Osobe koje se nalaze iza ovog projekta „Knjiga istine“ koriste već standardizirane metode manipulacije ljudima pomoću straha i krivo predstavljene pobožnosti. Primjerice, u opisu objava kaže se sljedeće: „Maria prihvaća da se oni koji tvrde da primaju poruke božanske naravi trebaju tretirati s velikim oprezom. Ona stoga u cijelosti prihvaća da poruke moraju biti ispitane od strane kvalificiranih teologa." No, samo malo niže, Marija kaže sljedeće: „Isus joj je rekao da je on autor, a ona je samo pisac i da poruke koje će biti objavljene budu točno onakve kakve ih je primila - bez promjene sadržaja.“ Drugim riječima, ona tvrdi da je tekst koji ona piše izravna i neposredna objava Božja, izdiktirana autorici! Jednako tako u upozorenjima kaže: „Svi oni od vas koji dovode u pitanje Moju Riječ ili pokušate stvoriti nesklad, uspoređujući je sa vašim pogrešnim poznavanjem Svetoga pisma: Morate odmah prestati.“
Vrlo je važno odmah primijetiti da dotična Marija za svoje poruke priželjkuje status veći i od Svetog pisma. Naime, prema dogmatskoj konstituciji Dei Verbum, Sveto pismo se ne smatra izravnim diktatom koji su biblijskim pisci neposredno slušali. Naprotiv, kaže se da su ljudski autori vođeni Duhom Svetim kroz svoje ljudske sposobnosti izražavali ono što je Bog od njih htio. Dakle, ne radi se o diktatu već o Božanskom nadahnuću koje se onda utjelovljuje u ljudskim riječima. Upravo zbog toga te tekstove moramo vrlo pažljivo razumijevati u duhu vremena u kojem su pisani. Jedino na taj način možemo shvatili pravu nakanu biblijskih pisaca preko koje nam Bog progovara. S druge strane, dotična Marija za sebe tvrdi da su riječi koje ona donosi izravna Isusova objava i zahtjeva neposrednu poslušnost prijeteći skorim uništenjem. Već ovaj element je dovoljan da se uvidi opasan karakter poruka.
Nadalje, na stranici se tvrdi sljedeće: „Marijine poruke pojačavaju nauk Katoličke crkve o vjeri i moralu, te su dane čovječanstvu Isusa Krista da ponovno evangeliziraju svijet, tako da se duše mogu spremiti prije drugog dolaska - konačne presude.“ Ovaj ulomak dakako služi za to da među čitateljima umanji kritični odmak i da se cjelokupni projekt predstavi kao nešto što je posve u skladu s katoličkim naukom. Međutim, ono što piše u objavama nipošto nije poruka Katoličke crkve! Upravo suprotno, one otvoreno pozivaju na raskol unutar Crkve nazivajući papu Franju lažnim prorokom, heretikom i Antikristom.
Što se tiče teksta o „novom obliku križa,“ on također vrvi gomilom nelogičnih dijelova napisanih u cilju izazivanja moralne panike. Primjerice kaže se sljedeće: „Vrlo brzo postat će nemoguće kupiti Bibliju jer će mnogi narodi , osobito u Europi , pristati na nove zakone koji će zabraniti sve knjige koje promiču Riječ Božju . Već se piše pismo svima koji službuju u Katoličkoj crkvi .“ Ova rečenica bi možda nekome tko je živio prije tisuću godina možda i mogla predstavljati prijetnju. Ne znam doista kako se ovo odnosi na informatičko doba u kojem se cjelokupni tekst Biblije prekopira u bezbrojnim kopijama u djeliću sekunde. Navodno pismo koje se piše „svima koji službuju u Katoličkoj crkvi“, je jednako tako izmišljotina.
Niže u tekstu se kaže: „Nova pravila bit će vidljiva kao promjene molitava unutar Svete Mise i izgledat će bezazleno . Većina neće primijetiti značenje, a ono će se odnositi na Svetu Euharistiju i na Moju Prisutnost u njoj . Riječ „ komemorirati “ bit će stavljena u upotrebu i uskoro će sve crkve biti svučene do gola (opljačkane). Odnošenje vrijednosti , uključujući i zlatna Svetohraništa koja će biti zamijenjena onima od drva i kamena, bit će jedan od znakova da se oni skupljaju za Novu Svjetsku Religiju.“
Prvo, riječ „komemorirati“ se u kršćanskoj liturgiji koristi već tisućljećima. Svaki put kada se sjećamo, primjerice, nekog sveca mi „komemoriramo“ njegov ili njezin spomen. Drugo, najveći broj crkava u svijetu uopće nema niti je ikad imalo zlatna svetohraništa. Niz ovakvih nelogičnosti u pismima je beskrajan. Jednako tako je besmislen poziv da se sada odmah sakupe svi križevi koji postoje i da se čuvaju u kućama. Kršćanska vjera ne ovisi ni o kakvim materijalnim objektima. Križ je samo simbol naše vjere koji nas podsjeća na Isusovo spasonosno djelovanje. Je li taj križ napravljen od zlata, drva ili samo nacrtan kredom na zidu – posve je sekundarno.
Ukratko, ovi tekstovi ne predstavljaju nikakav katolički nauk, već vrlo opasne i zavodljive tekstove. Očito je da autor (ili autori) koriste riječi i fraze koje zvuče teološko učeno i uvjerljivo, iako su rečenice prepune nelogičnosti i besmislica. Najgore od svega je to što pokušavaju stvoriti umjetni rascijep između bivšeg i sadašnjeg pape, manipulirajući strahom i religijskim sentimentom čitatelja. Oni su samo još jedan prilog tisućama i tisućama proročanstava o skorom kraju svijeta čija se točnost u bezbroj navrata pokazala jednaka nuli. Osim toga, ako bi Isus i odlučio slati pisane poruke svijetu, sigurno bi radio puno manje pravopisnih pogrešaka.
