Prebiranje po sjećanjima donosi neke nove spoznaje. Jedna od njih je i kako ništa nije slučajno, i kako sve vodi dobru za one koji ljube Gospodina. To pokazuje i priča o Josipu Egipatskom koju ovih dana slušamo kroz prva čitanja u liturgiji svagdana.
Kako ništa nije slučajno pokazuje i datum početka Gospinih ukazanja, 24. lipanj. Na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja. Sveti Ivan Krstitelj je najveći koji je rođen od žene – rekao je za njega sam Isus Krist. Liturgijski je privilegiran jer ima čak dvije svetkovine u jednoj liturgijskoj godini: 24. lipnja slavimo njegovo rođenje, a 29. kolovoza njegovu mučeničku smrt. Sv. Augustin govoreći o sv. Ivanu Krstitelju kaže ovako: „ Da je sv. Ivan naviještao sam sebe, ne bi otvorio usta svom ocu Zahariji. Zaharija je progovorio jer se rodio 'glas'! Kad su Ivana u pustinji dok je propovijedao pitali „Tko si ti?“ on je odgovorio: „Ja sam glas onoga koji viče u pustinji!“ Ivan je glas, a za Isusa se kaže „U početku bijaše Riječ“. Ivan je dakle glas za neko vrijeme, a Isus je vječna Riječ od početka stvaranja!“ Zar nisu Gospina ukazanja - njezine riječi – poput glasa koji viče u pustinji da se pripravi put kako bi vječna Riječ odzvonila u našim srcima?
Ivan je djelovao potaknut Duhom Svetim kako bi pripremio vjernički puk za Gospodinov dolazak. Bio je Isusov preteča. Zar nije i Gospina uloga u Međugorju pripremanje vjernika za susret s njezinim Sinom Isusom. A sve njezine poruke i upute služe tome kako bi se srce čovječje otvorilo za djelovanje Duha Svetoga, za susret sa živim Bogom?
Ivan je bio svjetiljka koja je pripremila dolazak Svjetla. Bio je grub, esencijalan, ljubitelj samoće pustinje, čovjek koji se smatrao „prolaznim“ u odnosu na dolazak Spasitelja. Njegova je uloga bila pozivati na OBRAĆENJE! Zar nisu takva i međugorska brda? Gruba, esencijalna, samotnička, autentična – pomažu ti da susretneš samoga sebe u svojim nemoćima i Božju snagu u potpunom predanju njegovom vodstvu! Zar nije najvažniji Gospin poziv u Međugorju upravo poziv na OBRAĆENJE, što Ona sama često naglašava?
Osam dana nakon Ivanova rođenja, željeli su ga obrezati i dati mu očevo ime Zaharija, ali majka Elizabeta se usprotivila i kazala da će se zvati Ivan, unatoč tome što se nitko prije nije tako zvao. Ivan je već svojim imenom pokazao kako donosi nešto novo! Zar i Međugorje ne donosi nešto novo stvarajući ljude 'Duha'. Ljudi 'Duha' su oni koji donose nešto živo u svoju vjeru, koji nisu kopije starih obrazaca učmale tradicije… Zar nije upravo iskustvo Gospine prisutnosti, njezine majčinske ljubavi i susret sa živom Riječi pokrenulo toliko obraćenja, novih zvanja, pokreta, zajednica, humanitarnih organizacija u Crkvi i svijetu? Sama Gospina prisutnost koja traje 40 godina je novost!
I kao što sa sv. Ivanom završava Stari Zavjet i započinje Novi, zar nisu i Gospina ukazanja, baš od toga, Ivanovog dana, za svijet označila početak nečeg novog? Vremena u kojem će biti važno samo to da li imaš iskustvo živoga Boga i njegove žive Riječi ili nemaš? Imaš li vjere ili nemaš? Gospa to iskušenje prokazuje i u zadnjoj poruci kad kaže: „Danas vas sve pozivam: molite se sa mnom za mir i slobodu, jer sotona je jak i želi svojim prevarama odvesti što više srca od mog majčinskog srca.“ (25.6.2021.) Mir je tako nesiguran, u srcima ljudi tako narušen, a slobode je sve manje. Vidimo što nam se sprema sa novim zatvaranjima, prijetnjama, ograničenjima! Sveti Ivan Krstitelj pokazao nam je što znači imati UNUTARNJU SLOBODU za ostati pri Istini i kad vanjske slobode nije imao zatočen u tamnici. Pokazao nam je UNUTARNJU SLOBODU ne biti navezan na ulogu, moć, značaj, izabranje, svrhu, misiju… ništa to nije bilo važno pred slobodom da budeš samo glas koji je tu da najavi Riječ, ali i da nestane kad sama Riječ dođe!
Molimo zagovor svetog Ivana da mognemo prepoznati koje odluke trebamo donijeti u okovima svakodnevice kako bi ostali glas i zadržali Riječ u slobodi srca.
Paula Tomić/Glasnik Mira 7
