Fra Ivica Jagodić, župnik ove župe, je za naš portal kazao kako je Međugorje, mjesto mira i molitve, najbolje mjesto pripreme roditelja za sakramente svoje djece: „Skupilo nas se osamdesetak hodočasnika koji su sa sobom u srcu ponijeli molitve i zahvale, a na poseban način i sve one koji su željeli, a nisu mogli hodočastiti s nama. Na željeni susret s Gospom pripremali smo se molitvom krunice i slaveći ju pjesmom. Odmah po dolasku krenuli smo se penjati na brdo Križevac. Penjanje na brdo bio je poseban doživljaj – mali, veliki, mladi, stari, zdravi, bolesni… svi smo krenuli s istim žarom, meditirajući u molitvi Križnoga puta“, rekao je za medjugorje.hr fra Ivica Jagodić, koji je Vukovarce vodio kroz molitvu i razmatranje, potičući u njima iskrenu želju za istinskim susretom s našim Stvoriteljem i da, unatoč poteškoćama života, ostanu postojani i uvijek zagledani u Krista.
Fra Ivica je nastavio: „Gospa je uvijek bila tu negdje, pratila nas i pazila da imamo dovoljno snage doći do zadnje postaje i do vrha brda na kojem je križ. Kada smo došli do križa, svatko je mogao u tišini i osobnoj molitvi otvoriti srce Božjoj ljubavi i njegovom beskrajnom milosrđu. U popodnevnim satima već smo se ponovno uputili na molitvu u crkvu sv. Jakova moleći krunicu, ispovijedajući se, te prisustvujući svetoj misi i cjelonoćnom klanjanju pred Presvetim. Klanjanje je na sve nas ostavilo traga i bilo je velika pomoć za otvaranje duše u ozračju tihe, duboke molitve koja umiruje cijelo biće i olakšava put k predanosti Gospodinu. Crkva, puna ljudi sa svih strana svijeta, poklonjena pred Stvoriteljem daje onu, uvijek prijeko potrebnu, nadu u bolje sutra. U nedjelju, rano ujutro, uputili smo se na brdo ukazanja nazvano Podbrdo, mjesto gdje se Gospa prvi puta ukazala vidiocima.
Uz pjesmu i meditaciju došli smo do mjesta ukazanja i kroz neko smo vrijeme ostali u tihoj osobnoj molitvi i zahvali. Uputili smo se u crkvu sv. Jakova na svetu misu. Uslijedio je povratak, prilikom kojeg smo otišli u Franjevački samostan Duha Svetog u Fojnici, gdje nas je srdačno dočekao gvardijan fra Miro Relota te nas poveo u razgledanje crkve, samostana i bogate riznice samostanskog muzeja. Naše hodočašće proteklo je u radosnoj pjesmi i molitvi, lijepim meditacijama i bratskoj podjeli iskustava. Ovim hodočašćem stekli smo neizmjerno duhovno iskustvo koje nas jača i povezuje u vjeri te potiče na zajedništvo u Gospodinu po našoj nebeskoj majci Mariji.“
