Oko 1500 sudionika hodočašća, zajedno sa prisutnim župljanima zahvalilo je Bogu na svim primljenim milostima kroz ove dane hodočašća, na milostima koje su stizale „direktno s Neba“ kao i onima koje su stizale preko „konkretnih djela ljubavi“ koja su bila vidljiva na svakom koraku: od gostoljubivosti župljana, brige i pažnje volontera i roditelja, truda momaka iz zajednice Cenacolo koji su ponijeli na Brdo Ukazanja više od 20-tak nepokretnih osoba, te žrtve svih koji su pod vrelim suncem pratili programe hodočašća.
Dojmovi svih učesnika su prekrasni, a i domaćini također svjedoče da su puno toga primili preko svojih besplatno ugošćenih hodočasnika.
Teško se nakon ovih dana zajedništva i požrtvovnosti, dana jednostavnosti u kojima se sve stizalo iako je sve kasnilo, u kojima se sve improviziralo, a sve se ispunilo, u kojima se griješilo, a sve se opraštalo, u kojima ništa nije bilo savršeno, ali je tako izgledalo onima koji su imali čiste oči i čisto srce, doista se teško vratiti u svakodnevne grube i tempirane životne obaveze. Nadam se da nam je svima ovo Hodočašće pokazalo kako ljepota i bogatstvo Kraljevstva Nebeskog nije negdje daleko od nas, nego je tu, tako blizu u malim stvarima bliskosti, pažnje, jednostavnosti, spremnosti na žrtvu, otvorenosti prema drugome, ne zahtjevnosti, poštivanju granica, različitosti… u svemu onome što nas upravo ti mali-veliki ljudi s invaliditetom mogu naučiti.
Posebno i veliko hvala župniku fra Marinku Šakoti koji poput brižnog oca prati kako djelo ovog hodočašća raste i kako se razvija i koji je razumio kako se sve greške i nesavršenosti nadomješćuju s ljubavlju.
Hvala Marie-Hélène Mathieu, suutemeljiteljici međunarodnog pokreta Vjera i svijetlo koja je, iako ima 86. godina, došla po prvi puta u Međugorje, i koja je ovdje osjetila kako mora još radikalnije živjeti Evanđelje.
Hvala još jednom svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom Hodočašću, jer su pokazali kako onaj tko je u „Marijinoj školi“, živeći njezine poruke, od svog života stvara prekrasnu melodiju koja se prenosi i sluša srcem.
I na kraju mogu reći, da su ovi dani hodočašća bili baš dani „slušanja“ različitih melodija srca koja su svirala u Gospinom tonalitetu ljubavi! U svijetu u kojem slušanje postaje tako teško, u svijetu slika i buke – bilo je pravi je blagoslov imati priliku živjeti ovo bogatstvo malenosti!
Detaljnije o programu i sadržaju hodočašća moći ćete pročitati u slijedećem broju Glasnika Mira!
Ako želite čitati još vijesti iz Međugorja, kliknite OVDJE
