Zašto ne uzvraćaš bolje tu ljubav? Htio bih da sam ja jedino i sve tvoje, da te zauvijek uza se imam. Nisam li ja tvoj Otac, tvoj prijatelj, zaručnik tvoje duše? Neću se spočitavati, ali reći ću ti: za tvoju sreću, pokušaj provesti samo jedan dan uz mene. To bih svakako htio; samoća svetohraništa je katkada preteška. Ne bi li mi moju samoću htio olakšati time da jedan dan provedeš uza me? Nije to tako teško kako si umišljaš, a još manje je dugotrajno. Dakle, kako ti se to čini?
Ranim jutrom, čim se probudiš, dok još polusnen sakupljaš svoje misli, ja već gledam na tebe. Kada bi ti mogao vidjeti kako te ja ljupko gledam i kako blago moj pogled počiva na tebi! A znaš li zašto? Nadam se da ćeš taj dan provesti u mojoj ljubavi, jer to mi je najveći užitak – da me ti ljubiš. Ti možda dvojiš o tome, no uistinu je tako!
Zato čini što ti savjetujem! U ranu zoru, čim se probudiš, pomisli na mene i pokloni mi svoje srce. Baci u duhu svoj pogled na Svetohranište i tamo ćeš susresti naša srca i naše poglede. Ah to ‘srce’? Znaš li ti, dijete moje, što znači ova riječ?! Vani u svijetu ljudi nemaju pojma o njegovoj vrijednosti. Ali ja znam kakvo blago kriješ u sebi, jer sam za se stvorio tvoje srce. Zato ga ja, kao njegov Stvoritelj, želim imati kako bih ga obilno blagoslivljao. Zbog toga mi ga pokloni dok se još nije priljubilo stvorenjima. Kod ustajanja pazi kako se ne bi podao lijenosti. Što više, požuri se veselo, revno i čedno na ispunjavanje moje volje.
Dok se odijevaš, teži da što prije dođeš k meni. Pruži samo svoje ruke prema meni i reci mi djetinjim glasom: ”Ljubim te, Bože moj! Danas ću raditi sve iz ljubavi prema Tebi!” Odmah mi prinesi prve svježom rosom orošene cvjetove tvoga dana; ja ću te zato obasipati predragocjenim plodovima svoje milosti.
Sa svetom misom i svetom pričešću započinje velika svečanost naših srdaca. Ja se ponovno uspinjem na Kalvariju, kako bih tamo za tebe prinjeo žrtvu na križu jer te hoću učiniti dobrim, pobožnim. Da, hoću te učiniti svetim. Ljubim te tako jako da bih za te, ne tek jednom, već tisuću puta umro kada bi bilo nužno… Molim za te na križu! A što li sve nisam izmolio od Oca za tvoju dušu? Sa prijestolja mojih muka mogu sve… Ne silazim na oltar samo kako bih se žrtvovao za te, već i kako bih ostao kod tebe i svratio u tvoje srce. Sveta pričest! Lijepe li nakane za sva moja trpljenja! Zar ne, dijete moje? U tvom ću srcu naći sigurnu zaštitu i zaklon, tamo me neće naći moji neprijatelji, mučitelji, moji krvnici, da me ubiju…
Kad se vratiš kući nakon svete mise i svete pričesti, pođi mirno na svoj posao. Preko dana nastoj slušati što više svetih misa, primati mnogo duhovnih svetih pričesti. Ta to je lako! Pomisli samo na to: da se na dalekom i širokom svijetu u svaki sat danju i noću služi sveta misa… Obnovi zato od časa do časa dobru nakanu: kako želiš prisustvovati svetoj misi i to upravo onoj, koja se upravo u taj čas prinosi Bogu. Na taj način stojiš uvijek pod mojim križem, a krv moja cijeli dan kaplje na tvoju dušu.
Jednako tako ne zaboravi i preko dana češće se duhovno pričestiti. Zovi me samo, ta ja rado dolazim k tebi i to svaki put kad god ti zaželiš – u svaki sat. Donosim li sa sobom više ili manje milosti nego u prvoj pričesti – to nije tvoja stvar. Svakako trebaš znati ovo: hoću li ja duše svoje obasipati svojom milošću i ljubavi, tada se ne služim samo svetim sakramentima, nego imam i tisuću drugih načina koji mi stoje na raspolaganju; tvojim su očima skriveni, ali mojoj su mudrosti otkriveni! Neka ti je to dosta! Živi u nazočnosti Božjoj!
Dok obavljaš svoje poslove, budi združen sa mnom. Predstavi si na primjer, da si u kućici nazaretskoj i da tamo radiš u društvu mojem i mile mi majke. Imaš li se možda boriti s kakvom poteškoćom, a ti se odmah obrati nama i moli za savjet i pomoć; nećemo ti je nikako uskratiti – to ti obećajem!
Možda ti je veća radost – meni svakako jest – da u vrijeme posla boraviš na podnožju oltara, u sjeni moje male svjetiljke! Baci od časa do časa pogled svoj na Svetohranište, podigni uvis svoj posao i to upravo onaj koji tada držiš u ruci… pokaži mi ga i pitaj me: Radim li tako dobro, moj Isuse?
Tijekom dana imat ćeš već nešto trpjeti; jer ja dušama koje osobito ljubim, pričuvam uvijek po koji od mog trnja. Ali pazi dobro da ne propustiš, ne zanemariš ovo trpljenje, te da ga ne omalovažavaš. Nemoj ga obeščastiti gubitkom strpljivosti ili čak pomisli kako ga možeš bez mene nositi. Trpjeti moraš sa mnom! Tada ja primam tvoje uzdisaje i vraćam ti ih natrag okrunjene svojim blagoslovom. Sakupljam tvoje suze, a ti primaš blago moje ljubavi. Uzimam tvoj križ i poklanjam ti svoju radost i utjehu.
I onda još jedno! O svemu, što te uznemiruje i tišti, porazgovaraj se najprije sa mnom u četiri oka. Pazi, koliko ti je moguće, da o svom trpljenju ne govoriš ni s kim; povjeravaj svoju brigu meni! Ljudska utjeha donosi obično zamršenost i nejasnost mojoj utjehi; a ja bih tako želio, da moj glas prodre jasno i veselo u tvoje srce.
U večernjem sutonu svrati opet k meni svojim mislima – ako je moguće – ti dođi sam osobno. Mi ćemo zajedno zaključiti minuli dan. U vrijeme tvog pohoda pronicavim ću okom ispitati tvoje srce, da u njemu uvidim ljepotu zasluga, da ih blagoslovim, a pogreške praštam – blagoslov dijelim! Zato mi je milo uvečer te blagosloviti. Pođi na počinak s mojim blagoslovom! Ja ću se noću i dalje brinuti za te milo i brižno. Svaku ću nevolju odvratiti od tvog tijela, borit ću se sa svakom strašnom nemani koja ti se grozi. Kao dobar pastir bdjet ću nad svojom ovcom! Vidiš li sada što znači jedan dan provesti s tvojim Isusom? Ima li što jednostavnije? … Kako bi bilo kada bi se odlučio sve dane života svoga tako provoditi? Što kazuje tvoje srce na to? Budi uvjeren kako bih bio sretan da te dnevno imam uza se!
