Kao da su grijesi svijeta postali preteški i počeli snažno vršiti pritisak na sve stvoreno tražeći zadovoljštinu i iskupljenje. O toj božanskoj pravdi Gospa je 1917. godine u Fatimi jasno progovorila preko troje malih pastira pozivajući svijet preko njih na obraćenje i pokoru za grijehe i sve uvrede koje se nanose njezinom Sinu. Pozvala je svijet na molitvu krunice kako bi se zaustavio tadašnji 1. svjetski rat i izbjegla buduća krvoprolića i progoni nevinih. Izgleda da smo sve to polako zaboravili!
Želim završiti ono što sam započela u Fatimi
U ove 42 godine koliko traju ukazanja u Međugorju, Gospa je spomenula Fatimu još jednom, a to je bilo u poruci od 25. kolovoza 1991. kada je kazala "Što sam započela u Fatimi završiti ću u Međugorju". U poruci je također pozvala ljude na molitvu i post kako bi uz njihovu pomoć svladala Sotonu, koji "nastoji omesti njezine planove mira i radosti."
Bilo je to vrijeme početka Domovinskog rata.
U zadnjoj poruci od 25. siječnja Gospa opet spominje Fatimu: „Molite se sa mnom kako bi se ostvarilo ono što sam započela u Fatimi i ovdje.“ Opet moli skoro istim riječima kao u prvoj poruci da joj pomognemo završiti ono što je u Fatimi započela, dakle poziv na obraćenje, na pokoru, na zadovoljštinu! Očigledno nam pokušava ponovno utuviti u glavu kako mira nema bez molitve i žrtvovanja naših dana u postu i pokori. (usp. „Zato molite i žrtvujte vaše dane postom i pokorom da vam Bog da mir.“)
Moderni čovjek ne želi Boga
Gospa nikad nije površna. Kao svaka majka, ona zna kako se problem koji dijete ima ne može riješiti ako se ne riješi izvor problema, ako se zlo ne sreže u korijenu. Zato i ovog puta jasno kaže kao svako zlo u čovjeku i svijetu dolazi zbog toga što je čovjek odbacio Boga, sam želi biti odlučitelj onoga što je dobro, a što je zlo – baš onako kako ovih dana čitamo u prvom misnom čitanju iz knjige Postanka. Čovjek se usudio jesti sa stabla spoznaje dobra i zla.
Odlučio je ne trebati Boga. I zato u sve unosi svoju ograničenost, sebičnost i pohlepu koja na kraju samo gomila grijehe i sve udaljuje od Božje prisutnosti i ljubavi. Čovjek ostaje ogoljen i zaslijepljen do kraja. Gospa to jasno kaže: „Budućnost je na raskrižju, jer moderni čovjek ne želi Boga. Zato čovječanstvo ide prema propasti.“
Prije 75 godina biskup Fulton J. Sheen je napisao: "Karakteristika svake propadajuće civilizacije je da su velike mase ljudi nesvjesne tragedije. Samo oni koji žive po vjeri znaju što se događa u svijetu. Velike mase bez vjere su nesvjesne destruktivnog procesa koji se odvija jer su izgubile viziju visina s kojih su pali. Kako zapadna civilizacija gubi svoje kršćanstvo gubi i svoju superiornost." Zar to nije ono što vidimo danas, duboki pad čovjeka na svim razinama njegova postojanja?
Biti ljudi mira
Uloga svake majke u odgoju djece nije samo pronaći problem, nego još važnije, naučiti dijete kako izaći iz problema i riješiti ga. To Gospa radi i ovaj put. Kaže nam da je naš jedini spas tome da postanemo ljudi mira, stvarajući mir preko molitve i sakramentalnog života u našim srcima. Sve velike bitke dobivaju se osmišljavanjem dobre strategije. Gospa je ovdje najbolji strateg: Ona nam kaže da krenemo od sebe! Da mi sami postanemo RATNICI MIRA. I da se onda ujedinjujemo u molitvi s drugima i tako stvaramo njezinu vojsku: VOJSKU GOSPINIH RATNIKA MIRA! (usp. „Molite i svjedočite mir u vašem okružju i budite ljudi mira.“ 25. 1. 2023.)
"Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena." – kaže citat iz romana „Those Who Remain“ od G. Michaela Hopfa.
Današnje vrijeme je teško vrijeme. Zato ono što mu treba jesu jaki ljudi. Ali jaki u čemu? Pogledajmo što kaže o tome sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima: „Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.“ (1Kor 2, 1-5)
Dakle, naša snaga nije u mudrosti ljudskoj, nego u snazi Božjoj – snazi koja se dobija po vjeri u Isusa Krista i to raspetoga. U predanju Njemu, Njegovoj volji, po molitvi i zagovoru naše nebeske Majke Kraljice mira!
Postanimo MARIJINI RATNICI MIRA u svojim srcima, u svojim obiteljima, u svojim župama i na trgovima i s krunicom u ruci posvjedočimo kako još ima nade dokle god stojimo na strani Majke čije će Bezgrešno srce na kraju pobijediti!
Paula Tomić/Glasnika Mira 2/2023
