Međugorje, subota uoči Cvjetnice, dan prosvjeda protiv Istanbulske konvencije u Zagrebu.
Naša mala skupina, nas 20 stigosmo iz Zadra na međugorsko sveto tlo. Podno brda Križevca. Lista naših nakana nikad kraća. Samo jedno, uspjeh prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u Zagrebu, te odustajanje od ratifikacije iste. Spuštamo se na naša koljena i kreće uvodna molitva.
Upućujemo naše nakane Bogu Ocu i nabeskoj majci Mariji. Čuli su ih, znamo da jesu. U Duhu smo i s braćom i sestrama u Zagrebu, na prosvjedu, na prvoj crti. Polazimo s prve postaje naš put na koljenima prema Križu koji je podignut prije 84 godine, Križu podno kojeg su donešene nakane sa svakog djela Zemlje. Idemo malo po malo, pedalj po pedalj.
Molimo krunicu Padre Pia. Kamenje je tvrdo, ali koljena ne bole. Uistinu ne bole. Boli srce. Boli kad vidimo što nam spremaju oni koji vode našu domovinu. Boli kad vidimo kakvo Zlo se nadvilo nad našu Hrvatsku. Koljena ne bole, jer se ovo radi iz ljubavi, ljubavi prema Isusu, njegovoj Majci, ljubavi prema čovjeku, ljubavi prema životu, ljubavi prema svojoj domovini. Hvala Ti Gospodine na ovoj milosti. Promatram hodočasnike koje susrećemo tijekom penjanja. Zastajkuju, blagoslivljaju nas, slikaju, snimaju, mole s nama. Neki ne uspjevaju skriti suze. Žele biti naši Šimuni Cirenci. I jesu. Hvala vam za svaki Vaš blagoslov, za svaku molitvu, za svaku suzu. Sve nam je to bila dodatna snaga da izdržimo do kraja. Bože blagoslovi ovaj hrvatski narod, ovu moju braću slavonce, dalmatince, zagorce, ličane, hercegovce i ostale koje putem susrećemo.
Digni Gospodine naš hrvatski narod na molitvu protiv ovog Zla koje se nadvilo nad našu Zemlju, jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovog mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Koliko li sam puta to jučer zavapio? Nikome nismo rekli zašto ovo radimo, nismo nosili nikakav transparent na kojem piše zašto ovo činimo. Osam osoba me je zaustavilo tijekom našeg puta na koljenima do Križa i svih 8 mi je postavilo od riječi do riječi isto pitanje. Citirati ću ih: „Bog Vas blagoslovio. Oprostite, da vas pitam, da li Vi ovo radite radi one Istanbulske konvencije. Neka vam Bog usliši molitve“.
To su njihove riječe, svih osam osoba koje su me zaustavile i obratile mi se postavili su mi isto pitanje. Pitanje koje im je došlo u srcu. Potpuno iste riječi!!! Još mi odzvanjaju u ušima. Gospodine, Ti si uistinu Silan Bog. To nam je velika potvrda ove naše žrtve. Hvala ti što si mi dao da to čujem, da nam dokažeš da si s nama cijelo vrijeme. Tvoj narod je svjestan težine situacije u kojoj se nalazimo, svjestan da je ovo što činimo mora biti radi nečeg jako bitnog, da se ovo ne radi radi nekoh hira ili slično. Svima je izgleda sve jasno osim onima koji donose zakone. Ljudske zakone.
Molili smo Gospodina tijekom ove naše male žrtve po dolasku do Križa, da položi svoju ruku i na njihove glave, da prosvjetli njihov razum da ne nameću i izglasavaju ovo Zlo nad naš hrvatski narod.
Hvala Ti Gospodine na ovoj milosti koju si nam dao, da na ovakav način možemo dati svoju malu žrtvu kad osjetimo da je to potrebno. Davno smo to napravili prvi put, ima već osam godina. I opet smo spremni to ponoviti kad se u srcu upali iskra.
Hvala ti Gospodine i na našoj sestri koja nije danas bila s nama. Bila je tamo gdje si je ti poslao, na prvoj crti, u Zagrebu, na prosvjedu, tamo gdje su kucala srca onih koji Hrvatskoj žele Božji blagoslov. Mi za naš narod želimo samo to, Božji blagoslov.
A ovaj Vaš Istanbul, Gospodo koja nas vodite, to nije. Shvatite to.
Željeli bi poručit ovom prilikom svim ljudima koji su bili na prosvjedu u Zagrebu da smo ponosni na njih, da smo i mi bili s njima, Majka Marija i sv.Padre Pio, kao i cijelo nebo. „Pa tko tu vojsku može prebrojiti?“
MOLITVENA ZAJEDNICA „Apostoli Krvi Kristove“ - Zadar
