Čini mi se da je grijeh ogovaranja i klevete čest kod kršćana i nanosi veće štete nego izravni ukor čovjeku s kojim se ne slažemo. Čini nam se da je vrlo lako nekoga osuditi zbog njegovih pogrešaka i propusta. Ogovaramo ga zbog nečeg što i sami činimo. To je veći grijeh nego otvoreno iznošenje zla. Šaputanje o nekome nanijelo je mnogo zla, raskinulo prijateljstva, čak razorilo obitelj. Jedan je propovjednik propovijedao u crkvi. Oko vrata je imao vrpcu koja je bila predugačka. Jedna vrlo ljubazna vjernica, koja je sjedila u prvom redu, nije vidjela ništa drugo nego tu predugačku vrpcu oko vrata propovjednika.
Nije zapamtila nijednu riječ izgovorene propovijedi. I nakon završetka bogoslužja, prišla je propovjedniku i vrlo pobožnim glasom rekla: »Dragi brate, smijem li vam izreći jednu malu kritiku? Vaša vrpca oko vrata je predugačka, pa mi se čini da pokazuje očitu svjetovnost.« Propovjednik ju je zamolio: »Imate li sa sobom škare?« Kad ih je donio, pružio ih je dragoj vjernici i rekao: »Molim vas odsijecite sve predugačke krajeve vrpce kako vama odgovaraju.« Odsijekla ih je i rekla: »Sada izgledate mnogo bolje.« Propovjednik je zatim upita: »Smijem li i ja uporabiti iste škare? Isplazite, molim vas, svoj jezik. Predugačak je i sablažnjava me. Dopustite mi da ga odsiječem na umjerenu dužinu.«
