Odgovor dr. don Josipa Mužića na tekst dr. Roka Čivjaka, predsjednika Hrvatskog katoličkog liječničkog društva

“Poštovani gospodine Rok,
kad ste već imali pohvalnu nakanu uputiti mi „dobronamjerno i prijateljsko pismo“, objavljeno na portalu HKLD 30. kolovoza 2021.,[1] bilo je za očekivati da u duhu evanđelja to učinite privatno jer bi to bio prvi korak bratske opomene kako uči Krist. Čudi me da se kroz ovih godinu i pol dana niste osvrnuli niti na jedan dosadašnji moj javno objavljeni rad na ovu temu ili na neku od javnih emisija održanih na Radio Mariji a da se sada javno osvrćete na moj kratki govor u Splitu. Da ste mi se prvo privatno obratili držim da ne bi iščitavali u mojim riječima „mnoštvo neistina i obmana“ već bi se puno toga razjasnilo. Ovako ste i mene natjerali da Vam odgovorim javno.
Slažem se s Vama da je COVID-19 bolest proširena po cijelom svijetu te da se protiv nje treba boriti i mislim da je onima koji prate moje djelovanje poznato da to i činim. Istina ja „ne vjerujem“, kako bi Vi htjeli, u „sve negativne posljedice pandemije COVIDA-19“ nego sam s njima upoznat a neke sam i izravno iskusio. To je doista pitanje razuma a ne vjere kako izgleda Vi smatrate. Upravo jer su se posljedice te bolesti, kako Vi kažete, „negativno odrazile ne samo na zdravlje ljudi već i na cjelokupni društveni život suvremenoga svijeta“ dovelo je do prosvjeda u Splitu i moga govora na njemu. Jer, kako sam tada rekao, tu sam bio radi obrane osnovnih ljudskih sloboda koje se sve više ugrožavaju, često različitim i proturječnim mjerama ne samo u raznim državama nego i u istoj državi. Dovoljno je spomenuti da je primjerice Novi Zeland radi samo jedne zaražene osobe stavio u karantenu cijelu državu odnosno 5 milijuna ljudi.[2]
Ako bolje iščitate moj govor vidjet ćete da sam se osobno očitovao da se ja neću cijepiti ali nikoga nisam pozvao na necijepljenje nego na korištenje svoje slobode izbora po tom pitanju. To uostalom svakome jamči Crkva jer Kongregacija za nauk vjere u svom dokumentu u vezi cijepljenja protiv COVIDA-19 navodi: „praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno.“[3] Isto tako na tom stajalištu su i građanski zakoni a između ostalog i Vijeće Europe.[4]
Što se tiče rizika koje donosi necijepljenje bilo bi korektno da ste spomenuli i rizike uzimanja cjepiva koja još nisu prošla zadnju eksperimentalnu fazu provjere. Na žalost istina je, sviđalo se to Vama ili ne, da korištenjem cjepiva koja su okaljana pobačajem, bilo u fazi testiranja ili proizvodnje, mi podržavamo ubijanje nerođene djece iako je to prema crkvenim dokumentima tek daleka materijalna suradnja. Naime ne samo da su sporne stanične linije nastale na temelju hotimičnih a ne spontanih pobačaja nego s vremenom stanične linije kao HEK 293 postanu kancerogene pa ih se zato treba obnavljati sa odgovarajućim novima što se već i dogodilo.[5] Najnovija je izgleda kineska stanična linija WALVAX-2 napravljena 2015. godine za koju je upotrijebljeno devet pobačaja da bi na kraju plućno tkivo djevojčice stare tri mjeseca bilo iskorišteno za tu svrhu.[6] Uostalom i kad bi se radilo o samo nekoliko pobačaja ubojstvo nerođenih beba uvijek ostaje zločin za osudu bez obzira na protok vremena i na korist koja je iz toga slijedila jer cilj, bez obzira kako bio velik, ne opravdava sredstvo, u ovom slučaju žrtvovanje i jednog nedužnog ljudskog života. I nije zanemarivo podsjetiti da za dobivanje moralno spornih staničnih linija nisu bile majke one koje su izvršile ubojstvo pobačajem, kako Vi to napominjete prebacujući tako svu odgovornost na njih, nego na žalost upravo liječnici.
Istina je da se 2003. godine nisam uključio u dijalog oko problematiziranja cjepiva protiv rubeole ali zar nemam pravo sam odlučivati kad i kako djelovati? No i da sam tada bio uključen sumnjam da bi zbog toga Vi bili imalo tolerantniji prema meni i mojim stavovima. Drago mi je što se slažemo u osudi pobačaja i oko toga da Crkva dopušta korištenje cjepiva okaljanih pobačajem „ako nema etički nespornih cjepiva“.
Pretpostavljam da su Vas vaša deklarirana dobronamjernost i prijateljstvo prema meni nagnali da zanemarite prikladan način i obzire te da si Vi, kao docent, uzmete za pravo podučavati mene, koji sam redovni profesor u trajnom zvanju. Proturječno je što pri tome zalazite na područje teologije, unatoč toga što držite da se liječnici time ne trebaju baviti. No kad već to činite ne znam zašto izostavljate navesti sve uvjete koje Crkva traži da bi vjerniku bilo moralno dopušteno primiti pobačajem okaljana cjepiva. Problematično je što se kao predsjednik HKLD niste i javno zauzeli za izradu i nabavu etički nespornih anticovid cjepiva koja su dostupne u nama susjednim zemljama a u Hrvatskoj nisu.
Za Vas se u mom govoru „radi o golom i neodgovornom antivakserstvu koje je za svaku stručnu i moralnu osudu“ i sve to na temelju „neodoljiva dojma“. Takvo subjektivno lijepljenje etiketa i osuda, bez prava na obranu, ne dolikuje Vam ni kao znanstveniku ni kao katoliku a ni kao čovjeku. Gdje je tu kršćanstvo na kojeg se pozivate? Zapravo bi se neodgovornost mogla pripisati Vama jer Vi u vašem pismu bezrezervno preporučujete anticovid cjepiva.
Moj spomen „slobodnog izbora“ proglašavate „new-age populizmom“ ne želeći prihvatiti da ako je istina da bi izbor po sebi trebao biti slobodan čin u ovim mjerama pandemije on to često nije u praksi radi svakojakih ucjena, pritisaka pa i prisila. Zato sam dodao pridjev „slobodan“ da bih naglasio kakav treba biti pravi izbor jer nije dovoljno, kako izgleda Vi mislite, to pravo afirmirati samo deklarativno. Velikodušno mi tumačite posljedice necijepljenja a ni jednom riječju ne spominjete posljedice cijepljenja kratkoročno, srednjoročno i dugoročno. To nije objektivno nego pristrano informiranje koje onemogućuje informirani pristanak te, svjesno ili nesvjesno, vodi u jednoumlje. Time dovodite u pitanje i kršćansko milosrđe na koje se pozivate priječeći tako da nas „istina oslobodi“. Osnovne ljudske slobode i prava ne mogu biti pogaženi i žrtvovani u ime prava na cijepljenje nego moraju biti komplementarni. U protivnom probudit ćemo se u novom totalitarizmu što vjerujem ni Vi ne želite.
Kad spominjem „budućnost djece“ mislim u prvom redu na zaštitu djece, koja ne obolijevaju teško niti umiru od COVIDA-19, od cijepljenja koje se sve glasnije najavljuje i što na kraju izričito kažem.
S pravom tvrdite da je pandemija posebno pogodila zdravstvene radnike ali pogodila je i vjernike koji su ostali bez potrebnog sakramentalnog života. Kako ste Vi predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva očekivao sam da Vam je i to jednako na srcu no nisam čuo Vaš glas za vrijeme zaključavanja kad su se uvele diskriminatorske mjere za crkve u odnosu na trgovine. Pitate se otkud toliko nepovjerenje kad liječnici pozivaju na cijepljenje a ne vidite da je to rezultat isključivosti (poput ove koje pokazujete prema meni), ne dopuštanja argumentirane rasprave, cenzure i ušutkivanja onih kojih drugačije misle.
Sveti Otac se cijepio i podržavam njegovo pravo na osobnu odluku, posebno imajući u vidu da pripada rizičnoj grupi. Službeni stav Crkve on je pak izrazio u spomenutom dokumentu Kongregacije za nauk vjere koji ostavlja slobodu cijepljenja što i sami priznajete. Prema tome u čemu je problem ako se ja ne želim cijepiti?
Sporno Vam je što ukazujem da se oko cjepiva razvija neka nova pseudoreligija u kojem ono postaje idol. Zar to nije i više nego bjelodano? Za očekivati je bilo da će Vaše zalaganje kao predsjednika HKLD ići za tim da na tu opasnost upozorite vjernike i tako obranite razgraničenje teologije i medicine za koje se zalažete.
Brojka od 73 milijuna odnosi se kako je očito iz konteksta i kako Vi sami znate na broj učinjenih pobačaja godišnje a ne kao što mi imputirate na broj pobačene djece korištene za izradu cjepiva. Ovdje Vam je posve zakazala deklarirana dobronamjernost i prešla u svoju suprotnost.
Cjepivo je protiv Boga u onom trenutku kad ono zamjeni Boga i kad se njegovo zagovaranje pretvori kod nekih od bezrezervne podrške u pseudoreligiju a ja ne želim biti dionik toga. Govorio sam za sebe, pozvao sam se na svoju savjest i rekao da je to grijeh za mene osobno a nisam lijepio nikakve etikete ili osude onima koji drugačije misle i odlučuju što Vama izgleda ne predstavlja nikakav problem u mome slučaju.
Optužujete me da obmanjujem narod neutemeljenim izjavama. Da ste se i malo potrudili mogli ste vidjeti i površnim pretraživanjem interneta da su mi izjave detaljno argumentirane i utemeljene u knjizi od preko 600 stranica koja je doživjela dva izdanja[7] i u objavljenim radovima, dok u jednom kratkom govoru to nije ni moguće niti je mjesto za to.[8] Zašto ako imam mišljenje koje se razlikuje od vašega po Vama postajem obmanjivač? Zar Vama koji imate medijski prostor na raspolaganju, pa Vam tako glavnostrujaški mediji odmah spremno prenesu osvrt na moj govor, smeta i jedno drugačije mišljenje u Crkvi? Zar ste zaboravili na legitimni pluralizam u svjetovnim pitanjima? Zar ste kao znanstvenik smetnuli s uma da moderna znanost odbacuje načelno svaki dogmatizam?
Poziv da „iskažemo ljubav prema cijepljenima jer njima je najpotrebnija podrška u ovome što ih čeka“ Vi otklanjate riječima „meni ne treba Vaša i ovakva ljubav i podrška“. Zar sam rekao možda nešto uvrjedljivo? Zar nismo svi kao katolici pozvani na ljubav, posebno međusobnu? Zašto bi Vam moja ljubav bila nepoželjna samo zato jer razmišljamo drugačije?
Moj apel da se „borimo protiv laži i neslobode koju nam nameću“ vi tumačite da proglašavam liječnike „lašcima i prevarantima“. Otkud Vam to i s kojim pravom montirate takve optužbe koje podsjećaju na propale totalitarne režime? Zar Vi u pustim službenim informacijama ne vidite nigdje proturječja, zavlačenja (kao u slučaju zaključavanja), obmana i laži?
Teologija, htjeli Vi to ili ne, bavi se svime onim što spada na vjeru i moral a ovo uvođenje novo-normalnog itekako spada na to i već je odavno izašlo iz okvira medicine. Uostalom ja nisam samo doktor teologije nego i filozofije pa se valjda ni u tom svojstvu ne bih, po Vama, smio izjašnjavati o cijepljenju. Postavlja se pitanje u kojem svojstvu Vi u stvari nastupate: da li onome s kojim ste se deklarirali i potpisali (predsjednik HKLD) ili u svojstvu „zamjenika ravnateljice Infektivne klinike prof. Alemke Markotić“ (kako Vas naziva Slobodna Dalmacija),[9] odnosno kao produžena ruka stožera? U bilo kojem slučaju nemate niti možete imati monopol na istinu ni znanstvenu ni društvenu ni moralnu, pa ni unutar HKLD.
Načelo kršćanskog razlučivanja glasi: In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas („U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav.”). Sa željom da ono vlada u javnim raspravama među katolicima srdačno Vas pozdravljam!”
Prof dr sc don Josip Mužić