O Bože, teško li je u doba časa snenog
prisloniti na ruku svoj umorni sluh,
i slušati u njoj zvuk posla izgubljenog,
koji nam je svet, ko neki dragi duh.
Ah, na nebu tvome vlada divan red.
Anđeli, sveci tvoji svaki posla ima.
I pčela mrtva gore opet skuplja med
po tvome nebeskom cvijeću i poljima.
Obilje posla daj i svakome čovjeku,
neka mu radošću urodi svaki sat.
I neka tebi samo, kad dani mu proteku,
blistav od rada preda svoj alat.
