Poznata je izreka: „veljača – prevrtača“. Taj opis dobro joj stoji jer zaista, nikada vrijeme nije toliko prevrtljivo kao u veljači. Smatra se da hrvatsko ime veljača označava sve duže dane, dane koji postaju sve veći (velji). U rimskom kalendaru veljača je bila posljednji mjesec u godini, a latinsko ime “februar” došlo je od riječi februarius, što je označavalo očišćenje od grijeha. Ove godine veljača je još po nečemu posebna, naime dani su se poredali tako da imaju 4 nedjelje, 4 ponedjeljka, 4 utorka, 4 srijede, 4 petka i 4 subote.
Veljaču još obilježavaju dani koji slave život i ljubav. To su najprije 2. veljače kada se slavi Dan života i Dan posvećenog života, Blagdan Isusova prikazanja u hramu ili Svijećnica. Zatim se druge nedjelje u veljači slavi Svjetski dan braka. Valentinovo ili Svjetskidan zaljubljenih slavi se 14. veljače.
S jedne strane ljubav i život, a s druge strane, prevrtljivost veljače (osim u meteorološkom smislu), ovih se dana mogla dobro vidjeti u društvenom, političkom i duhovnom kontekstu koji je slavio potpuno neke druge vrijednosti.
Tako smo u medijima zadnjih dana čitali nevjerojatna prepucavanja i kritike na račun otvaranja prvog Prozora za život u Zagrebu koje je organizirala Udruga Betlehem. Mjesto je to na kojem svoje živo dijete mogu sigurno i anonimno ostaviti nesretne majke koje ga ne mogu ili ne žele zadržati. Na taj način ne samo što spašavaju svoje savjesti, psihu i dušu od čedomorstva, djetetu daju šansu za život nego i ostavljaju nadu za jedno buduće sjedinjenje ukoliko im se životne situacije poprave. Svako normalno stvorenje trebalo bi razumjeti i pohvaliti ovaj mislosrdni čin koji tako duboko štiti život i majke i djeteta. Ali ne. Oni među nama koji su davno Božje zakone zakopali u svom srcu kako ih ne bi prozivali za njihove osobne grijehe, našli su se pred ogledalom vlastite sramote i krivnje koje ne mogu podnijeti i zato kažu kako Prozor života „potiče na kazneno djelo napuštanja djeteta“ te traže njegovo hitno ukidanje. Najtužnije je što se te aktivistkinje nazivaju Ženska mreža (savez ženskih udruga iz Hrvatske koji okuplja organizacije, grupe i inicijative koje se bave zagovaranjem i zaštitom prava žena). I tim tzv. 'zagovarateljicama prava žena' strašnije je dakle napuštanje djeteta u sigurne ruke nekog udomitelja ili posvojitelja, od čedomorstva ili ostavljanja novorođenčeta u prljavoj kanti smeća na hladnoj ulici, wc školjki ili zakopanoj kutiji. Bilo bi smješno, da nije istinito.
Veljača je i mjesec kada se organiziraju različite godišnje nagrade za izrazite doprinose u glazbenoj industriji. U svijetu je najpoznatija Nagrada Grammy, a kod nas Cesarica i Porin. Tu su i različite godišnje nagrade ili nomonacije iz područja svjeta zabave i filma, poput Zlatnih globusa ili Oskara. Promatrajući sav taj 'svjetski glamur' opet se nisam mogla odhrvati ovom veljačinom pridjevu prevrtljivosti, jer sve baš to tako izgleda. S jedne strane žene koje se silno žale na nepravedna ocjenjivanja, statuse ili njihov položaj i honorare u industriji zabave i filma, njihova silna borba, rad i trud da postignu ono što njihovi muški kolege dobiju pod normalno, a onda se na preuzimanju tih teško zasluženih nagrada pojave skoro gole ili polugole ili tako neukusno seksualistički i prljavo obučene, islikavajući svoja tijela, svoja plastičnim operacijama i kozmetičkim zahvatima izmijenjena lica, izlažući same sebe kao najjeftijije meso. One same stavljaju u prvi plan upravo ono za što optužuju muškarce da im čine.
Kod nas je sve to manje glamurozno, ali je poanta ista uz naravno puno politiziranja. Ovaj se put javno mijenje uzburkalo oko Thompsona i njegove pjesme „Ako ne znaš što je bilo“ koju su srebrni rukometaši izabrali za svoju himnu, pjevala se na Trgu Bana Jelačića i u svim daljnjim domoljubnim prigodama. Pjesma pjeva o ljubavi za domovinu, o potrebi očuvanja sjećanja na slavnu prošlost, ljude koji su ginuli za današnju slobodu i važnost nacionalnog identiteta. I to nekome smeta. Smetaju im lik i djelo dotičnog pjevača, vjernika, supruga, oca koji nikog ne vrijeđa, nego uvijek podržava, ohrabruje i ujedinjuje. A kad pogledamo koga to smeta, ispada da opet smeta onima koji gledajući taj prirodni i Božji red ne mogu prihvatiti kao pogrešne vrijednosti i nezdravi stav svoj vlastiti nered. Nikada sebičan, neuredan život bez ideala, vjere u Boga, obitelj i domovinu nije donio neki svjetski rezultat. Čovjekova snaga dolazi iz Duha i iz vjere, i zato kad se slavi svi se možemo ujediniti samo pod tim vrijednostima. I doista je tužno što nam svaki puta to brane ti nazovi liberalni pijuni.
Ove prevrtljivosti današnjeg svijeta i društva mogle bi se nizati u beskonačnost. Posebno nakon dolaska na vlast novog/starog američkog predsjednika Donalda Trumpa i svega onoga što njegova administracija počinje iznositi na svjetlo dana. Kada vidiš koliko je toga što služi laži, zlu, uništenju, ratu, bolesti... bilo financirano i izazvano bezbožnom ljevičarskom politikom, doista se upitaš gdje je istina?
A istina je, kao što nas Gospa svih ovih godina uči, jedino u Bogu. Ispravne odluke, odluke koje donose nadu u bolje sutra, koje ostavljaju prostor za napredak i razvoj, koje potiču čovjeka da postane bolji, da daje sebe drugima, nisu moguće ukoliko se Bog ne stavi u centar osobnog življenja. U svakom trenutku ispred naše volje stoje dvije mogućnosti: odluka za nešto što Bog želi ili odluka za nešto što je meni lakše. Odluka za blagoslov života ili za prokletstvo smrti. I to je neprestana životna i duhovna bitka. Izabirati put Božji, put života, znači tim sitnim ili velikim odlukama graditi svoj život svetosti i spasenja. Čineći odluke suprotne Božjim željama znači pred sobom otvarati prostore nesreće i propasti.
Prevrtljivost svijeta toliko je postala velika da se svaki plod ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zbog toga što toliko jako svjetli Istinom, odmah od oca laži proglašava zločinom.
Gospa nam kaže da nije ovo vrijeme samo vrijeme prevrtljivosti nego i milosno vrijeme jubilarne godine koja nas poziva na hrabro suočavanje sa vlastitim lažima, lošim izborima, slabom voljom i neplodnim životom. I kao što će proljeće pobijediti ovu prevrtljivost veljače, ostanimo vjerni Bogu koji i u nama čini i htjeti i djelovati sve na veću slavu Njegovu.
Paula Tomić/ Glasnik mira 2/2025
