Za otomanske vlade bili su Turci neupućeni u vjerski život katolika, a kako su često fratre sumnjičili i globili, da imaju dogovor sa „Rim-Papom“ ili „Bečkim cesarom“, to su lako svakom glasu povjerovali, da fratri štošta po crkvama i samostanima kriju.
Osim osnovne vjerske službe i vođenja obreda, franjevački svećenici bili su i edukatori naroda.