Nismo niti svjesni pod kolikim pritiskom te samodostatnosti i samorealizacije živimo, uporno odgurujući od sebe i najmanju primisao da smo slabi, nedostatni i nemoćni – jer to znači ispadanje iz igre: nismo više konkurentni na tržištu uspjeha. U svijetu, veliki igrači tvrtki i multinacionalnih korporacija , odnosno svi oni kojima je uspjeh na prvom mjestu, ne prežu niti nad uzimanjem dopinga, stimulansa i raznih droga kako bi mogli biti 24 sata u funkciji. Veliki je to teror za našu psihu, emocije i tijelo. Velika je to laž u odnosu na stvarni život koji je prepun slabosti i nesavršenosti. Svi smo mi zapravo jako krhki. I nekad je dovoljna jedna mala boljka da sve skupa ispadne iz sustava.
Isus poznaje naše slabosti. On zna kako smo stvoreni iz praha zemljina, kao stvorenja ovisna o svome Stvoritelju. I to nije ružna stvar – nego prekrasna stvar ako očima vjere spoznamo kako ovisimo o Najmoćnijem koji jedva čeka pružiti nam ruku. Božja se snaga baš u našoj slabosti očituje – to je jedna od velikih poruka Evanđelja. Važnost naših slabosti, rana i razlomljenosti probat ću vam približiti ovom pričom:
KINTSUGI – umjetnost popravljanja i dodavanja vrijednosti
Svakome se ponekad dogodi da mu iz ruku ispadne tanjur, čaša ili šalica, neko kuhinjsko posuđe koje možda imamo i po više primjeraka u kući, pa nam ponekad ne znači puno to što smo ga slomili. U većini slučajeva ono što najviše zamara je činjenica kako treba očistiti nered na mjestu gdje se ono razbilo. Ponekad je, međutim, šalica ili vaza koja se razbila bila od posebnog značaja, možda povezana sa puno važnih uspomena, pa nam je baš žao te nastojimo to popraviti na najbolji mogući način koji znamo pokušavajući sakriti pukotine.
Međutim, postoji jedna japanska tehnika koja čini upravo suprotno, ona ne sakriva nego dapače naglašava te "raspukline", uljepšava ih i dodaje vrijednost slomljenom predmetu: to je tzv. tehnika kintsugi (金 継 ぎ), ili kintsukuroi (金 繕 い), koja doslovno znači "popravljanje zlatom".
Ali koji je razlog toga da Japanci popravljaju slomljeni keramički predmet s tako plemenitim metalom poput tekućeg zlata ili srebra ili laka sa zlatnom prašinom?
Odgovor možemo pronaći u OTPORNOSTI, konceptu koji je za Japance vrlo ukorijenjen u njihovoj kulturi - naime kod njih je važno da se svaka osoba može pozitivno nositi s traumatičnim događajima svog života, rasti kroz svoja bolna iskustva i naučiti ih cijeniti, učiniti ih dragocjenim.
Svaka pukotina predstavlja ranu, ožiljak kojem treba dati vrijednost kako ne bi izgubio značenje, kako ne bi izgubio svoju priču, koja pomaže da se pojača i simbolizira pozitivna prilika koju život nudi, a da se pri tome ne izgubi integritet predmeta, da ne dođe do nestajanja identiteta same osobe: da, ranjena je, ali je ozdravila i postala je jača, ljepša, a u biti je još uvijek ta ista posuda.
Tehnika kintsugi omogućava vam stvaranje stvarnih umjetničkih djela, uvijek različitih, svakih sa svojom pričom, sa svojom ljepotom i dragocjenošću koju treba podijeliti, a to je upravo zbog jedinstvenosti pukotina koje nastaju kada se predmet slomi. Iste rane koje se mijenjaju od osobe do osobe i koje na svakom ostavljaju različite tragove.
Baš poput otpornih ljudi koji se uspijevaju ponovno uzdići, hrabro i snažno se suočiti svim nevoljama i često postići važne ciljeve, tako i ovi predmeti popravljeni plemenitim metalom ponovo se udižu i stječu vrijednost i ljepotu, postajući mnogo dragocjeniji nego prije.
Legenda kaže da je Kintsugi postala umjetnost oko 15. stoljeća, a nastala je tako što je Ashikaga Yoshimasa, japanski shogun, razbivši svoju omiljenu šalicu čaja, odlučio poslati je u Kinu na popravljanje. Nažalost, popravci su u to vrijeme rađeni s malo estetskih i malo funkcionalnih metalnih ligatura, te se šalica činila izgubljenom, no njezin je vlasnik odlučio dati je i još nekim japanskim majstorima, koji su iznenađeni upornošću šoguna koji je toliko silno želio natrag svoju voljenu šalicu, odlučili obogatite je i ukrasiti popunjavajući pukotine lakiranom smolom i zlatnom prašinom. Šalica se vratila vlasniku još ljepša i još dragocjenija i s vlastitom pričom za ispričati.
BOŽJE LJEPILO
Stoga, svi vi koji nosite svoje slabosti, boli, rane, križeve - kad se osjećate tako ranjeni, slomljeni, razmišljajte o tehnici kintsugija, pokušajte tu bol pretvoriti u nešto novo, dragocjeno, neka to postane vaša priča, vaš zlatni ožiljak, uvijek tu da vas podsjeti kako je moguće uspjeti, nadići i krenuti novim putevima jer svaka rana može postati savršenstvo, pozitivnost. Kako?
Ako Dopustimo Bogu da je ispuni svojom ljubavlju i milosrđem!
I zamislite onda TAJ PARADOKS VJERE! Dok nas svijet uči kako je savršenstvo ono što vrijedi, u logici Evanđelja – najvrjednije je ono što je najrazbijenije, najoštećenije, najslomljenije – jer je tu utrošeno najviše BOŽJEG LJEPILA – zlata Božje ljubavi i milosrđa. Zato ne bojmo se biti slabi i biti glinene posude – jer samo onda kada smo slabi – onda smo jaki u Gospodinu! Koliko nas je Bog više „poljepio“ svojim ljepilom milosrdne ljubavi, toliko je zapravo više Njega u nama!
Neka vas sve skupa prati Božji blagoslov, neka ispuni sve vaše slomljenosti i raspukline, neka vam otkrije vašu ljepotu i vrijednost – jer Bog sve čini novo!
