Moje riječi su malene da izraze sve što osjećam još od 11. veljače ove godine, od blagdana Gospe Lurdske, kada je naš dragi Papa Franjo, Vas imenovao svojim osobnim izaslanikom za Međugorje. Mislim da isto osjećaju ne samo ja nego i svi fratri i časne sestre franjevke u ovoj župi, svi župljani ove župe i svi hodočasnici koji su sada ovdje i diljem svijeta: tu milost koja se izlijeva na nas i tu radost koja izvire iz naših srdaca da smo upravo mi dočekali da nakon 36 godina velikih Božjih milosti u ovoj župi i preko ove župe po cijelom svijetu k nama dođete iz nama drage i bliske sestre Poljske, Vi, nadbiskup Varšave-Praga, Henryk Hoser! Vi, čovjek otvorena i široka srca koji umije slušati i razumjeti što se ovdje u župi Međugorje i preko Međugorja u svijetu događa!
Tolike su se milosti i molitve ovdje izlile! Tolike suze! Tolika su srca pojedinaca i obitelji doživjela obraćenja a potom i pomirenje nakon što su iskusili milosrdnu Božju ljubav u molitvi krunice, u euharistiji, ispovijedi, klanjanju Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, molitvi pred križem, u postu – u župnoj crkvi, na Podbrdu i Križevcu. U tolikim se srcima otopio led i raskinuli se lanci robovanja grijehu, mržnji i ovisnostima u iskustvu Božje ljubavi i blage prisutnosti naše drage Gospe! Klica svećeničkog i redovničkog zvanja rodila se ovdje u stotinama ljudi iz cijelog svijeta! Tisuće molitvenih skupina diljem svijeta inspirirane su duhovnošću koju su primile u ovoj župi.
Svjedoci smo kako se Crkva obnavlja i živi ovdje u Međugorju i preko Međugorja gdje se okuplja u molitvi oko Majke Marije kao nekoć apostoli na Duhove.
Hvala Vam, poštovani i dragi nadbiskupe Henryk Hoser! Hvala Vam što ste odlučili doći u Međugorje! I s nama sada slaviti svetu euharistiju – susret otvorena i radosna srca s našim Gospodinom, Isusom Kristom, koji je cilj i smisao svega što se u Međugorju događa!
