I koliko je spomen toliko je i stvarnost utkana u naše molitve, kroz razabiranje zrnca krunice kad molimo"koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila" kroz spremnost da joj otvorimo vratasvojih života i kažemo s radošću u srcu "Dobrodošla Marijo u moj dom i blagoslovljen plod utrobe Tvoje" Ona se tako raduje tom pohodu istokao i prije dvijetisuće godina kad je pohitala Elizabeti.
Tako se i tebi raduje, raduje se jer ti u tvoju tamu donosi vječno svijetlo, jedinu nadu i pravu ljubav. Hoćeš li prihvatiti taj dar? Hoćeš li ga trajno primiti k sebi kao najdragocjenije blago svoga srca? Znaj onda ako si ga primio, da ti je po Mariji došao, i da je Marija ta koja je tebi došla.
Znala je kome treba ići,znala je da treba na tvoja vrata pokucati i nastaniti se u tvom domu, kako bi uvijek ti i tvoja obitelj znali po kome stiže Spasitelj. Ta dva srca koja kucaju pod tvojim krovom, sveta i bezgrešna, posvetili su tvoj život, tvoje staze, tvoje oči da uvijek gledaju u pravcu kojim ti Bog stiže. Bog nas ne pušta ići ni jednim putem kojim on sam nije išao, zato kad si otvoro svoja vrata Mariji, otvorio si sebi vrata raja. Marijo dobrodošla u naš dom!!!
