Čašćenje križa je djelo pobožnosti koje se treba odražavati u životu. Moramo dobro odgajati djecu, učiti ih da se odriču svojih mušica. Kad sam bio mali učili su nas da pravimo „cvjetiće“, male žrtvice koje smo činili napose u čast Majke Božje u svibnju.
Čašćenje Križa usredotočuje pozornost na jednu točku. Ta točka treba osvijetliti sve ostalo. Križ koji nosiš na svojim ramenima... prihvatiti trpljenje u sjedinjenju s Gospodinom Isusom. Kult mora preći u život, to je kult koji se Bogu sviđa. Bila bi farizejština častiti Boga u crkvi a izvan crkve častiti samoga sebe i svoju oholost, odbacivati križ, učiniti sve da se izbjegne križ u životu. A kad križ dođe, postaješ očajan i ne znaš što bi.
