNOGI RIJEČIMA, PISANJEM, GOVOROM, ŽIVOTOM PLJUJU PO SVOJIM SVETINJAMA, ISUSU BOGU, A NIKO IH NE TJERA I TO JOŠ POD VIDOM UMJETNIČKE SLOBODE. DA NISMO I MI MEĐU NJIMA? ILI BI DALI ŽIVOT ZA ISUSA?
