Stoga se nadam da vam je ovaj put Isusovo Uskrsnuće još više učvrstilo vjeru u to kako Bog može učiniti čudo u vama i oko vas! I nadam se da je do vas došla Njegova poruka ili poziv na neprestanu promjenu, na neprestani rast, na neprestanu pobjedu života nad smrću na koju smo mi kršćani pozvani.
O Isusovom Uskrsnuću može se puno govoriti! Može se svašta interpretirati i zaključivati. Nekako mi u ovo zadnje vrijeme najbolje odgovaraju činjenice iz Svetog pisma. One su stalne, nepromjenjive. I naš vjera bi se trebala na njima temeljiti – zato mi je ovaj Uskrs najveći poziv vratiti se na proučavanje Evanđelja i Katekizma Katoličke Crkve – tamo je istina i tamo su temelji! Naša ljudska tumačenja znaju biti i sebična – okrenemo ih onako kako nama samima pše!
Nakon Isusova Uskrsnuća, žene i apostoli svjedoče kako su našli prazan grob. A da li je on uistinu bio prazan? Nije, na podu su ostali PLATNENI POVOJI I UBRUS koji su prekrivali Isusovo mrtvo tijelo. Upravo oni mi ovih dana najbolje govore o snazi i porukama Uskrsa!
Ovako to pripovijeda evanđelist Ivan: “Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: ‘Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.’ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući.”
PORUKA UBRUSA
Zašto je Isus taj ubrus kojim je bilo pokriveno Njegovo lice složio napose na jednome mjestu, a ne uz ostale povoje koji su ležali gdje mu je bilo položeno tijelo?
Da bismo razumjeli značaj presavijenog ubrusa, moramo barem malo poznavati židovsku tradiciju onog doba.
Presavijeni ubrus ima veze sa pojmom gospodara i sluge, i svaki židovski dječak je poznavo tu tradiciju. Kad sluga postavlja stol za objed gospodaru, on se trudi postaviti stol baš na način kako to gospodar želi.
Nakon što je stol savršeno postavljen, sluga će pričekati, promatrajući sa strane, dok gospodar ne završi objedovanje. Sluga se ne usuđuje dirati stol dok gospodar ne završi.
Kada gospodar završi s objedom, on ustaje od stola, obriše prste, svoja usta i bradu, te taj zamotuljak salvete (ubrusa) baca na stol. Sluga tada zna da smije počistiti stol, jer je bačen ubrus na stol (u ono doba) značio: “Ja sam završio.” Ali ako je gospodar ustao od stola, presavio svoj ubrus i stavio ga kraj svoga tanjura, sluga ne bi smio dirati stol, jer je tako složen i ostavljen ubrus značio: “Vratit ću se!”
PORUKA POVOJA
Povoji u koje je bilo umotano Isusovo tijelo nalazili su se na podu groba, ne složeni, ili skinuti s tijela, nego ostavljeni onako kako j etijelo bilo umotano, ali bez tijela – kao da se tijelo jednostavno „ispuhalo“. – Za apostola to j ebio dovoljan dokaz da može povjerovati u Isusovo uskrsnuće. To platno danas poznajemo pod imenom Torinsko platno (tal. Sindone di Torino, ‘Sveto platno’) i naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija – uzan komad lanena platna na kojem se može prepoznati obris muškog tijela. Ime je dobilo po katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva. Prema vjerovanju brojnih vjernika tkanina predstavlja pokrov u koji je bio umotan Isus nakon smrti na križu.
Vrhunski znanstvenik dr. Giulio Fanti i mnogi drugi nepristrani istraživači su temeljito ispitivali, provjereno otkrili i javnosti objavili da naglasovitije platno zbilja nosi nadnaravnu sliku Raspetoga, jer na sebi nema tragova prirodnog skidanja pokrova sa pokojnika, nego da je otisak nastao kratkim i vrlo snažnim naletom nekog oblika elektromagnetske energije što je ostavilo vrlo karakteristične tragove na platnu’. Pod naletom te ogromne neobjašnjive energije – Raspeti je čudesno prošao kroz platno, što u biti znači: USKRSNUO JE!!! - stoji u zaključku istraživanja.
Evo nam dakle dvije tako važne poruke za nas danas: Isus je doista prošao iz ove naše, ljudske stvarnosti u Božju stvarnost i On će se vratiti po nas!
OSTAVŠTINA USKRSA - EUHARISTIJA
Kako bi nam ostavio dokaz svoje ljubavi, dokaz da svoje neće nikada napustiti i da nas učini dionicima svoga Vazma – piše u KKC 1337 – Isus je ustanovio EUHARISTIJU – kao spomen-čin svoje muke i uskrsnuća, te apostolima zapovijedio da je slave sve do njegova ponovnog dolaska.
A Presveta Euharistija naime sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve – to jest samoga Krista – našu Pashu. (KKC 1324) I konačno, euharistijskim slavljem mi se već pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život kada Bog bude sve u svima. (KKC 1326). Tko ima uši, neka čuje!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
