Kao što novi cvijet nastaje na smrti stare biljke, tako se i novi život duše rađa iz Isusove smrti na križu. Ciklus života pokreće snaga ljubavi koja dolazi iz žrtve i darivanja samoga sebe za drugoga. Možda nas zato i Gospa u zadnjoj poruci potiče da u pogledu na proljetno vrijeme i ovaj svojevrsni „uskrs“ prirode nakon zimskog mirovanja i mi shvatimo koliko su obraćenje, molitva i ljubav prema Bogu, svojevrsne smrti našeg hedonizma, važne za naš osobni „uskrs“. (usp. Nek' vam ovo proljetno vrijeme bude poticaj na osobno obraćenje…“ 25. 2. 2025.)
Fra Slavko je u komentaru korizmene poruke od 25. 3. 1995. godine ovako napisao: „Korizma je vrijeme otvaranja srca. Treba odvažno pogledati u svoje srce i učiniti sve da se oslobodimo svega čemu smo povjerovali i vratiti se srcem Bogu. Shvatiti srcem da naš mir najprije ovisi o našem odnosu s Bogom, izaći iz vlastite zatvorenosti u začarani krug ovoga varljivog svijeta, dopustiti Bogu da se u nama utjelovi i da bude s nama, jer njegovo je ime Emanuel – Bog s nama i Bog za nas. Time ćemo se osloboditi od napasti da optužujemo druge, ovaj svijet, ovo vrijeme, i postat ćemo slobodni ponuditi svijetu bolja rješenja. Uskrsnuće je to bolje rješenje. U uskrsnuće se ulazi umiranjem sebi i svijetu i svjetovnim obećanjima te slušanjem riječi koje je čula Marija i žene koje su ga tražile kod groba: Mir tebi! Ne boj se! Ne plači! Ja sam! Idi kaži drugima! Tako dolazimo do jednostavne formule uskrsnuća: ljubiti, umrijeti sebi, roditi se za novi život mira!“
Tako je prije 30 godina pisao fra Slavko, otkrivajući kako je još davno shvatio ovu jednostavnu Gospinu formulu za spasenje čovječanstva, jedine šanse za mir u srcima, u obitelji u društvu i u svijetu: umiranjem vlastitom egu, grijesima i sebičnosti stvaramo preduvjete za mir i život. Na žalost, iako je sve to tako crno na bijelo već godinama pred našim očima, svijet, a i mi sami iznutra, nikada nismo bili podjeljeniji.
PODIJELJENI SVIJET
Podjeli svijeta svjedočimo svaki dan: svijet istoka i zapada, svijet sjevera i juga, svijet mira i rata, svijet bogatih i siromašnih, svijet velikih i malih, svijet naoružanih i nenaoružanih, svijet utjecajnih i svijet neprimjetnih, svijet žena i svijet muškaraca…
I Gospa nam u zadnjoj poruci kaže kako je svijet podijeljen, ali ga ona ne dijeli kao mi po nekim vanjskim standardima. Ona ga dijeli na one koji ljube i one koji ne ljube, na one koji mole i one koji ne mole, na one koji žele mir i one koji ne žele mir (usp. Dječice, budite moje ruke mira i molitve, budite ljubav za sve koji ne ljube, ne mole i ne žele mir. 25. 2. 2025.) Dakle, dijeljenje svijeta je neminovno. I sam je Isus rekao: „Nemojte misliti da sam na zemlju došao donijeti mir! Nisam došao donijeti mir, nego mač. Došao sam rastaviti: ‘sina od oca, kćerku od majke i snahu od svekrve. Čovjeku će neprijatelji biti vlastiti ukućani.’ Tko voli svojega oca ili svoju majku više nego mene, nije me dostojan. Tko voli sina ili kćerku više nego mene, nije me dostojan. Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, nije me dostojan. Tko za sebe čuva svoj život, izgubit će ga; a tko dade svoj život za mene, naći će ga.“ (usp. Mt 10, 34-39). Zato nam se uzalud truditi razumjeti nečije odluke, svjetska zbivanja, načine oblačenja, izbore najboljih filmova ili glazbenog broja… jer sve se svodi na samo jednu stvar: radiš li za Gospodara Života ili za Gospodara smrti?
Korizma pred nas stavlja Isusov život i Isusove izbore. Oni su u očima svijeta bili ludost, ali nam je on pokazao da ga je svaka njegova odluka da slijedi Očevu volju, na kraju dovela do Uskrsnuća. I to je ono što mi tako teško shvaćamo: da smo ispred svake, pa i najmanje odluke uvijek na raskrižju ova dva puta: za život ili za smrt. I kao što je svako vrijeme posebno vrijeme sa posebnim milostima, i ova Korizma je nova i posebna jer traži od nas odluke za ovo vrijeme.
Ova Korizma je posebna i za Međugorje, jer nikada prije ono nije imalo ovako privilegirano mjesto u očima Crkve i svijeta. Što zbog geopolitičke situacije (zbog rata u Izraelu još uvijek je nesigurna organizacija hodočašća u Svetu zemlju), što zbog novih odluka Dikasterija za nauk vjere (nota Kraljice Mira i 'Nihil obstat' te Dekret o potpunom oprostu koji je dobila crkva sv. Jakova) što zbog 2025. Jubilarne godine zbog čega će se brojna hodočašća u Rim posebno za hodočasnike koji dolaze iz prekooceanskih zemalja nastaviti i na obilaske drugih marijanskih svetišta u Evropi), Međugorje bilježi brojne najave i rezervacije hodočasničkih posjeta.
Uvelike raduje ova činjenica iz koje vidimo kako je u srcima ljudi Gospin poziv još uvijek tako jak i koliko Ona silno želi obraćenjem srca spasiti što više Božje djece. Ali ona je isto tako i jedan veliki izazov za sve nas koji smo upisali ili završili Gospinu školu ljubavi i života: moramo svojim primjerom posvjedočiti koliko je dobar ovaj program spasenja ili što bi fra Slavko rekao 'ova formula Uskrsa', tako što ćemo 'moliti i ljubiti Boga iznad svega, za sve one koji su u potrebi'.
Paula Tomić/Glasnik Mira
