Iako na početku knjige stoji napisano: „Svim sjemeništarcima cijeloga svijeta“ te je ona pisana imajući na umu bogoslove i svećenike, ipak je pisana za cijelu Crkvu i utjecat će na sve čitatelje. U najkraćim crtama, ova knjiga je poziv svećenicima i Crkvi na buđenje i temeljitu duhovnu obnovu.
Započinje oštrim i bolnim, ali potrebnim riječima:
„Istini moramo pogledati u oči: čini se da je svećeništvo poljuljano. Neki svećenici izgledaju kao mornari čiji je brod žestoko pogodio uragan. Vrte se i posrću. Kako nakon čitanja nekih izvješća o zlostavljanjima djece ne postaviti pitanja? Kako ne posumnjati? U funkciji nečega najgorega našlo se svećeništvo: njegov položaj, njegovo poslanje, njegov ugled.
Instrumentalizirano je da se prikrije, čak opravda profanacija dječje nevinosti. Gdjegdje je iskorišten i biskupski autoritet da se izopači, čak razori velikodušnost onih koji su se htjeli posvetiti Bogu. U srca svećenika, biskupa i kardinala uvukla se težnja slavi svijeta, moći, častima, zemaljskim užitcima i novcu. Kako podnijeti te činjenice, a da ne protrnemo, ne proplačemo, da sami sebe ne optužimo?
Ne možemo se praviti kao da sve to skupa nije bilo ništa. Kao da je sve bilo tek neka prometna nezgoda. Zlu moramo pogledati u lice. Zašto tolika pokvarenost, skretanja i izopačenosti?
Posve opravdano, od nas se traži da o tomu položimo račun. S pravom nam svijet govori: »Vi ste kao i farizeji, govorite a ne činite« (usp. Mt 23, 3). Božji narod na svoje svećenike pogledava sumnjičavo. Nevjernici ih preziru, i odmiču se od njih.“
Ova kritika samo je uvod, a u ostatku knjige kardinal Sarah nudi konkretne odgovore na neviđenu krizu kroz koju prolazi Katolička Crkva. Oslanja se na petnaest tekstova, od sv. Augustina, Ivana Zlatoustog, Katarine Sijenske, preko Pija XII., Ivana Pavla II. sve do pape Franje.
Ova sjajna knjiga potiče na razmišljanje o tome što je doista svećenik i koje je njegovo poslanje – biti Kristova sakramentalna prisutnost. Od njega se zahtijeva svetost, koja jedina može istinski reformirati Crkvu. Na tom putu Crkva i svećenici nisu sami, kako zaključuje kardinal Sarah: „Krist, međutim, bit će uvijek vjeran. Bit će vazda s nama. Svojoj Crkvi uvijek će darivati svećenika. […] u našem svećeničkom srcu uvijek je prisutan, i u njemu će ostati zauvijek.”, javlja izdavač.
