Pa evo za utjehu meni i vama jedan tekst koji govori upravo suprotno od onoga što nam serviraju mainstreem mediji: bez tehnologije će vaša djeca ostati glupa i neupotrebljiva na svjetskom tržištu mozgova. Jer istina je upravo suprotna. To pokazuju sami vrhunski stručnjaci iz područja tehnologije koji svoju djecu šalju u škole koje im omogućuju posve drugačije obrazovanje: ono koje se bazira na usvajanju životnih vještina, maštovitosti, razvoju logike, rješavanju problema, stvaranju obrazaca učenja, koordinaciji i matematičkim sposobnostima. Odnosno kreativnosti koju potiču učitelji koji su kreativni.
Tako većina zaposlenika u Silikonskoj dolini svoju djecu šalje u školu koja ni na koji način ne koristi tehnologiju, ni računala, ni tablete. U programima njihove nastave vrlo su posvećeni razvoju mašte djeteta jer smatraju da ona ima veliku ulogu u učenju i razvoju svih osjetila djeteta. Upravo to je vrlo teško postići ako djeca koriste tehnologiju. Ona im olakšava proces i ubrzava rad, a pri tom ograničava dječju sposobnost da sami stvaraju svoje slike, scenarije i oslobađaju kreativnost stvorenu tim načinom.
Globalno izvješće Organizacije za ekonomski suradnju i razvoj (OEDC) je zaključio da škole koje su uvele tehnologiju u razrede nisu postigle bolje rezultate na svjetskim testiranjima iz jezika, matematike i znanosti. U pitanju su PISA testovi, izvještava The Guardian.
„Ako pogledate najbolje školske sisteme, kao one u Aziji, primijetit ćete da su oni bili jako oprezni kod uvođenja tehnologije u škole. Učenici koji stalno koriste tablete i stolna računala imaju slabije rezultate od onih koji ih koriste povremeno“ - izjavio je Andreas Schleicher, direktor edukacija u OECD-u.
Utjecaja tehnologije na djecu najsvjesniji su oni koji rade upravo u industriji. Među njima je i Alan Eagle, direktor komunikacija u Googleu koji kaže: „Fundamentalno odbijam ideju da je djeci potrebna tehnologija u osnovnoj školi. Ideja da će nekakva aplikacija na iPad-u bolje naučiti mog sina matematiku ili čitati je smiješna“ - izjavio je Eagle za New York Times. Njegova djeca Andie i William pohađaju školu, u kojoj skoro tri četvrtine roditelja učenika radi u tehnološkom sektoru. Nedavno su Andie i njegovi kolege iz petog razreda osvježili vještine pletenja, križajući drvene igle oko kuglica pređe i tako stvarali nove uzorke. Krajnji cilj je bio - isplesti čarape. Njegova profesorica Cathy Waheed, koja je bivši računalni inženjer, pokušava učenje učiniti neodoljivim i taktilnim. Razlomke ih je učila tako što im je dala da režu hranu - jabuke i tortu. Tri tjedna smo jedenjem učili razlomke. Kad bih izrezala dovoljno komada torte za sve, što mislite - jesam li imala njihovu pozornost? - kaže Waheed.
Dok se većina škola danas natječe koja će bolje tehnološki opremiti učionice, njihova škola je prigrlila jednostavniji retro izgled - profesori pišu kredom na crne ploče, na policama stoje enciklopedije, a djeca pišu olovkom na radnim stolovima od drveta. Voditelji škole smatraju da će ovakvim aktivnostima pomoći djeci u razvoju logike, rješavanju problema, stvaranju obrazaca učenja, koordinaciji i matematičkim sposobnostima.
Na drugu stranu, voditelji škole sami priznaju da djeca u nižim razredima u njihovoj školi imaju niže rezultate na standardiziranim testovima od djece u "uobičajenim" školama. Razlog tome je što učitelji s malom djecom drugačije rade. Oni nastoje razviti njihovu logiku i učiti ih osnovnim životnim vještinama, dok je u standardnoj školi naglasak na vježbanju matematičkih zadataka i iščitavanju gradiva iz jezika. U njihovoj školi lekcije drži osoba, ljudsko biće, kojem ne samo da je stalo do djece kojoj predaje, nego do svakog posebno. Na primjer, čega se vi sjećate iz vašeg vremena u školi? Obično su to izleti, pokusi i sve aktivnosti gdje ste i sami sudjelovali - objašnjava Beverly Amico, voditeljica škole.
„Školovanje je putovanje kroz učenje i želite da bude kompleksno, bogato sadržajem i zanimljivo što je više moguće. Problem s instant informacijama je taj da ne prikazuje realan put do znanja. Nitko nije došao od pitanja do odgovora ravnom putanjom - izjavila je Sarah Thorne, voditelj Londonske Acorn škole.
Pa zato, dragi roditelji, ukoliko želimo doista da našoj djeci školovanje bude bogato i sadržajno, bolje je da se usmjerimo ne tehničkom obogaćivanju, nego ulaganju u učitelje, ljude i školske programe koji će na pravi način oblikovati našu djecu u ljude koji su sposobni misliti svojom glavom i vlastitim kreacijama stvarati bolji svijet.
