Dok razmišljam o postavljenoj temi, dolazi mi u pamet riječ Ivanova: „Što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi Života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni… što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo.“ (1 Iv 1, 1-3) On jasno govori o gledanju te spada među Božje vidioce.
Kuhinja – ujedno i blagovaonica – oduvijek je bila mjesto okupljanja moje obitelji. Tu se kuhalo, blagovalo, raspredalo o mnogočemu…
Jedna žena tužila se prijateljici koja joj je došla u pohode kako je njezina susjeda loša domaćica.
Kad se govori i piše o Međugorju, osobito izdaleka i s distance (koja često progovara kroz prijezir i porugu), teško je vidjeti neke od stupova na kojima počiva međugorski fenomen.
Kao žena, supruga, majka, kći i sestra – što nisu moje jedine nego možda najvažnije uloge – odlučila sam za prvu temu svoje kolumne u Glasniku mira uzeti pojam ženstvenosti.