Prema službenim izvorima, registriranim u uredu Informacija bilo ih je samo tristotinjak (6 grupa). Ovaj put uz veće grupe koje su se organizirale autobusima (preko agencija i čija je cijena hodočašća bila puno viša), puno hodočasnika je došlo u obiteljskoj organizaciji (osobnim autima ili kombijima) ili u manjim grupama sa minibusima ili kombijima. Razlog ovako velikog broja talijanskih hodočasnika je „most“ koji su napravili od četvrtka (2. lipnja) kada je kod njih Dan državnosti (Festa della Repubblica), odnosno neradni dan za cijelu zemlju. Tako ih je većina pristigla u Međugorje u četvrtak navečer, a krenula prema kućama u toku nedjelje.
Za djelatnike Ureda informacija ovaj ponavljajući propust NEREGISTRACIJE svog dolaska, stvara brojne probleme jer ne mogu znati koje i kakve prostore im dodijeliti za zajedničke točke po jezičnim skupinama. Jedna od značajki talijanskih hodočasnika je i da većinom vrlo malo slijede večernji molitveni program (zbog čega puno toga propuštaju, jer je Gospa izričito zatražila da se ide na krunicu, svetu misu i klanjanje. Za vrijeme tih molitvenih sadržaja i sakramenata događa se pravo „čišćenje duše“. To darovano vrijeme Bogu u kojem se čovjek smiruje kroz molitvu krunice, hrani u svetoj misi i na kraju u klanjanju zahvaljuje Bogu je neophodan lijek i najvažnija navika koju trebamo usvojiti za pravilnu „higijenu duše“.
Uz talijane ponovno su se mogli vidjeti i slovenski hodočasnici, kao i redoviti hodočasnici iz Poljske, Ukrajine, Irske, Španjolske i drugih zemalja… Interesantno je da hrvatskih hodočasnika skoro uopće nije bilo (možda jedan ili dva autobusa) jer ih je većina ovog vikenda išla na veliki glazbeno-molitveni spektakl „PROGLEDAJ SRCEM“ u Zagreb, na kojem se u subotu, uočnicu Duhova, okupilo oko 50 000 ljudi na maksimirskom stadionu.
U Međugorskoj župnoj crkvi služene su svete mise u 7,00, te 8,00 sati (predslavio ju je fra Karlo Lovrić), u 11,00 sati (predslavio ju je fra Zvonimir Pavičić na vanjskom oltaru), te večernja sveta misa u 19,00 sati.
Današnjim blagdanom, koji se slavi pedeset dana nakon Uskrsa, završava vazmeno vrijeme liturgijske godine. Duhovi su ujedno i rođendan Crkve. Dok je uzlazio u nebo, Isus je učenicima obećao da ih neće ostaviti siročad, nego će im poslati Duha Branitelja. Duhovi ispunjavaju i dovršuju vazmeno otajstvo. Isus više nije tjelesno s nama, ali nam šalje svoga Duha, koji nas obasipa obiljem svojih darova i čini nas u punini djecom Božjom. Svi smo pozvani darovima Duha koji se daju svakom od nas raditi na „obnovi lica Zemlje“.
Još jedna važna stvar koju nam Isus u današnjem Ivanovom Evanđelju poručuje, a čemu nas Gospa već 41 godinu podsjeća jest važnost ljubavi, odnosno ne ljubavi prema Bogu: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.“ Dakle oni koji ljube Boga žive po Božjim zakonima i Bog po svome Duhu boravi među njima. Nažalost, oni koji ne ljube Boga, ne poznaju njegove riječi i zato stvaraju svoje, ljudske zakone koji najčešće stvaraju samo nemir i nepravdu, duh rata i uništenja. "U zapadnom svijetu se pojavilo čudno praznovjerje da možemo početi ispočetka, prepravljajući ljudsku prirodu, ljudsko društvo i mogućnosti sreće; kao da su znanje i iskustvo naših predaka sada potpuno nevažni." (Roger Scruton)
Zato nam i ova svetkovina Duhova još jednom s Gospom, zaručnicom Duha Svetoga, Onom koja je bila dobra u slušanju, koja je znala donijeti odluku i koja je znala djelovati, progovara o važnosti molitve za sve one koji nisu upoznali ljubav Božju. Samim tim zatvoreni su i za djelovanje Duha Svetoga!