Ovo je prava ljubav, ljubezno Srce Isusovo….
Gledajmo samo ovo ogledalo, gledajmo Isusa. Što ćemo vidjeti? Vidjet ćemo da Isus učini onu ljubav, kakvu sam Bog može činiti i nitko više.
Veliki i svemogući Bog iz ljubavi postade malo dijete. Trpi kao malo dijete, trpi kao mladić, trpi kao zreo čovjek. I u najvećoj patnji završio je svoj život. I kada je već bio mrtav, dopusti da mu srce probodu i da pokaže kako želi i posljednju krv srca izliti, proliti iz prave ljubavi.
Ovo je srce činilo toliku i takvu ljubavi i unaprijed je osjećalo sve uvrede i nezahvalnosti i neizmjerni broj onih duša koje će zauvijek propasti. Tko da ne voli ovo Srce koje nas sve toliko ljubi baš onda kada bi se po pravdi moglo na nas srditi.
Ja mislim, da valjano dijete osjeća najveću slast kada majčinu ruku poljubi, jer ga je ova ruka držala kada je sisao, dvorila dok nije odrastao. Pa kada je ovo istina, još je veća dužnost i istina da svatko nešto toliko ne želi, kao poljubiti, zagrliti Srce Isusovo.
Ona se sablja jako cijeni kojom junak brani svoju domovinu i svoj dom…. Pa što misliš, Srce Isusovo, ova britka sablja ljubavi savladala je cijeli pakao i sačuvala tvoju milu rodbinu i sav svijet.
O Srce isusovo, daj da te uvijek sve više ljubim ja!…
Pogledajmo svoje srce, da li je slično Srcu Isusovu? Ogledajmo se svaki dan, a preko dana i više puta.
