Takvi odnosi ne nastaju sami od sebe. Treba ići u dinamiku odnosa, neprestano nešto činiti da bih bio dobar. Što činiti?
Poštujem druge i to im pokazujem.
Otkrivam posebnosti i jedinstvenosti drugoga.
Izbjegavam nastojanje da promijenim one koji su mi dragi, kao i one koji su mi neugodni.
Najprije uočavam i gledam pozitivne strane drugoga, tek onda dopuštam da vidim i negativne.
Neugodne doživljaje s drugima gledam kao nove spoznaje, nova korisna iskustva.
Ne očekujem od drugoga savršenstvo.
Čuvam se riječi koje peckaju i ujedaju.
Odnosi prema drugima pomažu mi da se razvijem, da rastem. No, oni ne mogu biti sredstvo za postizavanje mojih osobnih ciljeva.
Svjesno, slobodno i dragovoljno odlučujem mijenjati sebe.
Moje zadovoljstvo i moja sreća ne ovise o tome voli li me netko ili me ne voli. Dovoljno je da me voli Bog.
