Nije li danas tako s velikom većinom tvrtki, kako filmskih, tako televizijskih, pa i samim stream-programima i mainstream izdavačima? Mislim da jest. Za sve namjere i svrhe, nikakve katoličke perspektive, teme ili ideje nisu dobrodošle.
Zapravo, ovaj se trend ubrzao u posljednjem desetljeću do te mjere da se mnoga katolička uvjerenja izjednačavaju s fanatizmom i mizoginijom. Možete li zamisliti vjernog katolika da danas bude direktor Disneyja, a da ne skriva svoja uvjerenja? To me podsjeća na to kako su ljudi nekada opravdavali diskriminaciju crnaca jer su ih smatrali nepovjerljivima i nemoralnima, ili kako je diskriminacija Iraca bila u redu jer ih se smatralo praznovjernim pijancima. Takva se igra oduvijek igrala, a današnji pokretači zabrane katolicizma nisu ništa drugačiji, unatoč načinu na koju utječu na mase.
Uz malo iznimaka, katolička perspektiva o životu, moralu, kreposti i kulturi zabranjene su i izgurane iz javne sfere i mainstream platformi.
Kako neki ne bi pomislili da je ovo pretjerivanje, razmislite o transformaciji Disneyja, nekoć ikone obiteljske zabave u posljednjih nekoliko desetljeća. Brzi uspon transrodnosti postao je tiranski, a cilj trans-aktivista je kaos, društveni preokret i potkopavanje stabilnih obitelji.
Mogu se sjetiti tek nekoliko istaknutih novinara s katoličkom perspektivom, ali čak i oni moraju biti izuzetno oprezni u ovim vremenima. Osim velikih moralnih pitanja poput pobačaja i braka, „napredna“ nove kulture smatra da je pogreška upotrijebiti čak i riječ „on“ i „ona“. U međuvremenu, dok mnoge tvrtke smatraju katolička uvjerenja zastarjelima, te iste tvrtke su presretne da posluju s mučiteljima i ubojicama kineskog komunističkog režima.
Preuveličavanje? Paranoja? Dapače, iz godine u godinu imamo sve jače dokaze i iskustvo. Negirati ovo znači zakopati glavu u pijesak.
Ima li odgovora? U ovoj fazi, budući da je neprijateljstvo prema katoličkim uvjerenjima napredovalo, potrebne su brojne mjere, od kojih nijedna do sada nije ozbiljno poduzeta.
Kada se mjere uspostave, onda će se pokazati kako je ekonomska moć katolika još uvijek golema. Čak i ako se radi nesavršeno, katolici mogu imati veliki utjecaj na društvo. Pogledajte koliko su učinkovite ekološke udruge. Katolici bi trebali ozbiljno razmisliti o tome da prestanu gledati, čitati i koristiti programe, filmove, vijesti, tematske parkove, tvrtke i izdavače koji prakticiraju zabranu katoličkih vrijednosti. Uzmimo novac koji trošimo na glazbu, knjige, filmove, kabelsku televiziju, odjeću i upotrijebimo ga za podršku institucijama i programima koji su otvoreni katoličkoj perspektivi – perspektivi koja uživa u ljepoti, radosti, istini – ili barem perspektivama koje poštuju tradicionalne vrline. To će zahtijevati disciplinu i žrtvu jer su mnogi od nas postali ovisni o ‘lošoj hrani’ kojom nas hrane „restorani“ koji zabranjuju ulaz katolicima.
Međutim, povlačiti se u „sigurne“ katoličke zajednice i ignorirati ono što se događa u širem svijetu nije rješenje jer takvi stavovi čine nepravdu našoj djeci, unucima i društvu u cjelini. U knjizi Gospodar prstenova, hobit Merry je zatrubio u Rohanski rog kako bi probudio potučene hobite u Shireu da se odupru progonu i degradaciji koju su proživljavali: „Puhnut ću u rog Rohana i zvuk će im dati snagu koju nikada prije nisu osjetili”. Danas su nam potrebni takvi jasni i uvjerljivi „rogovi“ da potaknemo katolike na akciju. Daleko sam od uzora, ali sam odlučan biti predaniji ovoj misiji u budućnosti.
Katolički kler i istaknuti katolički laici trebali bi jasno i iskreno artikulirati svoje nezadovoljstvo time što katoličke vrijednosti nisu prisutne u javnosti i glasno reći dosta. Iznova i iznova, kao što je opravdano prijetnjom ovakve prirode. Ovo ne bi trebala biti tema na koju se odmahuje ili se prihvaća kao neizbježna, jer sve veće protivljenje katoličkim vrijednostima u društvu povlači za sobom diskriminaciju i progon.
Katolički poduzetnici i biznismeni trebali bi razmotriti ulaganje u postojeće i nove biznise, tvrtke, platforme i forume, čak i ako nisu izričito katolički, uz uvjet da podržavaju katoličku i tradicionalnu kršćansku perspektivu, uz financiranje tvrtki radi posebnih namjena, filantropskih pothvata, financiranja udruga (primjerice Dan Jenkins hrabro to čini s „The Chosen“) i slično tome, s naglaskom na perspektivu i moguću kompatibilnost s katoličanstvom koja je dostupna široj javnosti. Pojedini katolici trebali bi razmisliti o tome da pomognu takvim tvrtkama koliko su u mogućnosti.
Potrebna je molitva, uvijek imajući na umu da se ova misija ne odnosi na bacanje kamenja, već na vođenje drugih, uključujući one koji promiču zabranu katoličkih vrijednosti, do istine. Upravo molitva može potaknuti na hrabrost, srčanost, pokajanje i obraćenje.
Desetljećima sam radio na ekološkim projektima i predan sam brizi o okolišu, ali vjerujem da je prijetnja zabrane katoličkih vrijednosti važnija za katolike od klimatskih promjena jer svjetonazor koji zabranjuje katoličke vrijednosti degradira ljudski duh i kulturu. Nadalje, ova misija nije samo zbog toga da bi se omogućio glas katoličke perspektive u javnoj areni. Što je još važnije, ovo bi moglo biti moćno oruđe za evangelizaciju, jer je istina lijepa i oslobađajuća. Ako katolici to ne prepoznaju, onda oni koji promiču zabranu katolicizma to svakako prepoznaju.
Jesu li katolici zadovoljni kada u restoranima koji zabranjuju ulaz katolicima plaćaju punu cijenu za ostatke? Ako katolici ne poduzmu nikakve mjere, onda će takve ostatke i dalje dobivati, a moguće je da se dogode još gore stvari.
Izvor: .quovadiscroatia.com
