Živjela je sva žalosna i neutješna. Prošlo je tako više mjeseci, a da nijedna kolegica nije nikada mogla saznati uzrok tolike njene potištenosti. U međuvremenu je anđeoskom smrću umrla njena najdraža prijateljica, vrlo krjeposna i pobožna djevojka. Nekoliko dana nakon pokopa, jedne je noći u snu ta djevojčica je čula kako je netko zove njenim imenom i razgovjetno je prepoznala glas pokojne prijateljice. Glas joj je ponavljao: "Ispovijedi se dobro... o, da znaš, kako je dobar Isus!" Primila je taj glas kao nebesku objavu.
Ohrabrila se i odlučila ispovjediti i onaj grijeh kojeg se toliko stidjela i radi kojega je već toliko trpjela i plakala. Od toga trenutka osjećala je takvo olakšanje i utjehu, da je to svima pripovijedala, pa je i ona ponavljala: "Pokušajte i vidjet ćete, kako je dobar Isus! Kušajte i vidjet ćete kako je dobar Isus!"
