Ovom prigodom Čirko se prisjetio svojih glazbenih početaka kada je još u rodnim Rašeljkama, malom mjestu pokraj Tomislavgrada, uzastopno tri godine pobjeđivao na školskom natjecanju "Prvi glas škole". Kako je otkrivena ova njegova sklonost i talent za glazbu u srednjoj je školi pohađao klavir, a sam je naučio svirati gitaru koju je kasnije i u VIS-u Dominik dugo svirao, prije nego li je prepustio mjesto mlađim generacijama.
Rođen je u Rašeljkama 1973. godine, odakle odlazi na studij teologije i na trećoj se godini studija odlučuje za svećenički poziv i pristupanje Dominikanskom redu. Njegov interes za glazbu osobito će doći do izražaja u daljnjem njegovu radu, kako na zagrebačkoj Peščenici, gdje je pri župi osnovao vokalni sastav Osvit koji i danas djeluje, tako osobito u petnaest godina djelovanja u crkvi i samostanu sv. Dominika u Splitu gdje sve ove godine vodi i koordinira župski zbor, VIS Dominik za mlade te VIS Gospine Ruže za ministrante, što zajedno uključuje četrdesetak aktivnih župljana. Ovaj vid pastorala na osobit način dotiče i oblikuje mlade koji se u crkvi i samostanu osjećaju kao kod kuće, a što je primarno splitskim dominikancima, istaknuo je p. Čirko. Zanimljivo je i da je VIS Dominik zahvaljujući neumornom radu kako voditelja p. Čirke, tako i članova, osim uspješnih albuma ostvario i niz gostovanja u inozemstvu poput onoga u Chicagu, Njemačkoj, Francuskoj, Makedoniji, Albaniji. Njihov najuspjeliji projekt dosada svakako je objava nosača zvuka "Dominiče, dobri oče" u suradnji sa splitskim zvijezdama poput Olivera Dragojevića, Dražena Zečića, Meri Cetinić, Giuliana, Zorice Kondže, grupe VIVA, Dalmatina, VIS-a Dominik, Doris Dragović i Marijana Bana. Ovaj je nosač zvuka objavljen u nakladi od 5000 primjeraka i gotovo je rasprodan. Objavljen prigodom 40 godina djelovanja VIS-a Dominik, potvrda je važnosti ustrajnog djelovanja na ovome polju, o čemu svjedoči i niz mladih koji su prošli kroz ovaj sastav i koji iako više ne sudjeluju u njegovu radu, rado prate sva nova događanja.
Osim po radu s mladima ovaj je dominikanac poznat i po velikom entuzijazmu, energičnosti i nesebičnosti zahvaljujući kojima već 15 godina radi i s velikim brojem ljudi u potrebi, siromašnima, beskućnicima i ovisnicima, pomažući im na različite načine u procesu rehabilitacije, na duhovnoj i materijalnoj osnovi. Taj interes prema potrebitima, osobito onima koji su na marginama društva otkrio je rano. Za vrijeme studija pokušavajući proniknuti u razloge života na rubu i mogućnostima pružanja pomoći takvima, tražio je odgovore najprije među vršnjacima, u skupinama poput skinheadsa, punkera, pristupajući im iskreno u razgovoru i družeći se s njima. Osjetljivost za rubne teme dovela ga je do toga da se temom utjecaja droga na psihofizičko zdravlje pozabavi u okviru diplomskog rada, a po završetku studija, podržavajući ga u brizi za potrebite, provincijal ga je uputio na godinu dana u Madrid gdje dominikanci imaju kuću za prihvat i rehabilitaciju beskućnika. Po povratku u Hrvatsku poslan je na službu u splitsku župu sv. Dominika u samom centru grada gdje susret s potrebitima – beskućnicima, ovisnicima o drogi te kocki i klađenju – postaje dio svakodnevice. Razlog je to što se p. Jozu Čirka gotovo svakodnevno može vidjeti u obilasku kolodvora i drugih mjesta gdje su potrebiti. To je jedan od razloga zašto je u Splitu poznat kao "dobri duh" koji neće proći pokraj onih od kojih je većina okrenula glavu zbog straha, srama, prijezira itd. Na "Susretu s autorom", kojim je moderirala Jelena Hrgović, p. Čirko je istaknuo kako je kao kod beskućnika tako i kod ostalih zajednička jedna stvar – svi su potrebni drugoga, bližnjega, zato ga se često može sresti u neformalnim razgovorima i druženjima s različitim ljudima koji su u potrebi. I kako p. Čirko ističe: "Ljudska je duša kao balon, ako se ne ispuše u jednom trenutku će jednostavno puknuti." Zato je svakome čovjeku potreban drugi, bližnji, kojemu može povjeriti ono što ga tišti.
P. Čirko jedan je od protagonista dominikanskog projekta "Evanđelje na djelu" kojim se ostvaruje pomoć potrebitima, što uključuje materijalnu, ali i duhovnu pomoć.
Govoreći o problemu ovisnosti, istaknuo je kako njegovo iskustvo rada s ovisnicima pokazuje kako se gorim problemom pokazuje ovisnost o kocki i klađenju, nego ovisnost o drogama, jer je ovisnik o drogi uglavnom svjestan svoje ovisnosti, dok je ovisnik o kocki teško ili nikako ne priznaje. Upravo stoga potrebno je govoriti o problemu ovisnosti o kocki i klađenju kako bi se osvijestilo koliko je to velik problem i koliko može biti razoran za pojedinca, ali i cijele obitelji.
Ustrajnost i entuzijazam ovoga neumornoga dominikanca kako u radu s mladima, tako posebno s beskućnicima i ovisnicima nesumnjivo pokazuje kako je to težak put, ali vrijedan nasljedovanja jer u drugome ponajprije vidi čovjeka.
