Svaki put iznova očarava ljepotom svoga cvijeta, savršenim skladom latica u pupoljku ili punom cvatu, raznolikošću boja… I zato svaki put kad pogledam jedan ružin cvijet shvatim zašto je svibanj Marijin mjesec. Ta Ona je taj najljepši Nebeski cvijet, ta najskladnija Ruža Otajstvena, taj Najmirisniji miris Božjeg vrta. I zato je i red da joj pripadne ovo najrascvjetanije doba godine.
Međugorje je isto tako najživlje u tim Marijinim mjesecima: svibnju i listopadu. Nekako kao da Majka zove svoju djecu još jače i upornije: „Dođite, izmirite se s Bogom! i Činite sve što vam moj Sin kaže!“
Zato ne začuđuje šušur koji se ponovno čuje oko župne crkve svetog Jakova. Kad završe svete Mise po pojedinim jezičnim skupinama ponovno su tu različiti kišobrani ili zastave različitih agencija i vodiča koji nastoje okupiti svoje hodočasnike u homogenu grupu i nastaviti im tumačiti priču o Gospinim dolascima, porukama, brizi i prisutnosti…
Čuju se opet svi jezici svijeta, vide se opet sve boje kože… svi kao braća ujedinjeni u zajedničkoj molitvi Oče naš! Ovaj trenutak zajedništva u duhu, a u različitosti jezika najčešće najviše dirne sve prisutne u opet popunjenim klupama vanjskog oltara.
Parkiralište iza crkve opet je u prašini autobusa koji dolaze ili odlaze, gužva je na cestama. Prometne čepove opet stvaraju neodgovorni vozači koji svog „mercedesa“ parkiraju nasred ceste… Nikada dosta pameti i lijepog ponašanja u 'našeg čovika', nažalost!
Na kamenitim stazama Brda ukazanja i Križevca zadihane i žedne grupe hodočasnika, opet se mimoilaze pod nemilosrdnim zrakama sunca koje je odjednom naglo ugrijalo. Ali ne odustaju. Osjećaju blagoslov molitve i žrtve.
Čudesan je taj svibanj u Međugorju, posebno u ovom vremenu prepunom nesigurnosti, postpandemijskih trauma, galopirajuće inflacije, straha od rata i budućnosti! Brojni hodočasnici dokaz su kako ljudi vjere znaju koja su dva najsigurnija sidra u svem ovom kaosu: Marija i Euharistija!
I zato, kad god ugledate ružin cvijet, sjetite se Gospe, Nebeske ruže! Zahvalite joj u srcu što svoju ljepotu ne prestaje donositi u naša srca, što nas ne prestaje voditi prema Vječnoj Ljepoti Stvoritelja, usprkos rastućoj ružnoći svijeta nagrđenog grijehom. Paula Tomić/medjugorje-info.com
