Ne mogu se nadiviti koliko je u našem vremenu čovjek razvio osjećaj za različite duhovnosti. No istovremeno me to i ražalošćuje jer čovjek današnjice najčešće poseže za krivim duhovnostima i traži neke instant metode u duhovnom životu zaboravljajući pritom da takvih i ujedno za čovjeka korisnih ili dobronamjernih metoda zapravo nema. Sukladno s tim, ljudi okruženi takvim instant duhovnostima i metodama samopomoći ili pak nekim anđeoskim pomagalima, dolazi do litice iznad provalije žalosti, ogorčenosti i bolesti što i jest simptom takvih krivih oblika duhovnosti. U isto vrijeme, čovjek neprestance traži nešto više, kao da mu Krist u Euharistiji nije dovoljan. Također tražeći nešto više, čovjek nalazi ono manje, ali zavaran svjetlucanjima toga varljivoga i raspadljivoga, opredjeljuje se za niže ne misleći da time gubi ono više. Uza sve to uvjeren u vlastitu umišljenost čovjek današnjice kao da namjerno srlja u duhovnom životu i zamišlja Boga kao nekog jakog koji sve samo za njega može i mora odmah učiniti, ili pak kao nekoga glasnog koji baš njemu takvom mora odgovoriti ili neprestance odgovarati ili možda još i tepati te također Boga koji mora biti koristan jer kakav ti je to Bog od kojeg u svakom trenutku nemaš koristi i s kojim u odnosu ne možeš ostvariti vlastito koristoljublje. Po mom mišljenju, i razgovarajući s mnogim ljudima, vjernicima ili nevjernicima, katolicima ili nekim drugima, spoznao sam da čovjek današnjice očekuje baš takvog instant Boga koji će uvijek i u željeni čas ispunjavati baš sve naše prohtjeve i želje. Na neki način, takva me stvarnost i spoznaja podosta ražalostila, jer ja ne tražim takvog Boga. Za mene takav instant Bog ne postoji. S obzirom na to da mnogi očekuju takvog po sebi komercijaliziranog Boga, pitao sam se vjerujem li ja uopće u pravog Boga.
Za više meditacija kliknite OVDJE
Unatoč svemu tome vjerujem da Bog nije netko tko viče, već onaj koji tiho govori. Vjerujem da Bog ne ispunjava sve moje želje kako ja to hoću, nego da uslišava moje molitve onako kako on zna da je najbolje za mene. Vjerujem da je uvijek koristan, ali njegovu korist ne tražim u punom novčaniku ili punom hladnjaku, ormaru ili možda automobilima, već je koristan što mi daje da sada i baš sada ja živim sa svim ljudima koji upravo sada žive ovdje na zemlji. Da! Bog je toliko prisutan da nitko od nas nije toliko prisutan samima sebi. I na kraju, sestro i brate, nisu ti potrebne neke komercijalne anđeoske poruke na različitim ambalažama, plakatima, ili tko zna gdje sve ne, jer se tvoj Bog pobrinuo da ti sada imaš svoga anđela pored sebe, koji ti stalno govori, a ti ga toliko puta ne slušaš, koji je tebi darovan, a ti ga nekada gledaš kao teret, koji je tebi dan da te ljubi, a ti ga nekada mrziš. Taj anđeo je svaki čovjek kojeg susrećeš i koji ti je darovan u tvome životu. Pitaj još danas svoje anđele kako su.
